U povodu ovogodišnjeg izdanja festivala Klassisk i Sentrum i međunarodnih majstorskih radionica u Loparu, razgovarali smo s Janom Bjørangerom, jednim od ključnih ljudi, umjetničkih pokretača i organizatora cijeloga projekta. Ovaj ugledni norveški violinist, dirigent ansambala i pedagog osnivač je i umjetnički ravnatelj ansambla 1B1 te festivala Classics in the Center u Norveškoj, a trenutačno djeluje i kao profesor na Universität der Künste u Berlinu. Iza njega je bogata međunarodna karijera obilježena suradnjama s brojnim uglednim glazbenicima i orkestrima, a upravo je njegova ideja povezivanja vrhunskog glazbenog obrazovanja, koncertne djelatnosti i lokalne zajednice snažno utkana i u program koji se ovih dana održava u Loparu.
OGLAS
OGLAS
Prošle je godine Ljetna akademija Klassisk i Sentrum u Loparu predstavljena kao pilot-projekt i početak nečega što bi moglo prerasti u godišnji festival klasične glazbe. Godinu dana poslije program je postao znatno opsežniji. Kako biste opisali put od prvog izdanja 2025. godine do onoga što ove godine doživljavamo u Loparu?
Prošla je godina u velikoj mjeri bila eksperiment. Željeli smo otkriti može li Lopar postati mjesto susreta na kojemu vrhunsko glazbeno obrazovanje, javni koncerti i život lokalne zajednice mogu skladno postojati zajedno. Reakcije koje smo dobili od lokalnih partnera, glazbenika i publike pokazale su nam da ta ideja ima stvaran potencijal.
Ove se godine projekt proširio u gotovo svakom pogledu. Traje dva tjedna, međunarodni profesorski tim brojniji je, sudjeluje više mladih glazbenika, koncerti se održavaju svakodnevno, a program obuhvaća nekoliko različitih vrsta glazbenih aktivnosti. Dolazak orkestra Baltic Sea Philharmonic cijelom projektu daje potpuno novu dimenziju.
Istodobno želimo sačuvati bliskost i neposrednost prve godine. Rast je važan, ali pravi će uspjeh biti ako ljudi i dalje budu osjećali da su glazbenici tijekom svojega boravka dio Lopara, a ne samo posjetitelji koji nastupaju iza zatvorenih vrata.
Od 30. kolovoza do 12. rujna Lopar ugošćava mlade glazbenike i ugledne profesore iz različitih dijelova Europe. Koja je glavna ideja ovogodišnjeg festivala i međunarodnih majstorskih radionica te što biste posebno željeli da lokalna publika zna o njima?
Temeljna je ideja stvoriti mjesto na kojemu obrazovanje i umjetnički život nisu odvojeni. Mladi glazbenici dolaze u Lopar kako bi intenzivno radili s vrhunskim profesorima, ali istodobno postaju dijelom živoga festivala. Slušaju jedni druge, vježbaju, nastupaju i razvijaju se unutar međunarodne zajednice.
Također želimo vrhunsko glazbeno obrazovanje učiniti dostupnijim. Za mnoge mlade glazbenike putovanja u velika europska glazbena središta i studiranje kod renomiranih profesora mogu biti iznimno skupi. U Loparu nastojimo stvoriti intenzivno međunarodno okruženje u kojemu se studenti različitih životnih i obrazovnih iskustava mogu susresti s profesorima s kojima inače možda nikada ne bi imali priliku raditi.
Posebno bih želio da lokalna publika zna kako ovo nije zamišljeno kao zatvorena akademija. Koncerti su važan dio projekta, a upravo prisutnost i znatiželja lokalnih stanovnika i posjetitelja daju smisao onome što mladi glazbenici rade.
Jedna od posebnosti projekta jest bliska povezanost obrazovanja i nastupa. Koliko je za mlade glazbenike važno intenzivno raditi s renomiranim profesorima, a zatim tijekom istoga programa dobiti priliku javno nastupiti?
To je iznimno važno. Sat može otvoriti nove mogućnosti, ali nastup nedugo nakon toga od studenta traži da te mogućnosti pretvori u nešto osobno i stvarno. Koncert radu daje smjer i stvara posve drukčiju vrstu koncentracije.
Mladi glazbenici moraju naučiti mnogo više od samoga sviranja instrumenta. Moraju naučiti komunicirati, preuzimati umjetničku odgovornost te ostati otvoreni i hrabri kada stanu pred publiku. Te se osobine ne mogu razviti samo kroz nastavu.
Tu je i važna društvena dimenzija. Sudionici tijekom Akademije prate kako se jedni i drugi razvijaju. Ne uče samo od svojih profesora nego i promatrajući kako njihovi kolege rade, suočavaju se s teškoćama, eksperimentiraju i nastupaju. Kao dodatna vrijednost, ovdje se sklapaju i brojna prijateljstva koja mogu trajati cijeli život.
Klasična glazba ove godine neće biti ograničena na jednu koncertnu dvoranu – nastava, probe i nastupi održavat će se u crkvi, Turističkom informativnom centru, sportskoj dvorani, lokalnoj školi i na drugim lokacijama diljem Lopara. Je li ideja unošenja glazbe u različite dijelove zajednice bila važan dio Vaše vizije festivala?
Da, svakako. Prostor oko kružnog toka gotovo je postao naš festivalski kampus. Na vrlo malom području nalaze se crkva, Turistički informativni centar, sportska dvorana, škola i drugi prostori koji se mogu koristiti za nastavu, probe i nastupe.
To je dijelom praktično rješenje, ali je postalo i važnim dijelom identiteta festivala. Glazba ne bi trebala biti skrivena u samo jednoj zgradi. Tijekom ta dva tjedna netko može čuti zvuk violine dok prolazi pokraj škole, susresti mlade glazbenike koji kroz mjesto nose svoje instrumente ili iznenada otkriti da se u blizini održava koncert.
Sviđa mi se zamisao da glazba postane dijelom svakodnevnoga ritma Lopara. Takva vidljivost može ukloniti dio distance koju ljudi ponekad osjećaju prema klasičnoj glazbi.
Glazbenici i profesori koji dolaze u Lopar predstavljaju nekoliko europskih glazbenih središta, među kojima su Beč, Düsseldorf, Barcelona i Madrid. Što taj međunarodni karakter donosi ozračju Akademije, kako u umjetničkom tako i u osobnom smislu za mlade sudionike?
Svako glazbeno središte ima vlastite tradicije, navike i načine razmišljanja. Okupljanje profesora i glazbenika iz različitih dijelova Europe znači da se sudionici susreću s više od jedne predodžbe o tome što je ispravno ili lijepo. Potiče ih se da slušaju, preispituju vlastite pretpostavke i pronađu svoj umjetnički glas.
Međunarodni karakter jednako je vrijedan i na osobnoj razini. Mladi glazbenici često otkrivaju da se njihovi kolege iz drugih zemalja suočavaju s mnogim jednakim nadama, pritiscima i nesigurnostima. Ovdje mogu nastati prijateljstva i profesionalne veze koje će trajati dugi niz godina.
Tako danas sve više funkcionira i glazbeni život. Glazbenici studiraju, nastupaju i surađuju preko državnih granica. Učenje komunikacije i izgradnje povjerenja unutar međunarodne skupine stoga je sastavni dio njihova obrazovanja, a ne nešto što je od njega odvojeno.
Velik dio svoje karijere posvetili ste ne samo nastupanju nego i obrazovanju te mentoriranju mladih glazbenika. Što se nadate da će sudionici ponijeti kući nakon boravka u Loparu, osim unaprijeđenih tehničkih vještina sviranja?
Nadam se da će otići znatiželjniji, hrabriji i samostalniji. Dobar profesor ne bi smio studentu samo govoriti kako nešto treba odsvirati. Trebao bi mu pomoći da dublje sluša, postavlja bolja pitanja i postupno postane sposoban samostalno donositi uvjerljive umjetničke odluke.
Također se nadam da će iskusiti važnost velikodušnosti. Glazba nije samo individualno postignuće. Ona ovisi o slušanju drugih, razmjeni ideja i doprinosu zajednici.
Budu li se sudionici vratili kući s novom inspiracijom, vrijednim prijateljstvima i snažnijim osjećajem zašto se žele baviti glazbom, Lopar će im pružiti nešto što daleko nadilazi tehničko usavršavanje.
Jedan od najvažnijih događaja ove godine bit će dolazak orkestra Baltic Sea Philharmonic, koji će od 4. do 7. rujna održavati probe na Rabu prije nastupa na Ljubljanskom festivalu 8. rujna. Kako je došlo do te suradnje i što prisutnost tako međunarodno renomiranog orkestra znači za razvoj projekta Klassisk i Sentrum u Loparu?
Ta se povezanost prirodno razvila kroz moj rad s projektom Klassisk i Sentrum i orkestrom Baltic Sea Philharmonic. Riječ je o dvjema različitim organizacijama, ali obje dijele vjeru u međunarodnu suradnju, umjetničku ambiciju i preobrazbenu snagu okupljanja mladih glazbenika.
Činjenica da orkestar održava probe na Rabu pripremajući se za koncert na Ljubljanskom festivalu velik je korak za nas. Program pod ravnanjem Roberta Treviña, uz Lanu Trotovšek kao solisticu, bit će snimljen za Mezzo i medici.tv, nakon čega će orkestar nastaviti veliku europsku turneju.
Njegova prisutnost pokazuje da Rab može biti domaćin ozbiljnom umjetničkom radu na međunarodnoj razini. Sudionicima Akademije i lokalnoj zajednici pruža i priliku da osjete energiju profesionalnog orkestra koji priprema važan program. Nadam se da će to biti početak novih poveznica između majstorskih radionica, festivala i većih međunarodnih glazbenih projekata.
Publika u Loparu imat će priliku upoznati i neformalniju stranu festivala, uključujući glazbeno druženje te svakodnevne koncerte od 3. do 11. rujna. Kakvo biste ozračje tijekom tih dana željeli stvoriti između glazbenika, lokalnih stanovnika i posjetitelja?
Želio bih stvoriti ozračje otvorenosti, znatiželje i zajedničkog iskustva. Ne mora svaki glazbeni susret imati formalnost tradicionalnog koncerta. Ponekad se najupečatljiviji trenuci događaju kada se glazbenici i publika susretnu u opuštenom okruženju i kada nestane udaljenost među njima.
Druženje na terasi ispred San Marina 6. rujna u 21.15 sati zamišljeno je kao neformalno predstavljanje – svojevrsni uvid u glazbu i u ono što se nadamo da bi ovaj projekt mogao postati. Svakodnevni koncerti od 3. do 11. rujna pružit će brojne i raznovrsne prilike za upoznavanje sudionika i profesora kroz njihove nastupe.
Ljudi bi se trebali osjećati dobrodošlo čak i kada ne poznaju program ili inače ne posjećuju koncerte klasične glazbe. Dovoljna je znatiželja.
Lopar je u međunarodnim okvirima ponajprije poznat kao mediteransko turističko odredište, a ne kao središte klasične glazbe. Smatrate li da je upravo taj kontrast – spoj otoka, mora i opuštenoga kasnoljetnog ozračja s vrhunskom klasičnom glazbom – jedna od snaga i posebnosti ovoga projekta?
Da, svakako. Ne pokušavamo Lopar pretvoriti u kopiju nekoga etabliranog europskog glazbenog središta. Njegova je snaga upravo u tome što je drukčiji.
Otok, more i kasnoljetno ozračje omogućuju odmak od svakodnevne rutine. To glazbenicima može pružiti neuobičajeno visok stupanj koncentracije i slobode. Intenzivan umjetnički rad odvija se u okruženju koje ljude istodobno poziva na susrete, razgovore, kupanje, šetnje i razmjenu ideja.
Opušteno ozračje ne umanjuje umjetničke ambicije. Naprotiv, ono može stvoriti uvjete za vrlo ozbiljan i iskren rad. Taj spoj prirode, zajedništva, usredotočenosti i vrhunske glazbe mogao bi postati jednom od najprepoznatljivijih osobina festivala.
Na kraju, kada biste se izravno obraćali nekome iz Lopara ili drugog dijela otoka Raba tko inače ne posjećuje koncerte klasične glazbe, što biste mu rekli kako biste ga potaknuli da ovoga rujna dođe i doživi Klassisk i Sentrum? Što biste željeli da ljudi pamte nakon završetka festivala?
Rekao bih – prije dolaska ne morate ništa znati o klasičnoj glazbi. Ne morate poznavati povijest neke skladbe niti znati kada treba pljeskati. Jednostavno dođite, poslušajte i vidite hoće li vas nešto u toj glazbi dotaknuti.
Posjetite jedan koncert, navratite u prostor oko kružnog toka ili nam se pridružite u San Marinu. Možda ćete čuti glazbenika na početku važnoga životnog i umjetničkog puta, afirmiranog profesora koji dijeli iskustvo cijeloga života ili orkestar koji se priprema za nastup na jednom od najvećih europskih festivala.
Kada sve završi, nadam se da ljudi neće pamtiti samo pojedine koncerte nego i osjećaj da je glazba tijekom dva tjedna postala dijelom Lopara – zvuk instrumenata koji se širio mjestom, susrete ljudi iz različitih zemalja i spoznaju da klasična glazba može biti neposredna, ljudska i bliska.
Razgovarao: Lucian Borić
OGLAS
OGLAS
OGLAS
OGLAS
