Od tada pa do današnjih dana Angelika i Maximilian na Rab su dovodili svoju djecu, užu i širu obitelj i mnoštvo prijatelja.

Godine 1988. dogodio se, da tako kažemo, jedan poseban klik, bračni par Leipfinger odsjeo je kod svojih tada novih domaćina kojima su ostali vjerni do današnjih dana. Za Rab i Barbat, ali prije svega za njihove drage domaćine, ili kako su ih oni nazvali svojom drugom obitelji, Mariju i Borisa Dumičića iz Barbata, vežu ih samo lijepe uspomene.

Odlasci na ribu, kod ovaca i u branje maslina

Od tih uspomena, kojih se tijekom 34 godina neprestanog vraćanja Rabu i obitelji Dumičić zaista nakupilo, posebno ističu zajedničke odlaske na ribu, lignje, sudjelovanje na tradicionalnom udičarenju u Barbatu, odlazak kod ovaca, pa sve do branja maslina.

Iz priče Angelike i Maximiliana, koji pored svega još i odlično pričaju hrvatski, moglo se osjetiti da su zaista sretni i ponosni da suuz svoje domaćine mogli iskusuit i doživjeti djelić otočnog života koji nije isključivo vezan uz ljetne mjesece. Naravno, da bi sve to mogli doživjeti, Angelika i Maximilian na Rab dolaze i do tri puta godišnje i činit će to i dalje jer se tu osjećaju kao kod svoje kuće.