*PRONAĆI MIR I ODMOR U BOGU*
Svakodnevna utrka s vremenom, mnoštvo obaveza i briga ostavljaju nas praznima i duhovno iscrpljenima. Suvremeni svijet nas uči da vrednujemo produktivnost, ispunimo svaka očekivanje i zahtjeve i rokove. Iscrpljuje nas do granica izdržljivosti, i čovjek često traži odmor u bijegu od svega u ispraznim stvarima i na krivim mjestima. Ljudski umor je zapravo vapaj duše za svojim izvorom; istinskim mirom. A pravi odmor i mir donosi samo susret sa Stvoriteljem, jer Bog ne traži savršenstvo nego naše povjerenje i predanje. Odmoriti se u Njemu znači skloniti se pod Njegova krila i dopustiti da On bude naša snaga.
OGLAS
OGLAS
Kako bismo se barem kratko zaustavili, odložili svoje teške brige i oslobodili se bremena na duši te dopustili Gospodinu da nas iscijeli, duhovna večer održana u peta, 24. srpnja, u rapskoj katedrali Uznesenja BDM bila je dar svima koji osjećaju teret svakodnevnice, umor, napetost, iscrpljenost, zabrinutost… Bio je to poziv u duhu zajedništva i molitve doći do Boga i okusiti njegovo lako breme. Doći do izvora žive vode, napiti se snage i jakosti za nove životne izazove. Susresti se s Bogom i vlastitim dubinama.
Sveta Terezija Benedikta od Križa je rekla: „Bog je prisutan u tim trenucima odmora i u samo jednom trenutku može nadoknaditi ono što je propušteno.“
Duhovnu obnovu na temu „Umor i odmor“ vodio je vlč. Saša Malović, župnik i upravitelj župe sv. Petra ap. u Supetarskoj Drazi. Obnova je okupila veliki broj vjernika cijelog otoka, te brojne domaće i strane goste. U svom obraćanju vjernicima, vlč. Malović je na samom početku ukratko ukazao kako se Bog proslavio po svecu dana, libanonskom pustinjaku Sv. Šarbelu, po kojem su se nakon njegove smrti počela događati mnoga čudesa i znamenja, ali i brojne milosti i ozdravljenja. Želio je posvijestiti kako neki čuju Božju riječ i ostanu nedotaknuti, dok drugi u njoj pronalaze neiscrpni izvor nade, pomoći i utjehe.
Nadalje je istaknuo kako umor modernog čovjeka nije znak slabosti, niti je dokaz da radimo nešto pogrešno. Ali čovjek može biti umoran kada je opterećen i prekriven patinom grijeha koju je potrebno očistiti kroz sakrament ispovijedi koja nam daruje istinski mir. Rekao je: „Čovjek može biti umoran u duhu, duši i tijelu jer je cjelovito biće. Tjelesni umor nastaje kroz fizičke napore, neprekidan rad, nedostatkom sna i bolešću. Emocinalni umor dolazi kroz neprestani stres i brige, potisnute emocije, teške odnose i držanjem svega pod kontrolom… Dok duhovni umor nastaje suhoćom u molitvi, težinom nošenja životnih križeva… Ljudi ne žele i ne traže pomoć. Sveto pismo piše o odnosu Boga s čovjekom, ne skriva ljudsku slabost, već otkriva ono što čovjeka najviše muči.“
Zatim, voditelj Malović daje primjer starozavjetnog proroka sv. Ilije po kome se također Bog silno proslavio spomenuvši kako je u trenutku emocionalnog potonuća, potpuno isrpljen želio sebi oduzeti život. Ali Bog mu nije držao moralne propovijedi niti ga je prekoravao, nego mu šalje anđela da ga okrijepi hranom, vodom i snom.
„Isus poziva umorne, daje obećanje da se uvijek možemo odmoriti u njegovoj prisutnosti. Ponudio je svima potpunu obnovu snage u susretu s Njim. Isus govori: „Dođite, svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“
U Isusovi riječima se krije paradoks; zašto da još nosimo jaram, a umorni smo i opterećeni!? Da bi razumijeli, moramo spoznati kakav jaram je bio prije toga, a kakav je danas. Mi nikada ne živimo potpuno slobodni od bilo kakvog jarma i nije pitanje hoćemo li nositi jaram, nego čiji ćemo nositi. Prije prihvaćanja Isusovog poziva, mi već vučemo puno težih svjetovnih i osobnih jarmova. Prvi jaram može biti jaram dokazivanja i očekivanja, pritisak za dobrom zaradom, uspjehom, izgledom i dokazivanjem da vrijedim. Drugi je neprekidan pokušaj da držimo sve konce života u svojim rukama, a treći je jaram grijeha i krivnje, osjećaj krivih odluka i prošlost koja nas stalno pritišće i sustiže….“
Vlč. Malović ističe da nas Isus ne poziva da prijeđemo iz stanja potpunog odmora u stanje rada. On nas zove da zamijenimo nepodnošljiv jaram svijeta za njegov jaram koji donosi slobodu. Isus želi reći da nosimo jaram zajedno, on će vući teži dio, a mi samo trebamo ići u njegovom ritmu. I zato je jako važno čuti Božju riječ da nas preuzme, da naše biće shvati ono što je najbolje za nas. Isus nas vodi u vječnost, gdje više nikada neće biti umora, boli…
Isusov je jaram sladak i breme lako, zato jer je prilagođeno našim snagama da nas ne slome, već zaštite i usmjere. Sve radimo iz ljubavi, a ne iz straha i želje za prihvaćanjem. I po Isusovoj naravi, krotkoj i poniznoj, dobivamo strpljenje, pomoć, suosjećanje, ljubav, objasnio je voditelj. Isto tako ukazao je na važnost svetosti Božjeg ritma kad je stvarao svijet. Na važnost nedjelje i odmora u Gospodinu. Potkrijepio je to primjerima dvoje svetaca koji su bili mudri upravitelji vlastitih snaga; Sveti Benedikt kao mudrost ravnoteže i Sveta Terezija Avilska.
Pri samom kraju, vlč. Malović je poručio kako se čovjek može uistinu odmoriti kroz digitalni post, doticaj s prirodom, kvalitetnim fizičkim odmorom. Ono što je najvažnije je iskrena molitva predanja, u tišini i samoći u prisutnosti Isusa, poštivanje nedjelje i prepuštanjem brige Božjoj providnosti. „Svijet i društvene mreže opterećuju i pune strahom, nesigurnošću, potiču na agresiju, mržnju… Nemojte nikome i ničemu dozvoliti da vam ne bude dobro i da ne ljubite. Zaslužili ste da budete dobro i da vam je srce radosno“ – ovim riječima je vlč. Malović zaključio svoje izlaganje.
U nastavku večeri lijepo svjedočanstvo imala je je mlada devetnaestogodišnja djevojka Manuela iz Švicarske koja je trenutno na ljetovanju na otoku Rabu. Manuela je svjedočila o važnosti Božjeg prisustva i ljubavi u njenom životu koji su postali još jači i snažniji nakon teškog životnog perioda kroz iskustvo vlastite bolesti. Rekla je kako je u teškim fazama, u depresiji molila Isusa da joj uzme život, ali da je sada zahvalna na svemu; strpljenju, muci, molitvi i vjeri… Ljudi su molili za nju, a ona je u dubini svog srca osjećala da nije tjelesno bolesna… Kroz svoje kušnje i padove spoznala je koliko je važna molitva krunice i klanjanje te sveta ispovijed. Koliko je važno očistiti svoje srce od svega da Isus pronađe svoje mjesto, svoj stan u nama… Pozvala je sve da uvijek nađu vremena za Boga i molitvu, jer svi mogu postati sveci u svom životu. Njena želja je da u katoličkoj zajednici za mlade u Švicarskoj pokrene svijest kako s Bogom može biti sve bolje i radosnije…
Euharijsijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom animirano prigodnom glazbenom pratnjom i pjesmom, te meditacijom dalo je obol na naljepši način duhovnoj večeri i izbrisalo je privid samo osobnog traženja. Dolazak na ovaj susret otkrio je uzajamno traženje, to je odgovor na Njegov poziv, najljepši prinos koji gasi Njegovu žeđ na križu.
Tekst i foto: Lela Vidas
OGLAS
OGLAS
