Foto: Ruža Kaštelan
Već 20 godina u župi sv. Stjepan, u organizaciji Caritasa Barbat, korisnicima ŽSB Insula nose se kolači koje su izradile žene iz Barbata, uvijek s radošću i zadovoljstvom, jer su počašćene da mogu biti i mali dio radosti za korisnike bolnice u Kamporu.
Piše: Ruža Kaštelan
Hoćemo li jednog dana biti toliko slobodni da ćemo imati sposobnost ljubiti besplatnom ljubavlju, ljubavlju koja ne traži ništa u zamjenu? Događa se da nam netko ponudi ljubav, a mi je ne prepoznajemo. Odbijamo je, jer je očekujemo samo od one osobe kojoj ljubav dajemo.
Naš je veliki zadatak u tome da prihvatimo odgovornost za sebe, da znamo zadržati svoje potrebe unutar vlastitih granica i njima ovladati i u odnosu prema onima koje volimo. Istinska obostrana ljubav zahtijeva od nas da smo sami svoji i sposobni je davati drugome a da se ne odreknemo vlastitog identiteta. Ako po jednoj strani želimo biti učinkovitiji u davanju, onda po drugoj strani pokušajmo biti sposobni pobrinuti se za vlastite potrebe, moramo naučiti svojoj ljubavi postaviti granice.
A već 20 godina u župi sv. Stjepan u Barbatu, u organizaciji Caritasa se organizira donošenje kolača koje se odnose u Županijsku specijalnu bolnicu Insula u Kamporu. Nakon blagdana Božića i sv. Stjepana, a prije Nove godine djelatnici Caritasa Barbat odnose korisnicima bolnice Insula kolače koje su izradile žene iz Barbata, uvijek s radošću i zadovoljstvom, jer su počašćeni da mogu biti i mali dio radosti za korisnike Bolnice. I s tom malom pažnjom postajemo povezani s tom zajednicom, dirnuti njihovom zahvalnošću, a našom odlučnošću da ne zaboravimo biti nesebični i plemeniti u ljubavi nikada.
Po takvim susretima, događajima kojima su dirnuta naša srca, i jeka koja odzvanja u nama vjerom na diskretan i tajanstven, ali stvaran način nas neprestano poziva da izađemo iz svoje zatvorenosti, da izaberemo život, da koristimo sve svoje sposobnosti vjere, nade i ljubavi kako bismo tako postali jačima usprkos poteškoćama i patnjama koje neizbježno susrećemo.
Time možemo početi gledati naš život na drugi način: naše stubište savršenosti ima samo jednu stubu – onu kojom se penjem danas. Kakav god bio ishod mojih dobrih odluka, uspjeh ili neuspjeh, sutra je novi – danas – , koji mi daje božansko strpljenje, i počinjem ispočetka, i tako neumorno dalje, upravljajući u slobodi, u vjeri svojim pomičnim mostom i prihvaćanjem ljubavi na svom putu.
Tekst i foto: Ruža Kaštelan
