Na nenaseljenom stjenovitom otočiću Lukovcu, smještenom u sjevernom dijelu rapskog arhipelaga, arheolozi su došli do iznimnog otkrića koje baca novo svjetlo na ranosrednjovjekovnu povijest našeg kraja. Kako opsežno izvještava arheološki portal HeritageDaily, zajednički hrvatsko-poljski tim istraživača pronašao je olovni pečat star oko 1400 godina, koji vjerojatno predstavlja jedan od najstarijih poznatih biskupskih pečata na istočnoj obali Jadrana.
Malena olovna bula, dimenzija svega 22 puta 19 milimetara – što je otprilike veličina kovanice od jednog eura – na sebi nosi zagonetan latinski natpis razmješten u tri reda. Na jednoj strani stoji ime „STEPHANVS” (Stjepan), okruženo vijencem i rozetama s četiri latice, dok je na drugoj strani uklesano „EPISC”, što je kratica za episcopus, odnosno biskup. Unatoč vrlo čitljivom natpisu, istraživači se suočavaju s misterijem jer u povijesnim izvorima iz 6. i 7. stoljeća, u koje se ovaj nalaz smješta, na ovom području nije zabilježen biskup pod tim imenom. Prema detaljnim navodima koje donosi HeritageDaily, ovakav je pečat izvorno služio za osiguravanje i potvrdu autentičnosti važnih službenih pisama ili pravnih akata. Kroz njega je prolazila vrpca koja se stiskala posebnim kliještima, čime se jamčio identitet pošiljatelja i sprečavalo neovlašteno otvaranje paketa. Iako je sadržaj samog dokumenta zauvijek nestao, olovni je pečat preživio stoljeća.
OGLAS
OGLAS
Posebna vrijednost ovog otkrića leži u njegovom jasnom arheološkom kontekstu. Profesor Fabian Welc sa Sveučilišta kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi i dr. Ana Konestra, hrvatska arheologinja koja suvoditeljski upravlja istraživanjima na Rabu još od 2019. godine, ističu važnost pronalaska u točno određenom stratigrafskom sloju. Naime, Lukovac nije oduvijek bio pust; od 6. do 8. stoljeća na njemu se nalazilo aktivno utvrđeno naselje s ranokršćanskom crkvom i vodospremnikom. Pronalazak pečata, uz ranije otkrivene egipatske porfirne pločice, brončane kopče i amfore iz bizantskog Egipta, dokazuje da je ova mala utvrda bila izravno povezana ne samo s crkvenim vlastima, nego i s bogatom trgovačkom mrežom cijelog Mediterana, sugerirajući boravak crkvene, vojne ili sekularne elite.
Pitanje tko je doista bio biskup Stjepan do daljnjega ostaje otvoreno. U zapisima o rapskim biskupima zjapi golema vremenska praznina: nakon biskupa Ticijana iz 6. stoljeća, sljedeći zabilježeni poglavar je Petar I., i to tek 986. godine. Bi li Stjepan mogao biti karika koja nedostaje u povijesti rapske biskupije? Iako je to iznimno primamljiva mogućnost, HeritageDaily oprezno napominje kako samo mjesto pronalaska pečata ne dokazuje rezidenciju onoga koji ga je izdao. Zapečaćeni dokument na Lukovac je mogao stići iz nekog drugog crkvenog središta sjevernog Jadrana, poput Osora ili Krka. Daljnja istraživanja povijesnih arhiva i usporedbe s ranosrednjovjekovnim talijanskim pečatima trebala bi ponuditi preciznije odgovore, no sam nalaz već sada predstavlja fascinantan i izravan dodir s ranokršćanskim dobom našega kraja.
OGLAS
OGLAS
