Foto: RabDanas
U razgovoru za Rab Danas, Livio Maškarin opisuje kako izgleda završiti jednu od najzahtjevnijih utrka u regiji – OBALA Ultratrail na 108 kilometara, utrku koja se proteže gotovo cijelom slovenskom Istrom i spada u kategoriju najtežih ultratrail izazova.
Radi se o stazama koje vode preko zemlje, trave, kamenjara, šume i tek manjeg dijela asfalta, a kako nam Livio govori ukupno je sudjelovalo više od 1500 trkača na pet različitih dužina. Na najdužoj, onoj od 108 kilometara sa čak 4000 metara visinske razlike, bilo je prijavljeno 213 natjecatelja, a ciij ih je vidjelo samo 157, među njima i Rabljanin trenutno s austrijskom adresom.
Maškarin naglašava kako je već sam dovršetak ovakve utrke ogroman uspjeh, no njegov rezultat bio je i više od toga – završio je deseti u muškoj konkurenciji, u vremenu 12:08:33.
“Presretan sam što sam je uopće završio i zahvalan dragom Bogu što mogu raditi ovakve stvari”, kaže nam.
Kriza nakon 20. kilometra i trenutak kad je skoro odustao
Prisjećajući se utrke, ističe da je startao snažno i držao šesto mjesto, no bol u zglobu i stopalu — stara ozljeda tetive — vratila se već na 20. kilometru. Tada je prvi put pomislio odustati.
“Na 24. kilometru rekao sam si da možda neću moći dalje”, prisjeća se.
Ipak, odlučio je stići barem do sljedeće okrjepne stanice na 39. kilometru. Kako se približavao, stanje se počelo popravljati, a on je nastavio: najprije do 50., pa sve do cilja. Objašnjava da je ključ bila mentalna strategija: razbijanje staze na manje segmente i fokus na dolazak od jedne točke do druge.
“Tako mi je psihički bilo lakše doći do kraja”, dodaje.
Uz fizičku bol, veliku ulogu imala je i nutritivna disciplina — unos više od 80 grama ugljikohidrata po satu uz dovoljno vode i soli, kako bi tijelo moglo izdržati napor.
Kako je završio u ultratrailu? “Ovo je najzahtjevnije što sam ikada napravio”
Na pitanje zašto se upustio u ultratrail, Maškarin kaže da ga je privukla ideja ekstremnog izazova. Iza sebe je već imao više maratona, ali ga je zanimalo kako pripremiti tijelo i um za nešto duže od 100 km. Smatra da su upravo pripreme bile “pobjeda same po sebi”.
Njegov sportski put počeo je 2018. godine, u trenutku kada je imao 100 kilograma i, kako kaže, živio neuredno. Trčanje mu je isprva bilo sredstvo za mršavljenje, ali je ubrzo postalo životna navika.
“Zaljubio sam se u proces jačanja karaktera. Dobri sportski rezultati su samo bonus”, ističe Livio
Život u Austriji i rapske korijene koje nosi sa sobom
Maškarin danas živi u Austriji, kamo je otišao 2013. zbog posla i želje za novim izazovima. Nakon više od četiri godine rada u hotelijerstvu, pružila mu se prilika za preuzimanje restorana Mio Mondo i kupališta na jezeru Thiersee, što vodi od 2019. zajedno sa svojom obitelji.
Iako je njegov život trenutno vezan uz Austriju, veze s Rabom su neizbrisive. Majka mu je iz Lopara, otac iz Banjola, a na otok stiže koliko god situacija dopušta, premda posao i školske obveze djece to često ograničavaju.
“Opcija povratka uvijek je otvorena. Tko zna, možda se jednog dana i vratimo”, dodaje.
Na kraju – tko je Livio izvan sporta?
Kaže da je prije svega netko tko se godinama borio sam sa sobom i tko se promijenio kroz disciplinu i sport. Danas želi biti bolji suprug i primjer svojoj djeci.
“Nakon godina padova i ponovnih dizanja, osjećam da sam sve bliže pobjedi nad starim sobom”, zaključuje Livio u razgovoru za Rab Danas.
Razgovarao: Mario Kojundžić Foto: Livio maškarin
