Povodom jubileja 25. Rabske fjere, manifestacije koja je tijekom četvrt stoljeća izrasla u jedan od najprepoznatljivijih simbola otoka Raba i hrvatske kulturno-turističke scene, uskoro izlazi knjiga Dušana Mlacovića Rab u godini Gospodnjoj 1456. Posjeta gradu sv. Kristofora koja čitatelje vodi ravno u srce srednjovjekovnoga grada. Umjesto romantičnih legendi i uvriježenih predaja, knjiga donosi znanstveno utemeljenu, ali širokoj publici pristupačnu rekonstrukciju svakodnevice Raba u 1456. godini – vremena iz kojega potječu brojni povijesni slojevi koje današnja Fjera nastoji oživjeti.
Temeljena na izvornim srednjovjekovnim dokumentima, statutima, bilježničkim spisima i drugim povijesnim izvorima, knjiga na originalan način odgovara na pitanje kako je doista izgledao život u srednjovjekovnom Rabu. Kakvim su ulicama hodali tadašnji Rabljani? Što su jeli, gdje su odsjeli putnici, kako su trgovali, čega su se bojali i kako su se nosili s kugom? Zašto je upravo 1456. godina važna u povijesti grada, ali i zašto su mnoge uvriježene priče o tom razdoblju zapravo povijesni mitovi?
OGLAS
OGLAS
Knjiga Dušana Mlacovića zamišljena je poput suvremenog turističkog vodiča kroz srednji vijek, pa čitatelja poziva da zamisli kako bi izgledao njegov posjet Rabu prije gotovo šest stoljeća. U godini kada Rabska fjera slavi svojih prvih 25 godina i potvrđuje status jednog od najuspješnijih hrvatskih festivala povijesne baštine, ovo izdanje predstavlja priliku da se iza kostima, zastava i viteških nadmetanja upozna stvarni srednjovjekovni Rab – onakav kakvim ga otkrivaju povijesni izvori, a ne legende. U nastavku, stoga, donosimo odlomak iz nove knjige Dušana Mlacovića. Dobro došli na putovanje u Rab godine Gospodnje 1456.! Valja napomenuti kako je knjiga još u fazi dorade, no za ovu prigodu dobili smo dopuštenje samog autora, Dušana Mlacovića, i TZG Raba, da objavimo isječak.
Polazak na Rab
Oni, koji se 1456. upućuju na Rab, mogu za to imati tri poglavita motiva: hodočašće, za koje je Rab dobro pomorsko polazište, poslovi s rapskim trgovcima i pomorcima ili pak traženje posla na Rabu u gradu i u distriktu, na rapskim poljima te u rapskim maslinicima, vinogradima i na pašnjacima.
Hodočasnici iz zemalja hrvatskih, slavonskih i ugarskih velikaša koji žele iz Senja preko Raba poći do Ancone i zatim do Loreta, Asiza ili pak do Rima, mogu u Senju u krčmama ili tamošnjim skladištima te rapskim kućama potražiti mornare s brodova rapskih plemića Kolana Črnote, Jurja Končice ili pak Franje Skafe, brata rapskog biskupa, koji će znati kada će brodovi njihovih gospodara krenuti prema Rabu. Kako u Senju tako i u Anconi možete biti sigurni da ćete ubrzo naići na nekoga od njih. Rapski brodari će na svojim brodovima uvijek naći mjesta za prihvat hodočasnika. Put je razmjerno kratak, između Raba i Senja je nekoliko milja, ali i put do Ancone nije osobito naporan. Prilikom dolaska na Rab najbolje se nastaniti u jednom od rapskih gostinjaca u kojem će se dobrotvori pobrinuti za obrok i za vino (pogledaj poglavlje: Gdje odsjesti na Rabu). Prije šest godina, za vrijeme jubilarne 1450. godine rapska plemenita gospođa Marija Zaro pobrinula se za veću grupu hodočasnica koje su s njom tada posjetile svetišta u Rimu. Rapski gostinjac sv. Marije opskrbila je potrebnom posteljinom. Godinu dana kasnije plemeniti gospodin Baptista Slovinja posjetio je grob sv. Bernardina Sijenskog u L’Aquili u Abruzzu. Bernardin je bio proglašen svecem upravo kada je gospođa Marija Zaro bila u Rimu. Rabljani su opčinjeni tim predanim propovjednikom i nekadašnjim predvodnikom franjevaca opservanta. Zagrepčanka Roža, kći pokojnog Luke Sarunića, godine 1452. zavjetovala se otići na njegov grob ubrzo nakon selidbe na Rab. Nije čudo što crkvu novog franjevačkog samostana u Kamporu posvećuju upravo njegovoj uspomeni.
Rabljani svoje velike poslove pretežito obavljaju u Rijeci sv. Vida, Senju, Klanačnici, Malvizinu (kasnije Prizna), Skrisi (kasnije Karlobag), Obrovcu, Ninu, Zadru, Šibeniku, Trogiru, Veneciji, Pesaru, Fanu, Anconi, Vastu, Traniju i Barletti. Dalje od Splita uz obalu Dalmacije plove rijetko, u Dubrovniku ih gotovo nema. Isto tako se rijetko pojavljuju u gradovima Istre. Također, iz spomenutih gradova mnogi poslovni ljudi svojim brodovima dolaze na Rab. Grad je siguran te ima sve što trgovci trebaju pa se u njemu često pohranjuje roba, koja ide dalje preko Senja i Modruša prema Zagrebu i dalje prema Ugarskoj te u suprotnom smjeru, iz Ugarske prema Veneciji, regiji Marche i Apuliji. Od svih spomenutih gradova najlakše se stiže do Raba iz Venecije, Senja, Zadra i Ancone.
Oni koji na Rab dolaze tražiti posao, mogu ga naći bez puno napora, neovisno od kuda dolaze. Bolje rapske kuće rado će primati sluge i služavke svih jezika i uzrasta, a majstori dječake za šegrte. Po rapskom običaju uz plaću do jednog dukata mjesečno, sluge i šegrte od svoga gospodara dobivaju i najnužniju odjeću te obuću, a nekada i stan. Za dolazak na Rab trbuhom za kruhom najlakše se snaći u Rijeci sv. Vida, Senju ili pak Zadru. U potonjem je moguće dobrostojeće Rabljane u potrazi za poslugom i drugom radnom snagom susresti kod njihovih zadarskih rođaka. Tamo će s njima biti i njihovi sluge, koji dobro znaju zadarske sluge, naći ih je moguće u krčmama, a služavke kod javnih bunara. Na Rabu primaju i pastire, oni su obično iz krajeva podno Velebita, iz Like i Krbave. Na Rab dolaze preko Obrovca, Nina, Skrise i Paga, potrebni su naročito na rapskim pašnjacima u Novalji i na Lunu.
Dolazak u rapsko pristanište i ulazak u grad
Rapsko pristanište
U vrijeme jake bure ili pak olujnog juga može se dogoditi da će se putnici prilikom dolaska na Rab iskrcati u jednoj od lučica spasa, kao što su Supetarska Draga ili pak sv. Mara na Kalifrontu. Od tamo će nastaviti put prema gradu po otočkim putevima uz samostan sv. Petra ili kroz Kampor. Uobičajeno putnici dolaze na Rab kroz veliko i sigurno rapsko pristanište. Pristanište je prostrano, proteže se duboko podno brda Kokošica. Nasuprot gradu, prema Kamenjaku proteže se do padina banjolskih brežuljaka, na jednom od njih je crkvica sv. Antuna Padovanskog pa uvalu ispod nje nazivaju Padovom. Prilikom ulaska u pristanište brod prođe najprije gradske zidine, stara vrata s molom nazvanim po obitelji Hermolais jer je blizu njihova kuća. Na tom molu se istovaruje riba za prodaju u gradu. Nakon tog mola brod se približi rapskom kaštelu s revelinom i obrambenom kulom koja je iste visine kao toranj Kneževog dvora. U kaštelu je sjedište straže, u njemu stanuje rapski kaštelan, mletački plemić. U godini 1456. to je Nicolò Navagero. Između revelina i lukobrana može se razapeti lanac i tako brodovima onemogućiti uplovljanje u pristanište. Uz sam kaštel je mol javne mesnice. U toj je mesnici jedino dozvoljeno klanje stoke za prodaju pa se meso tamo ujedno i prodaje. S druge strane mandrača podno gradskog zida je veliki mol uz kojeg se nalazi Knežev dvor. Uz Knežev dvor je stara vijećnica Rapske komune, u nju se ulazi kroz dvorište dvora. Brodovi putnike iskrcaju upravo na tom mjestu, a uz Knežev dvor ide se ravno na gradska vrata podno gradskog tornja.
Ulazak u grad kod Kneževog dvora
Kada se uđe u grad ispod gradskog tornja odmah se ugleda lik rapskog zaštitnika i ujedno zaštitnika putnika, sv. Kristofora. Kako je općepoznato da pogled na njegov lik sprječava nenadanu smrt, lik tog sveca može se naći na ulasku u gradove u mnogim kršćanskim zemljama. Kada ga se ugleda, putnici mogu biti sigurni da su dobrodošli i zaštićeni pa to vrijedi i za Rab.
Nakon ulaska kroz gradska vrata kod Kneževog dvora naći ćete se na glavnom rapskom trgu, nazvanom Trg Gaspi. Na njemu je gradska loža, gdje se trguje i sudi. U nedjelju će tamo općinski glasnik iz sveg grla objavljivati javne proglase te oglašavati prodaje koje su bile izvršene kod javnih bilježnika. Od dana oglašavanja Rabljani imaju 45 dana za moguće žalbe sudu vezano uz oglašene prodaje. Uz ložu je crkva sv. Duha te uz nju najbliži od rapskih gostinjaca, hospital sv. Nikole. Iza njega je kuća obitelji Dominis, koja je svojevremeno pripadala slavnome varadinskom biskupu Ivanu Dominisu.
Snaći se u gradu Rabu
Rab je jako lijep i uredan grad. Trgovi su mu popločeni opekom prije 100 godina i više, ulice su uredne i prohodne. Rapske kuće su poredane tako da su njihovi zabati s najviše tri osi prozora okrenute prema glavnim ulicama pa ostavljaju dojam skladnosti, mirnoće i dostojanstvene skromnosti. Plemićke kuće odmah se prepoznaju jer ih krase lijepi portali s grbovima. One nisu nužno sa zabatima okrenute prema glavnim ulicama. Kuća plemenitog Baptista Slovinje i kuća plemenite obitelji Črnota imaju velike portike. Ti su portici s lijepim stupovima i svodovima okrenuti na široku ulicu koja od Trga Gaspi vodi do donjih kopnenih vratiju prije njezinog nadsvođenja s kućom obitelji Benedetti iz Bergama. Kako je to najživlji dio grada i kako portici omogućuju zaklon od sunca, rapski bilježnici pod njima često sastavljaju ugovore za svoje stranke.
Rabljani u gradu žive u susjedstvima, kontradama. Najveće među njima su gornja, srednja i donja kontrada. Gornja kontrada proteže se između zidina na hridima prema moru i ulice koje od gornjih gradskih vratiju vodi prema Pjaceti na Katrbu. S jedne strane graniči s franjevačkim samostanom sv. Ivana Evanđeliste, a s druge pak sa zidinama prema kopnu. U toj kontradi živi skromno građanstvo, među njima i rapski svećenik te javni bilježnik, Toma Stančić. Srednja kontrada nalazi se između dvije poglavite gradske donje široke ulice, u njoj su kuće rapskih trgovaca. Najuglednija kuća u njoj pripada plemenitome Baptisti Slovinja, s prije spomenutim portikom. Donja kontrada proteže se uz pristanište od Kneževog dvora do kuće Nimira blizu kopnenih gradskih zidina (kuća s novim portalom s njihovim grbom). U toj kontradi isto tako žive trgovci i tamo su im velika skladišta. Ta je kontrada zbog velike opasnosti od rata nedavno dobila zid prema moru pa tamošnje kuće nemaju više neposrednog doticaja s obalom u pristaništu. U tom dijelu grada ima još dvanaest poprečnih kontrada, najveće su kontrada sv. Martina i sv. Andrije od mora (imena po starim crkvama u njima, u 21. stoljeću više ne postoje).
Kontrada kod mesnice i Kampjel
S trga Gaspi uz gradski zid vodi put u pravcu u smjeru juga (de austro) prema kontradi gdje obitavaju najugledniji Rabljani. Zbog blizine komunalne mesnice to se susjedstvo zove kontrada kod mesnice. Uz lijepe domove rapskog plemstva tamo ćete vidjeti i obiteljski toranj obitelji Badoaer iz Venecije, koja na Rabu živi već više od 200 godina. I podno njihovog tornja javni bilježnici često sastavljaju ugovore za svoje stranke. Uz toranj i veliku Badoaerovu kuću, dalje u smjeru de austro nalazi se još jedan toranj. On je nekada pripadao bogatoj pučanskoj obitelji Bubonja, a danas je u posjedu njihovih nasljednika, rapske plemenite obitelji Lence. Uz taj toranj je crkvica sv. Marije od Milosrđa, koju je u 14. stoljeću osnovao najugledniji rapski pučanin Krste Bubonja. Iznad crkvice i Bubonjinog tornja na samoj hridi iznad mora nalazi se crkva sv. Antuna opata. Uz nju je kula gradskog zida prema moru koju zovu Križ i koja nadgleda ulaz u rapsko pristanište.
Iznad Badoaerovog tornja uspinjemo se u smjeru de quirina prema rapskoj katedrali. Oko malog trga, nazvanog Kampjel (Campiello = mali trg) između tog tornja i katedrale nanizane su kuće rapskih kanonika, njihovih slugu i drugih stanara. Blizu je i crkvica sv. Ivana Krstitelja sa svojom plokatom koja služi kao krstionica. Oko rapske katedrale nalazi se najveće rapsko groblje. Na njegovom dijelu ispred katedrale nalazi se crkvica sv. Petra od Nadre koja služi kao mrtvačnica. Iza katedrale su crkvica i plokata sv. Blaža.
Biskupska palača i kontrada sv. Dominika
Na hridi prema moru ispred katedrale nalazi se stara i velebna rapska biskupska palača. Kompleks palače, koji ima po hridima izlaz na more, završava kod velikog rapskog zvonika gdje je ulaz u njezino veliko dvorište. Biskupska palača je najveće zdanje u gradu. Uz veliki zvonik sa strane de bora je crkvica sv. Dominika iz 14. stoljeća i istoimena kontrada u kojoj su brojne male kućice sluga rapskih plemića te krušne peći njihovih gospodara. U vrtovima u toj kontradi može se saditi samo povrće jer se nakon nekoliko stopa ispod zemlje pojavljuju ostaci starih zgrada s podovima od sitnih obojenih kamenčića.
Kaldanac
Ako s Kampjela krenete u smjeru de bora kretat ćete se po predjelu kojeg zovu Kaldanac. To je uz plokate oko katedrale najstariji dio grada, postojao je davno prije dolaska Rimljana u Dalmaciju. U njemu žive brojni rapski plemići, napose moćna obitelj Hermolais. Iznad Kaldanca nalazi se ženski benediktinski samostan sv. Andrije. Sve redovnice u njemu su kćeri rapskih plemića. Samostan ima vrlo velike posjede svugdje po rapskom distriktu koje su njihove obitelji zavjetovale samostanu. Ima i svoju kuću u Senju. Ispred crkve sv. Andrije napravili su nedavno veliku cisternu te zid koji kod njezinog zvonika zatvara pristup samostanskom zdanju prema moru.
Katrbo
Između samostana sv. Andrije i samostana sv. Ivana Evanđeliste, čije crkve imaju vrlo slične zvonike, prostire se kontrada Katrbo usred koje je trg nazvan Pjaceta na Katrbu. Na toj pjaceti dvije su crkve, župna crkva sv. Tome s ložom ispred nje te crkvica sv. Stjepana. Crkvu sv. Bernardina, koju upravo završavaju u Kamporu, napravili su po dužini, širini i visini nalik na crkvu sv. Tome. Crkvicu sv. Stjepana su prije skoro 250 godina uz svoj toranj postavili tadašnji muževi iz plemenite rapske rodbine Gožinja. Njihov toranj najviša je građevina na Pjaceti na Katrbu, oko nje je kompleks njihovih kuća. Na trgu sa strane prema jugu (dea austro) nalazi se ugledna kuća izumrle rapske plemićke obitelji Bernaba koju su naslijedili plemeniti Črnote. Uz tu kuću vodi javni prolaz s trga prema moru. Nekada se na Pjaceti na Katrbu prodavala riba, danas više nije tako. Rapski statut je propisivao da je sva riba morala biti donesena na taj trg. Prodavači ribe morali su svo vrijeme stajati i nisu smijeli ničim pokriti svoju glavu dok im je riba bila na prodaju. Od Katrba u smjeru de traversa vodi ulica prema Trgu Gaspi. U toj ulici ima puno dućana. U sredini ulice je prolaz koji vodi do zatvora Rapske komune i do gostinjca barbatskog benediktinskog samostana sv. Stjepana. U tom zatvoru ima nekoliko dužnika, u njemu će biti dok se njihovi ne pobrinu za povrat njihovih dugova.
Izlazak iz grada s kopnene strane
S kopnene strane gradskog zida može se izaći dvjema gradskim vratima, kroz gornja uz crkvu sv. Kristofora te kroz donja vrata kod velike kuće plemenite obitelji Dominis. Kroz gornja vrata izlazi se na stari put po Komrčaru, velikom prostoru u vlasništvu Rapske komune, koji se proteže sve do uvale, gdje su podno crkvice sv. Benedikta solane rapske katedrale. Zbog sigurnosti grada Komrčar je sve do Kokošice nenastanjem i na njemu nema drveća. Ispod Komrčara, uz crkvu sv. Leonarda, do koje se dođe kroz donja vrata, i uz rapsko pristanište nalazi se novo predgrađe. U njemu ne živi puno ljudi, rapski plemići u njemu drže svoje preše za ulje te objekte za popravku barki. Uz same gradske zidine gradnja objekata nije dozvoljena, ispred njih je travnjak. Od predgrađa vodi put između Kokošice i Male Kokošice prema drevnome kamenome mostu ispod sv. Gervazija.’
Iz djela Dušana Mlacovića Rab u godini Gospodnjoj 1456. Posjeta gradu sv. Kristofora
Priredio: Lucian Borić
Foto: TZG Raba, fotograf Petar Lupić
OGLAS
OGLAS
