Foto: Milena Marijan Peranić, Marin Beg, Nikica Krstaš
U župi sv. Mateja u Mundanijama na otoku Rabu, na nedjelju Krista Kralja, 23. studenoga 2025. godine, proslavljena je svečana i dubokom milošću ispunjena sveta misa povodom stote obljetnice posvete crkve sv. Ilije.
Napisao: Josip Badurina
Ovo predivno liturgijsko slavlje predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji sa svećenicima otoka Raba te domaćim župnikom, vlč. Josipom Kosićem. U ozračju sabranosti, zahvalnosti i zajedništva, vjernici su se okupili kako bi obilježili ovaj povijesni i duhovno iznimno važan jubilej.
Potaknuti dubokim značenjem događaja, župnik vlč. Josip Kosić, uz potporu župnog vijeća, domaćice Ružice Matijević i Grada Raba, pripremio je poseban program obilježavanja, ispunjen duhovnošću i zahvalnošću. Duhovna priprava započela je trodnevnicom koja se održavala od četvrtka 20. do subote 22. studenoga. Trodnevnicu su predvodili i propovijedali vlč. Kristijan Perović, mons. Mladen Mrakovčić i pater Marko Šop, svaki od njih donoseći svoju misao, svoju riječ nadahnutu vjerom, te pozivajući vjernike na otvorenost srca i istinsko predanje Bogu.
Crkva sv. Ilije ubrzo nakon izgradnje 1925. godine posvećena je tisućitoj obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva, čija su simbolika i duhovna vrijednost ostale duboko ukorijenjene u srcima župljana Mundanija i svih Rabljana. Podignuta je na mjestu nekadašnje kapele sv. Ilije koja je bila uništena 1923., dok je prva misa u obnovljenoj i dograđenoj crkvi slavljena 7. prosinca 1924. godine. Upravo zato, ovaj jubilej nadilazi granice vremena – on je sjećanje na ustrajnost, vjeru i ljubav prema Crkvi i narodu, koje su generacije prije nas čuvale s ponosom.
Treći dan trodnevnice, u subotu 22. studenoga, dodatno je bio obogaćen tradicionalnim obilježavanjem spomendana sv. Cecilije, djevice i mučenice, te zaštitnice crkvene glazbe. Tom prigodom u crkvi sv. Ilije na prigodnome druženju okupili su se članovi župnih zborova cijeloga otoka Raba.
Vrhunac cijelog programa obilježavanja ovoga nesvakidašnjega jubileja bila je svečana nedjeljna misa 23. studenoga, na kojoj je biskup Ivica Petanjak, zajedno sa svećenicima i vjernicima, izrazio zahvalnost za stoljeće Božje blizine, za sve generacije koje su ovu crkvu gradile, čuvale i u nju prinosile svoje molitve.
Na početku misnog slavlja župnik domaćin, vlč. Josip Kosić uputio je okupljenim vjernicima prigodne riječi povodom jubileja, dok ih je biskup sve srdačno pozdravio uvodeći ih u misno slavlje riječima: “Ako želimo ovu euharistiju dostojno slaviti, molimo Gospodina da nam oprosti naše grijehe jer ovo je vrijeme egoizma i sebeljublja. Da obitelji budu stabilnije, da roditelji odgajaju djecu u kršćanskom duhu.”
U homiliji na svetkovinu Krista Kralja, kada se slavila i posveta crkve, biskup je istaknuo kako ovom svetkovinom završava jedna Crkvena godina. “Svatko tko čuje izraz Krist kralj i posluša ovo evanđelje razumjet će da ili ovdje nešto nije u redu ili se radi o nekom drugačijem načinu kraljevanja. Umjesto prijestolja Isus je na križu. Umjesto zlatne krune, na glavi je trnova kruna. Umjesto dragulja čavli. Umjesto kraljevske odjeće, svučen je do gola. Sve što je Isus živio i govorio, potpuno je drugačije od našeg života i od naših riječi, pa sukladno tome i njegovo kraljevstvo od našega.
Glavari s narodom mu se podsmjehuju i govore: Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik. (Lk 23, 35) | Vojnici mu se izruguju i nude mu piti ocat: Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe. (Lk 23, 37) | Jedan od obješenih zločinaca ga pogrđuje: Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas! (Lk 23, 39)Svi koji se Isusu izruguju ponavljaju isto: Druge je spasio, zašto ne spasi sam sebe? Svi su oni vidjeli što je Isus činio i živio, ali se nitko od njih nije potrudio razumjeti njegove geste i riječi, a još manje da ih i sami pokušaju provesti u život”, ističe biskup te dodaje: “Svi su oni vidjeli da je Isus živio za drugoga i čuli su iz njegovih usta da samo onaj tko je spreman položiti svoj život za drugog, da će samo taj spasiti svoj život, ali nitko od njih nije imao hrabrosti živjeti poput njega.
Lakše je drugoga ismijavati nego pokušati živjeti kao on. Isus i kad bi htio sići s križa, ne može i ne smije, jer kad bi sišao sam bi sebe zanijekao. Pogazio bi sve ono što je živio, zašto je živio i što je govorio. Ostao je i morao je ostati dosljedan sam sebi, ako je htio da njegovo evanđelje bude uvjerljivo i da se na ovom svijetu gradi Božje kraljevstvo, koje je u potpunoj suprotnosti s bilo kojim kraljevstvom i vladavinom na ovom svijetu. Na križu završava Isusov javni život, na isti način na koji je započeo.
Nakon krštenja na Jordanu Duh Isusa nagna u pustinju. Isus je tako snažno doživio svoje krštenje da ga je Duh Božji prisilio da ode u pustinju i da ondje kroz molitvu i post odluči kakav će Mesija biti. Nakon pustinje dolazi đavao i tri put mu kaže: Ako si Sin Božji reci da ovo kamenje postane kruhom, popni se na vrh hrama, baci se s litice.
Kako završava Isusovo javno djelovanje? Đavao preko glavara sa svjetinom, preko vojnika i jednog od obješenih razbojnika, ponavlja iste riječi: Ako si Sin Božji, spasi sam sebe!
Ni tada, ni sada Isus ne podliježe đavolskim zamkama. Đavao se znade jako dobro kamuflirati.
Čim vam netko nešto velikodušno predlaže i nudi, dobro otvorite oči i uključite klikere u glavi. Nitko ništa na ovom svijetu ne daje badava, a osobito ne sreću i bogatstvo. Ovaj svijet uvijek ima svoju cijenu i najskuplje je ono što je badava. Znati prepoznati svoje promašaje i nazvati ih pravi imenom i ponizno ih priznati, to je jedini pravi put koji vodi u Kraljevstvo Božje i koji se razlikuje od svih zemaljskih kraljevstava.”
Na kraju homilije biskup se zapitao: “Ako u svakom čovjeku postoji zrno savjesti, trun božanske svjetlosti i ako nikada ne znamo kad će to zrno savjesti proraditi, kao i to da se u svakome od nas, ne daj Bože, to zrno svjetlosti može ugasiti, smijemo li druge okarakterizirati kao monstrume, što se često čuje i u medijima? Koliko se Kraljevstvo Božje i Kraljevstvo Isusovo razlikuje od naših kraljevstava? Božja pravda od naše pravde. Naša istina od Božje istine?”
U liturgijskoj svečanosti prožetoj duhom poniznosti i radosti, župljani Župe sv. Mateja u Mundanijama još su jednom u srcima donijeli svoju živu vjeru i privrženost nebeskim darovima.
Ovaj jubilej ostat će urezan u povijest otoka Raba kao svjedočanstvo trajne ustrajnosti, ljubavi prema Bogu i poštovanja prema vlastitoj tradiciji. Svako srce ispunjeno je Božjom dobrotom i radošću jer samo ljubav Božanska u svima donosi mir i spasenjsku radost koja zauvijek donosi plodove dobrote i poniznosti. Crkva sv. Ilije, koja već sto godina bdije nad Mundanijama i svakoj duši donosi mir, i dalje će biti svjetlo nade, mjesto tišine i molitve, i dom u kojemu se rađa i čuva ono najdragocjenije – zajedništvo srca u Kristu.
Napisao: Josip Badurina Foto: Milena Marijan Peranić, Marin Beg, Nikica Krstaš
