Foto: Arhiva Rapskog lista
Iz arhiviranih anegdota koje su bile objavljivane u listu Rab krajem osamdesetih godina, donosimo jednu koja nam vraća uspomenu na mnogima omiljenog, uvijek vedrog i duhovitog tadašnjeg milicionera, pok. Dušana Savića – Dula. A anegdota ide otprilike ovako:
Traje ljetna turistička vreva, otok je prometno preopterećen i postavlja se vječito pitanje – da li automobilom u grad ili ne? Problem je to koji Rabljani ni do dana današnjeg nisu uspjeli riješiti. A osamdesetih godina prošlog stoljeća, ljeti se na ulazu u grad, kod tadašnje zgrade OSUP-a (“Milicije”), stavljao znak zabrane prometovanja, no taj znak za većinu Rabljana nije imao nikakvu važnost dok uz njega nije stajao drug u plavom, milicajac.
A Dule nam priča:
– Toga dana ja kao dežurni (u zgradi, ne kod znaka) izađoh da udahnem malo svježeg zraka. Međutim, “On” – jedan uvaženi otočanin, stade autom pored znaka zabrane pa ravno k meni:
– Dule, moram autom u grad. Idem samo na kratko, daj molim te pusti me…
– Ne sačekavši do kraja što će mi reći, ja se bez riječi okrenem za 180 stupnjeva. Međutim, on preda me, pa opet:
– Dule, ja…
– Ja opet na drugu stranu za novih 180, a “uvaženi” me optrči pa Jovo-nanovo:
– Oprosti Dule, ali moram autom u grad. Odmah ću se…
– Tada ga prekinuh riječima: Pa tikvane jedan, kad ti moram tako reći, ZAR NE VIDIŠ DA TE NE VIDIM!
– A jesam…, promrmlja sebi u bradu, sjedne u auto i projuri kraj mene kao da me nije vidio.
Priredio: Hrvoje Hodak (Iz arhive lista RAB - kolovoz 1987.)
