Foto: Ruža Kaštelan
Životne brige i bojazan da će nam nešto nedostajati, a najčešći strahovi izazvani situacijama koje nas osobno pogađaju i u kojima se osjećamo ugroženima, zabrinutost pred sadašnjim ili budućim poteškoćama, bojazan da će nam nešto važno nedostajati… i tako gubimo mir.
Primjeri su nebrojeni i odnose se na sva područja života: zdravlje, obiteljski i profesionalni život, moralni, čak i duhovni život. Zabrinutost koju izaziva manjak ili strah od manjka oduzima nam mir. A danas je Cvjetnica, maslinska nedjelja, Nedjelja Muke Gospodnje, blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa. To je uvod u Veliki tjedan, dan na koji se Crkva spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.
Misa Cvjetnica ima dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim maslinovim i palminim grančicama, a drugi je cjeloviti izvještaj o Isusovoj muci. Kada je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na taj hod ide se u procesiji sa blagoslovljenim maslinovim ili palminim grančicama u crkvu. A sama misa posvećena je Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva izvještaj o muci iz Evanđelja.
U Barbatu je posebno okićen, po starinskom običaju, u procesiji sudjelovao i magarac, na čijim je leđima jahala djevojčica Rita Kordić, radi simbolike, a čiji je vlasnik Slavko Perkić, pa je na radost svih prisutnih hod do crkve sv. Stjepana, u procesiji vjernika, uz pjesmu bio vrlo razdragan. Župnik, vlč. Krunoslav Boras predvodeći liturgiju je u svojoj homiliji između ostalog rekao: „Kada pristupamo događaju Muke Gospodnje moramo biti svjesni da to nije događaj koji se dogodio jednom u povijesti, nekada davno, nego da se događa ovdje i s nama sada. Na početku smo spominjući se Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem, i mi s maslinovim i palminim grančicama pošli u susret Njegovoj muci, a kada se čitao odlomak iz Evanđelja, a sva tri evanđelista Matej, i Marko, i Luka, to opisuju, onda zapravo vidimo kako je Isus, kako bi to moderno danas rekli, izveo jedan performans, jednu travestiju. Jednostavno se narugao vladarima njegova vremena i svih vremena. Razumijemo li to? Isus je ušao u svoj grad Jeruzalem na magarcu, nije ušao na konju, nije ušao kao što to čine osvajači, nego ponizno – onaj koji donosi mir, koji je mirotvorac. Ono što smo u Muci vidjeli nije imao kraljevsku krunu, već trnovu krunu, nije imao kraljevsko žezlo u ruci, nego je imao trstiku, nije bio svečano obučen u kraljevsku odoru, nego u skrletni luđački plašt. Sve su to slike vladara ovoga svijeta. Ispod svake vladalačke krune krije se trnje. Svako vladalačko žezlo je zapravo trstika koja se na vjetru ljulja i nikad ne zna kada će biti puč. I svaki kralj ima svoju pratnju, svoju kraljevsku ludu koja se pravi luda, a zapravo govori istinu i priopćava kralju što njegovi podanici misle o njemu. I vidite slike, vidite travestije, vidite paradoksa.
Zanimljivo je to da je okvir i slika ovoga događaja za koga kažemo da se spominjemo, a on se zapravo događa i danas. Bog među nas dolazi na magaretu, a to mnogi nisu shvaćali. Nije on taj koji dolazi kao štićena osoba koja dolazi u blindiranim automobilima, ulazi među svoj narod kao što se to događa u nakaradnoj, suvremenoj demokraciji i civilizaciji gdje ljudi biraju vođu, a onda se taj isti vođa čuva od istoga naroda koji ga je birao. Nije spreman uzeti magare pa na njemu jahati među svojim narodom, nego se o trošku upravo onih koji su ga birali mora formirati kolona i pratnja, nekakvih čuvara, zaštitara, poklisara, izjelica…. E to je ta razlika između Isusa koji među nas dolazi kao Bog, maleni i ponizni. I dok se Isusovim suvremenicima na vlasti mi čudimo, možda našim suvremenicima mi danas nazdravljamo.“
Ako želimo potpuno živjeti svoju kršćansku vjeru u svom osobnom životu i u povijesti svijeta, trebali bi posvjestiti svaki ponaosob da je Bog dovoljno dobar i dovoljno moćan kako bi svako zlo i svaku, pa i najapsurdniju i najbeskorisniju nevolju okrenuo na našu dobrobit. O tome ne možemo imati ni matematičku ni filozofsku sigurnost jer je to čin vjere. No upravo nas na taj čin vjere poziva objava Isusova uskrsnuća, shvaćena i prihvaćena kao konačna Božja pobjeda nad zlom.
Sveti Augustin je napisao: “Što je vrijeme? Ako me nitko ne pita, znam. Ako me netko pita i ja mu želim protumačiti, tada ne znam.” Blagoslovljen ovaj predstojeći Veliki tjedan, te Uskrs, naš najveći kršćanski blagdan, koji simbolizira ponovno rođenje i nadu.
Tekst i fotogalerija: Ruža Kaštelan
