Foto: GDCK Rab
Dana 14. lipnja slavimo darivatelje krvi u cijelome svijetu, a mi svi dodatno i posebno naše darivatelje koji krv daruju uvijek i stalno besplatno, anonimno, solidarno i dobrovoljno. Svakom darivanom dozom svoje krvi spašavaju živote, ali i daju nadu svima, onima kojima je krv potrebna, njihovim obiteljima i prijateljima i svima nama jer znamo da nam je krv dostupna.
“Iskrene čestitke svim dobrovoljnim darivateljima krvi povodom Svjetskog dana darivatelja i hvala svakoj darivateljici i darivatelju na svakoj darovanoj dozi krvi koja liječi, spašava ljudske živote i daje nadu.
Ponosni smo što su darivatelji krvi s otoka Raba u 2025. godini do ovoga dana doprinijeli s ukupno 246 doza krvi kojima su liječene i spašavane osobe, a njihovim bližnjima omogućena nada u najbolji ishod”, poručili su iz GDCK-a Rab.
A povodom Svjetskog dana darivanja, popričali smo i s dva redovita darivatelja – Nikolinom Kaštelan iz laboratorija Doma zdravlja, i Radom Stanisavljevićem iz vatrogasaca, čije “male” zajednice u kojima dnevno rade (laboratorij Doma zdravlja i vatrogasci) shvaćaju važnost ovakvih akcija darivanja možda i više od drugih.
Odlučili smo ih pitati koji je to “fenomen” da se njihove zajednice uvijek redovito uključuju u aktivno darivanje krvi.
Nikolina Kaštelan ima dosad 16 darivanih doza krvi, za žensku osobu sjajno, a kako većina djelatnika laboratorija Doma zdravlja na Rabu daruje krv, odlučili smo je pitati koja je tajna toga da djelatnici laboratorija više daruju krv. „S obzirom na to da radimo s pacijentima, mislim da znamo kakva je situacija tamo, imamo uvid u to sve, i to nam je samo još veći plus da im možemo pomoći i makar pokušati spasiti život u najmanju ruku. Mislim da je i stanovništvo općenito dosta upućeno u važnost darivanja krvi“, odgovorila nam je Nikolina.
Rade Stanisavljević, vatrogasac, ima 83 darivanih doza, počeo je s darivanjima u vojsci, pred Oluju, i aktivno se od 2003. opet uključio u aktivno darivanje krvi, otkako više boravi na Rabu. Inače, Rab je po broju doza u odnosu na broj svojeg stanovništva drugi u županiji, iza Delnica, a neko je vrijeme bio i prvi.
„Prije nisam bio tako konstantno na Rabu, no kako sam se vratio na Rab, aktivno sam se i u darivanje uključio. Više nas je vatrogasaca darivatelja, humanitarci smo, ali izrazito mi je drago i da je veliki broj mladih vatrogasaca prepoznao važnost darivanja krvi i aktivno se uključio u taj proces.
Mi smo dobrovoljni vatrogasci, sve radimo dobrovoljno. Odakle svi bježe –mi ulazimo, i sve je to na bazi humanitarnosti. Za ovakvo zvanje čovjek jednostavno stvarno mora živjeti, puno je tu odricanja – u „gluho“ doba noći se dižemo, a da ni ne znamo kamo idemo ni što ćemo točno raditi, a za to nisi ni plaćen. Jednostavno, za ovakav posao moraš biti malo, u pozitivnom smislu riječi, ‘lud'”, zaključio je Rade.
Tekst: GDCK Rab i Lucian Borić
