Foto: Lela Vidas
U rapskoj katedrali Uznesenja BDM je 20. svibnja u večernjim satima održana duhovna obnova na temu „Djela apostolska“. Voditelj obnove je bio vlč. Saša Malović, upravitelj i župnik Supetarske Drage, gdje se promišljalo o počecima i životu rane Crkve kao trajnog uzora i ogledala za svaku kršćansku zajednicu, odnosno o Crkvi u punom sjaju svoje prve ljubavi prema Kristu, vođene izravnim vodstvom Duha Svetoga čije se poslanje temeljilo na sveopćem zajedništvu, apostolskom nauku, molitvi i lomljenu kruha.
Zato je vlč. Malović u svojem razmatranju želio podsjetiti sve nazočne da kršćanstvo nije samo teorija koju smo pročitali iz biblijske knjige, već život u Duhu i svjedočenje radosti. Ovo je bio poziv da se svi zapitamo koliko je naša župna zajednica danas nalik prvoj – po načinu služenja, iskušenja, pročišćenih nakana, na načinu lomljenja kruha i života, patnje i dnevnih preobražavanja… Ali to je ujedno i bila duboka duhovna priprema za proslavu blagdana Pedesetnice i poticaj da izađemo iz svojih skamenjenosti, sigurnosti, i hrabro svjedočimo Evanđelje svijetu, da budemo Evanđelje među ljudima.
OGLAS
OGLAS
U uvodnom dijelu večeri voditelj se zahvalio svima što su se odazvali i što će se u lijepom zajedništvu razmatrati ono što se dogodili Petrovoj Crkvi. Ukazao je: „Promišljat ćemo o djelima onih učenika koji su pozvani od Isusa Krista da šire radosnu vijest cijelome svijetu, a povezala ih je Marija. Podsjetimo se da smo i mi sad okupljeni u dvorani katedrale poput učenika od prije dvije tisuće godina koji mole u dvorani u strahu da će im se dogoditi isto kao i Isusu. Oni Kristovi, i mi Kristovi. Oni su oko Marije i mi smo oko Marije. Sve je ovo povezano, i zato molimo da Duh Sveti koji je treća božanska osoba, Gospodin i životvorac, onaj koji posvećuje i moli u istini, da nas ispuni ljubavlju, istinom, mirom, blagoslovom i radošću. Otvorimo se i molimo srcem…“
Nadalje, kroz iscrpnu homiliju je istaknuo: „Isus na Posljednjoj večeri moli Oca da nas sačuva i da nas šalje u svijet. Na više načina i na više mjesta Isus je pokazao da će nas svijet mrziti. Postavlja se pitanje zašto svijet toliko udara na čovjeka koji klekne i moli? Od 21. st. pa unatrag do 1. st. vidi se da se uvijek isto ponavlja – od užasnih progona kršćana, bez dijaloga, dostojanstvene rasprave i razgovora. Bez poštovanja i međusobnog suživota. Židovi su htjeli satrti na sve moguće načine vjeru Isusa Krista kao Boga. I danas mnogi u svijetu priznaju postojanje Isusa Krista, ali ne priznaju da je Bog. I tu se svijet i mi razilazimo, jer neprijatelj ne može podnijeti da istina dopre do nas. Istina smeta i prokazuje nekoga ili nešto što nije dobro. To je cilj neprijatelja da ne dođemo do istine… Ali ljubav se ne može pobijediti…“
Zatim je vlč. Malović spomenuo početak javnog djelovanja učenika kao i Petrov prvi javni govor nakon Isusova ukrsnuća i uzašašća kad je poslao Duha Svetoga kojeg je prihvatilo oko tri tisuće ljudi i krstilo se. Petar javno objavljuje Krista kao Kralja i Spasitelja. Samo Gospodin može dati tu hrabrost i snagu da govoriš ono što se mnogima neće svidjeti i da ćeš zbog toga biti mučen i izgubiti svoj život.
Spomenuo je isto tako da je izričito važno da se otvaramo Duhu Svetom i da se izliječimo od nekih navezanosti, salasti srca i grijeha te čitamo Božju riječ, ali da ne mislimo da je sve samo riječ. Bog se očituje da je prisutan i živ u izvanrednim stvarima, djelima i po našim molitvama. To je njegov cilj da živimo kao djeca Božja u potpunosti kao apostoli u slobodi i u međusobnom darivanju…
Posvijestio je između ostalog: „Nemojte misliti da je apostolima bilo lako, više puta su ih hvatali, bičevali i zatvarali u tamnice, ali oni su i dalje svjedočili i ništa nije moglo stati na put njihovom svjedočanstvu. Zbog Duha Svetoga, kojega nam je Bog darovao. Isus nam daje Duha Tješitelja, Duha Branitelja, Duha koji će vas upućivati u istinu. (…) Naša vjera ne može biti vjera u četiri zida, ne može biti privatna stvar. Ako nam srce gori od ljubavi Božje, ne možemo šutjeti. Moramo biti zauzeti kao apostoli u širenju Božjeg kraljevstva u ovome svijetu. Ako volimo Boga onda ćemo to glasno svjedočiti svima, da je tamo Bog ljubavi i Bog radosti. Bog želi da sudjelujemo u otkupljenju čovječanstva, da sudjelujemo u oslobađanju čovjeka od ropstva. To su prekrasne uloge oko kojih trebamo biti zauzeti da drugima širimo ono što nam je Bog rekao da činimo. Širenje Kraljevstva nebeskog nam mora biti na prvom mjestu…“
Osim toga voditelj je istaknuo da trebamo zahvaliti ljudima prve Crkve koji su dali svoje živote da spoznamo kako će Bog uvijek pobijediti, iako se čini nekad da smo izgubili…
Progovorio je i o mučeništvu, o paradoksu vezanog za Sv. Stjepana koji je otvoreno i hrabro propovijedao Evanđelje u Jeruzalemu i Savla koji je sudjelovao izravno u mučeništvu Sv. Stjepana i pred kojim su položene njegove haljine. A Savao koji je nemilo progonio kršćane izlazi iz sve komocije u kojoj je živio, uzima ime Pavao i odlazi u svijet, propovijeda Isusa Krista i daje život za poganski svijet…
Vlč. Malović je postavio pitanje svima, a posebno mladima, možemo li večeras, kad se vratimo svojim kućama, svom supružniku, djeci, roditeljima, učiteljima, pokazati da je u nama živi Krist i, to tako da potrpimo, ljubimo, ne reagiramo. Ostanemo mirni, radosni i blagoslovljeni.
„Stalno vas pozivam u zajedništvo, jer je nemoguće sam živjeti svoju vjeru, zato što je svijet prejak i toliko glasan da je nemoguće ponekad oduprijeti se. To je zajednica, kršćanstvo i djela apostolska… Mi živimo u svijetu i nas je Bog poslao u svijet… Ne znamo zašto neke stvari čini s nama, ali znamo da nas Gospodin ljubi… A jesmo li mi zbog toga radosni kršćani? Ako nismo, onda smo dopustili neprijatelju da nas pobijedi. I prve kršćane je neprijatelj htio pobijediti silnom agresijom, ruganjem i lažima. Kroz cijelu povijest Crkve pokušava se nametnuti neka laž, da ono što mi vjerujemo nije istina. Zato je važno da poznajemo svoju vjeru, da se ne damo zavesti. Neprijatelju smeta što smo i danas ovdje, što smo željeli čuti kako su živjeli prvi kršćani… Lakše je živjeti svoju vjeru kad smo u zajedništvu, lakše je svjedočiti je drugima…“
„Prvi učenici i prva Crkva su bili primjer u ovome svijetu kako se može radosno živjeti u ljubavi i miru… Bog traži naša srca, život i ljubav. Moramo živjeti da budemo veliki dar jedni drugima, da darujemo sebe jedni drugima, ali mi postajemo sebični i individualci. Bog nas želi spasiti i proslaviti se po nama. Mi ne shvaćamo koliko nas on ljubi i koliko toga nam je oprošteno. Razapeli smo Isusa svojim grijesima i moramo se odreći grijeha u svom srcu. Moramo se preobražavati, jer smo nekad tvrda zemlja koju treba natopiti, zasaditi sjeme da naraste i bude drugačije te dadne ploda. To su radili prvi učenici mislima, riječima i djelima. Ovo je težak, ali uzvišen poziv, božanstven poziv. Poziv na koji smo se dužni odazvati jer se priznajemo Kristovim. I po tome dobivamo pravo da smo željeni i ljubljeni, da shvatimo da je sve stvoreno radi nas. Bog ne osuđuje nikoga, Bog ljubi svakoga. Mi osuđujemo sami sebe i što se više gledamo u ogledalo istine, to ćemo više htjeti živjeti u toj misteriji i biti prozirni da drugi kad vide nas vide istinu“, završio je svoje predavanje vlč. Malović.
Euharistijsko klanjanje pred presvetim oltarskim sakramentom uz prigodne meditacije i glazbenu pratnju dalo je svoj lijepi obol za završetak duhovnog susreta.
Tekst i foto: Lela Vidas
