Ovaj vikend na Rabu su održani 5. LogoteRapski susreti, u organizaciji Udruge Logos i logoterapeuta s Raba, koji su i ove godine okupili stručnjake, odgojno-obrazovne djelatnike, roditelje, učenike i prijatelje logoterapije. Ovogodišnji susreti održani su pod temom „Logoterapijski pristup u radu s roditeljima“, uz geslo „Razgovor u školi – odgovornost koja povezuje“.

LogoteRapski susreti mjesto su okupljanja, razgovora i promišljanja o primjeni logoterapije u svakodnevnom životu, osobito u radu s djecom, mladima i obiteljima. Cilj susreta je otvoriti prostor za razmjenu iskustava te potaknuti dijalog o važnosti odgovornosti, razumijevanja i povezanosti između roditelja, škole i šire zajednice.

OGLAS

plin-rab_banner_970x250
plin-rab_banner_970x250
plin-rab_banner_300x250

OGLAS

 

Dolazak slovenskih kolega i nastavak tradicije

U četvrtak su na Rab stigli kolege iz Slovenskog društva za logoterapiju Logos, koji već tradicionalno dolaze na Rab, rodno mjesto pokojne dr. Cvijete Pahljina, Rabljanke koja je utemeljila logoterapijsku edukaciju u Hrvatskoj i Sloveniji.

Njihov dolazak i ove je godine bio prilika za nastavak suradnje hrvatskih i slovenskih logoterapeuta, razmjenu iskustava i zajedničko promišljanje o mogućnostima primjene logoterapije u različitim područjima života.

Posebno mjesto u programu imalo je sjećanje na dr. Cvijetu Pahljina, čiji je život i rad trajno povezan s Rabom, ali i s razvojem logoterapije u Hrvatskoj i Sloveniji.

 

Razgovor u školi kao prostor povezivanja

Središnji program 5. LogoteRapskih susreta održan je u petak u Osnovnoj školi Ivana Rabljanina na Rabu, gdje je susrete otvorio književnik i logoterapeut Krešimir Butković.

Pozdravljajući roditelje, učenike, učitelje, stručne suradnike, kolege iz Slovenskog društva za logoterapiju Logos i sve prijatelje logoterapije, istaknuo je kako Rab, kao rodno mjesto dr. Cvijete Pahljina, ima posebno mjesto u povijesti logoterapijske edukacije u Hrvatskoj i Sloveniji.

U pozdravnom obraćanju posebno je zahvaljeno ravnateljici Osnovne škole Ivana Rabljanina Franciski Plješa i ravnatelju Srednje škole Markantuna de Dominisa Rab Damiru Papariću, koji snažno podržavaju aktivnosti vezane uz logoterapiju u školama.

Ravnatelji su u svojim pozdravnim govorima izrazili podršku razvoju i primjeni logoterapije u osnovnoj i srednjoj školi. U obje su škole već održane radionice logoterapije namijenjene nastavnicima i profesorima, čime se otvara prostor za daljnje upoznavanje odgojno-obrazovnih djelatnika s logoterapijskim pristupom i njegovom primjenom u svakodnevnom radu s učenicima.

U uvodnom stručnom dijelu o logoterapiji i trijadi između učenika, roditelja i učitelja govorila je psihologinja i logoterapeutkinja Rosanda Krstinić Guščić. Naglasak je stavljen na važnost međusobnog razumijevanja i odgovornosti svih koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djeteta.

O projektu logoterapijskih radionica s roditeljima, djecom i učiteljima govorila je socijalna radnica i logoterapeutkinja Helena Grubišić. Predstavila je projekt čiji je cilj povezivanje trijade učenik – roditelj – učitelj, stvaranje kvalitetnijeg prostora za razgovor i razumijevanje te poticanje bolje inkluzivnosti.

Zbog svoje spriječenosti, ovogodišnjim LogoteRapskim susretima nije mogla nazočiti i četvrta članica mag. educ. biol. te logoterapeutkinja Tanja Zudenigo, koja je odaslala srdačne pozdrave i podršku iz Zagreba.

Projekt polazi od potrebe da se dijete ne promatra izdvojeno od njegova obiteljskog i školskog okruženja, nego da se kroz suradnju roditelja, učitelja i stručnjaka stvara podržavajuće okruženje u kojem dijete može razvijati svoje potencijale, odgovornost i osjećaj smisla.

Upravo je potreba za takvim povezivanjem prepoznata i u Dječjem vrtiću Pahuljica. Susretu je nazočila predstavnica odgojitelja i roditelja iz vrtića, koji su također pokazali zanimanje za logoterapiju te mogućnosti boljeg povezivanja djece, roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika.

Time se otvorilo i važno pitanje kontinuiteta: kako povezivanje graditi još u vrtiću, kako ga nastaviti dolaskom djeteta u osnovnu školu te kako razvijati odnos suradnje između budućih učenika, njihovih roditelja i učitelja.

Dvije paralelne radionice

Nakon zajedničkog predstavljanja, program je nastavljen kroz zasebne radionice slovenskih i rapskih logoterapeuta.

Kolege iz Slovenskog društva za logoterapiju Logos svoje su radionice održali u učionicama Osnovne škole Ivana Rabljanina.

U radionici „Logoterapija u svakodnevnom životu“ Ajda Zvonar predstavila je šest ljudskih dimenzija antropohigijenskog pristupa kroz iskustveni i suradnički proces.

Martin Lisec vodio je radionicu „Sloboda unutar neslobode“, u kojoj je predstavio važnost, metode i svrhu logoterapijskog rada unutar slovenskog zatvorskog sustava, konkretno u ženskom zatvoru u Igu. Predstavljen je i model logoterapijske resocijalizacije koji se, čak i u okolnostima ograničene vanjske slobode, obraća pojedincu kroz njegovu slobodu, odgovornost i sposobnost otkrivanja smisla.

Istodobno su rapski logoterapeuti u zatvorenoj radionici u dvorani BIC-a Osnovne škole Ivana Rabljanina Rab održali uvodno predstavljanje projekta. Sudionici su se upoznali s osnovama logoterapije, načinom rada i pristupom koji se želi primijeniti u budućim radionicama s djecom, roditeljima i učiteljima.

Poseban naglasak stavljen je na upoznavanje roditelja s logoterapijom i na stvaranje prostora u kojem će roditelji moći razgovarati o izazovima roditeljstva, odnosu s djecom te mogućnostima za razvoj kvalitetnije komunikacije između obitelji i škole.

Sudjelovanje predstavnice Dječjeg vrtića Pahuljica dodatno je proširilo temu. Pokazano je zanimanje za mogućnosti primjene logoterapijskog pristupa i u predškolskom sustavu, kao i za stvaranje boljeg kontinuiteta u odnosima između djeteta, roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika, od vrtića do škole.

 

Sjećanje na dr. Cvijetu Pahljina

Petak je bio posvećen i odavanju počasti dr. Cvijeti Pahljina. Sudionici su u tišini prošetali od Rabske katedrale do njezina počivališta na mjesnom groblju, gdje su zapalili svijeće i prisjetili se svoje učiteljice logoterapije, njezine obitelji i svih preminulih bližnjih.

S pijetetom su se prisjetili i dr. Jože Ramovša, koji je preminuo dva mjeseca ranije.

Sjećanje na Cvijetu Pahljina nije pritom ostalo samo dio protokolarnog programa. Njezino djelovanje i povezanost Raba s razvojem logoterapije bili su jedna od važnih poveznica ovogodišnjih susreta hrvatskih i slovenskih logoterapeuta.

Stručni rad, druženje i posjet Golom otoku

Uz stručni program, susreti su bili prilika za druženje, razmjenu iskustava i razgovore o odgovornosti, pomaganju drugima i mogućnostima primjene logoterapije u različitim životnim okolnostima.

Sudionici iz Slovenije su, zahvaljujući lijepom vremenu i pravom rapskom babljem ljetu, pronašli vremena i za more i kupanje.

U subotu su slovenski gosti posjetili Goli otok, čime je njihov boravak na Rabu zaokružen sadržajem koji je otvorio i prostor za promišljanje o čovjeku, slobodi, odgovornosti, dostojanstvu i smislu. Posjet jednom od najpoznatijih mjesta hrvatske novije povijesti bio je ujedno i prilika za zajedničko druženje i nastavak razgovora započetih tijekom stručnog programa.

5. LogoteRapski susreti tako su i ove godine povezali stručni rad, sjećanje, iskustvo i zajedništvo. Rab je ponovno postao mjesto susreta hrvatskih i slovenskih logoterapeuta, ali i prostor otvorenog razgovora o tome kako djeci, mladima, roditeljima i obiteljima pružiti podršku u prepoznavanju vlastitih vrijednosti, mogućnosti, odgovornosti i smisla.

Ovogodišnji susreti pritom su napravili i korak prema širem povezivanju odgojno-obrazovne zajednice. Od vrtića i budućih učenika, preko roditelja i učitelja, do stručnih suradnika i ravnatelja, otvoren je prostor za razvoj modela u kojem se odgovornost za dijete ne promatra kao pojedinačna zadaća, nego kao zajednički odnos koji povezuje.

Organizatori zahvaljuju svim sudionicima, školama i njihovim ravnateljima na podršci, kao i medijskim pokroviteljima portalu Rab Danas i Radio Rabu na praćenju susreta.

Zahvala je upućena i Gradu Rabu i Općini Lopar na podršci ovom projektu, kao i obitelji Pahljina koja nastavlja čuvati uspomenu na dr. Cvijetu Pahljina te značaj njezina života i rada za razvoj logoterapije.

Jer razgovor u školi nije samo razmjena riječi. Kada je prožet razumijevanjem, odgovornošću i smislom, on postaje prostor koji povezuje.

Autor: Lucian Borić

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime