Foto: Lela Vidas
Čovjek je danas na pijedestal obožavanja uzdigao svoju ljudskost do mjere idolopoklonstva, ističući je ponajviše pod prizmom tjelesnosti. Štoviše, postaje slijep za istinske božanske vrijednosti i darove, te sebe i druge uvjerava da se na taj način njegov život hrani pravim vrijednostima, dok je istina sasvim drugačija. Isusova ljestvica vrijednosti vidljiva je u euharistijskom daru. Isus pruža pravi prinos koji nas hrani božanskim životom i ispunja svakim blagoslovom. Prinos koji prožima i dušu i tijelo, te ih povezuje u čvrsto zajedništvo sponom svoje svetosti. Kao takvi, uprisutnjeni na Isusovoj skali vrijednosti, možemo postati dionicima i djeliteljima ovog otajstva vjere i svjetla. Svetkovina Tijelova je svetkovina našeg života i poziva nas da ponizno primimo i častimo najsvetiji dar kroz lomnost Riječi, jednog kruha i vinom života koji pobjeđuju smrt.
OGLAS
OGLAS
Župa sv. Petra ap. u Supetarskoj Drazi je 4. lipnja svečanom Euharistijom i tijelovskom procesijom proslavila svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Blagdan je okupio veliki broj vjernika, domaćih i stranih gostiju, a svetu misu i procesiju predvodio je vlč. Saša Malović. Uvodeći vjernike u otajstvo euharistije istaknuo je kako je svaki vjernik važan i vrijedan jer pripada mističnom Tijelu Kristovu, jer je ljubljeno dijete Božje po kome se Bog želi proslaviti. Kako je svijet gladan ljubavi, zato nam Bog daruje cijeloga sebe za hranu. Isto tako je istaknuo da u odnosu s Bogom uvijek treba tražiti Gospodina i susret s Njime, a onda dolaze sve naše potrebe, molbe i zahvale…
U duhovno snažnoj homiliji koja polazi od radikalne istine Evanđelja, vlč. Malović je između ostalog rekao: “(…) Postoji nešto više od ovozemaljske gladi, a čovjek često govori “samo da je zdravlja“. To znači da želi biti i postojati. Ne želi nestati, prestati ni umrijeti. Zato je Bog na razne načine želio pokazati da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih. Isus je Riječ od koje čovjek živi, ali punim plućima, u miru i zajedništvu kao mistično Tijelo Kristovo. Zato postoji trpeća Crkva, to su duše u čistilištu, i postoji naša hodočasnička Crkva. I mi koji smo živi organizam živimo od Isusa, hranom koja je Riječ i Tijelom postala. Nasuprot tome svijet umire jer se hrani svim i svačim, nesretno i nezadovoljno. Čovjek u svijetu koji ne živi od Riječi i ne hrani se živim Gospodinom, već je umro…”
Naglasio je i kako svi oni koje ne žele živjeti od ovozemaljskog, nego i od nadnaravnog u ovom životu su Božji. Jer žive u svijetu, ali ipak ne žive od njega. Tako postajemo pobožanstvenjeni. “Sveta misa je izvor i vrhunac života svakog čovjeka. Isus postaje kruh, od koga možemo živjeti, ali to nama jako malo znači. Čovjek želi biti radostan i blagoslovljen, ali ne dolazi po kruh koji mu to daje. Kao da ne želi živjeti, ne želi biti dobro, sretno, radosno i blagoslovljeno. Ne želi imati mir u svom srcu, ne želi se mijenjati, ni postati poput tog kruha koji prima… A ovdje nam se Gospodin u potpunosti daruje.” Ukazao je kako je kroz povijest bilo ljudi koji su živjeli godinama samo od euharistije, od Isusa u presvetom oltarskom sakramentu. Svijet i znanstvenici su proučavali te ljude, misleći kako ih Crkva želi uvjeriti u nešto što je nemoguće. “A to je zato jer je Bog sve i sve izlazi od Gospodina. I tko se odvaja od toga, odvaja se od hrane za život vječni, odvaja se od ljubavi bez koje nema života.”
Vlč. Malović je također posvijestio vjernicima da nedolaskom na svetu misu, molitvu krunice dopuštamo neprijatelju da nas zarobi, kako zbog lijenosti ne živimo radosno, punim plućima, ne družimo se i ne ljubimo. “Prestajemo biti milosrdni jedni prema drugima. U svojim oholostima mislimo da smo pametniji od Isusa. Bog je u tabernakulu da bismo mu došli, a mi ne dolazimo… Bog u svojoj moći dolazi služiti nama. Teško nam je doći zbog sebe, kamo li zbog brata svoga… Isus krvari na križu zbog naših grijeha, srce mu je probodeno, a mi smo tvrda srca… Ne živimo svoju vjeru, ne živimo svoje kršćanstvo. Ne radujmo se susretu ni s Bogom, ni čovjekom… Hladni i mlaki, uvijek
spremni na ogovaranje i isticanje tuđih grijeha, sudimo se i optužujemo…”
Zapitao je nazočne da li se tako biva kršćanin u ovome svijetu i da li su tako živjeli sveci poput sv. Leopolda, sv. Carla Acutis ili sv. Franja. “A opet Bog nas ljubi, prašta i milosrdan je… Dolazi da nam služi i nikad neće odustati od nas. Želi nas za život vječni… Moramo naučiti da samo Ljubav može sve pobijediti i prepustiti se toj Ljubavi… Dopustiti Gospodinu da nas osvoji da živimo kao djeca Božja, jer nas ništa drugo neće dovesti do vječne radosti”, poručio je na samom kraju vlč. Malović.
Uslijedila je tradicionalna tijelovska procesija s presvetim oltarskim sakramentom, gdje se uz molitvu i pjesmu u duhu svetkovine prikazalo Kristovu prisutnost kao znak nade, zajedništva, spasenja i vjere koja ne ostaje zatvorena unutar crkvenih zidova, već ide u susret svakom čovjeku u župi, otoku, ali i ovom svijetu. Proslavu je uzveličao župni crkveni zbor, a posebnu radost i ljepotu procesiji dala su djeca koja su sipala latice cvijeća pred Presvetim.
Tekst i foto: LELA VIDAS
OGLAS
OGLAS
