Foto: Petar Lupić i HAZU
Roman Heretik Ivana Supeka objavljen je 1968. godine, u politički i intelektualno iznimno napetom trenutku – u godini studentskih pobuna, Praškog proljeća i općeg preispitivanja autoriteta, dogmi i granica slobode mišljenja u Europi i svijetu. Iako se bavi likom Marka Antuna de Dominisa iz 17. stoljeća, Heretik je duboko ukorijenjen u suvremenost svoga autora.
Autor: Hrvoje Hodak Arhiva Rapskog lista, 2015.
Supek je roman pisao kao znanstvenik i humanist koji je već tada otvoreno upozoravao na opasnosti ideološke zatvorenosti, zlouporabe znanosti i gušenja intelektualne slobode.
Zato roman Heretik nije tek književno djelo, nego etički i znanstveni čin – pokušaj da se Markantunu de Dominisu, rođenom Rabljaninu, vrati ono što mu je stoljećima sustavno oduzimano: ozbiljnost misli i intelektualna hrabrost.
„Heretik“ – književni čin odgovornosti
Supekov Heretik ne bavi se Dominisom kao romantiziranim likom, ni kao povijesnom dekoracijom, nego kao čovjekom na prijelomu epoha – između srednjovjekovne teologije i novovjekovne znanosti, između poslušnosti i savjesti. U središtu romana nije hereza kao crkvena kategorija, nego hereza kao nužnost mišljenja. Dominis je kod Supeka znanstvenik koji promatra prirodu bez unaprijed zadanih odgovora, teolog koji vjeru želi osloboditi političke moći i intelektualac koji plaća cijenu jer je mislio prerano.
Supek u Heretiku precizno, gotovo laboratorijski, razlaže Dominisovu sudbinu: nadbiskupa Splita, autora rasprava o svjetlosti i dugi, kritičara papinske apsolutnosti, čovjeka koji je vjerovao da razum i vjera ne moraju biti neprijatelji. I upravo je tu Supekov roman najdalje od klasične povijesne proze — on ne dramatizira događaje radi zapleta, nego radi istine. Njegov Dominis nije ni mučenik ni negativac, nego tragičan racionalist, svjestan posljedica vlastite dosljednosti.
U tom je smislu Heretik i Supekov osobni manifest. Kao fizičar koji je radio s nobelovcima, ali i kao filozof i humanist koji se otvoreno suprotstavljao zlouporabi znanosti i moći, Supek u Dominisu prepoznaje duhovnog prethodnika. Njih dvojicu povezuje ista nit: uvjerenje da znanje bez etike postaje nasilje, a vjera bez razuma – dogma.
Ante Maletić – znanstveni temelj Dominisova povratka
Osim Supeka, veliku ulogu u znanstvenom rasvjetljavanju lika i djela Markantuna de Dominisa imao je i Ante Maletić, povjesničar i istraživač kojega sam imao čast upoznati na Rabu i s njime razgovarati za Rapski list, a koji je sustavno, arhivski i filološki razbijao naslage predrasuda, pogrešnih interpretacija i ideoloških pojednostavljenja. Maletićev rad omogućio je da se Dominis prestane promatrati kroz crno-bijelu optiku hereze i lojalnosti, te da se sagleda u punom europskom kontekstu ranog novog vijeka.
Upravo se tu Supekova uloga pokazuje kao presudna: on znanstvena istraživanja prebacuje u javni, kulturni i književni prostor. Bez Supeka, Dominis bi možda ostao tema stručnih radova; bez Maletića, Supekov Heretik možda ne bi imao tako čvrsto uporište u povijesnoj istini. Njihov odnos nije izravna suradnja, nego rijetka podudarnost znanstvene preciznosti i književne odgovornosti.
Šenoa i romantičarska pogreška
Zato je važno spomenuti i drugu stranu medalje — onu koju je hrvatska književnost dugo nudila kao „istinu“. August Šenoa, u romanu Čuvaj se senjske ruke, prikazuje Dominisa kroz romantičarsku, nacionalno-obojenu i povijesno netočnu prizmu. Njegov Dominis je sporedan lik, biskup sumnjive lojalnosti, gotovo karikatura političkog oportunizma. Takav prikaz nema ozbiljnu povijesnu vrijednost, ali je desetljećima oblikovao popularnu predodžbu o Dominisu kao „problematičnom“ crkvenjaku.
Supek se, svjesno ili ne, Heretikom suprotstavlja upravo toj tradiciji. On piše protiv Šenoine romantizacije i simplifikacije, protiv potrebe da povijesne osobe budu jednoznačne i upotrebljive. Kod Supeka nema senjskih ruku, zavjera i melodrame — ima samo savjest, strah i misaoni napor čovjeka koji zna da istina nije sigurna luka.
Rab kao mjesto svjetlosti
U pozadini svega toga, naravno, stoji Rab. Ne samo kao geografska činjenica, nego kao ishodište jedne mediteranske, humanističke linije mišljenja. Otok na kojem se rodio Dominis nije proizveo heretika, nego čovjeka svjetlosti – znanstvenika koji je svjetlost proučavao i metaforički i doslovno. Supek je to razumio bolje od većine: da Rab u ovoj priči nije folklor, nego tiho ishodište europske misli.
Zato Heretik nije samo roman o Dominisu. To je knjiga o odgovornosti znanja, o cijeni slobodnog mišljenja i o potrebi da se povijest ne uljepšava, nego razumije. A Ivan Supek u toj priči ostaje ono što je uvijek bio — most između znanosti, etike i književnosti, i jedan od rijetkih koji je znao da se istina ne brani vikom, nego strpljivim mišljenjem.
Autor: Hrvoje Hodak Arhiva Rapskog lista, 2015.
