Foto: Lamela Vidas
U vremenu duhovne konfuzije, moralnog relativizma i intelektualnog licemjerstva potrebno je posaditi nekvarljivo sjeme riječi Božje u ljudsko srce, jer svaka ljudska riječ je uvjetna i privremena, a Božja je iscjeliteljska i konačna.
Biblija je Božja riječ. Kao takva, obvezuje poput prirodnih zakona. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je važna za svakog čovjeka, posebno iz razloga što nudi univerzalne moralne smjernice, oblikuje ljudski karakter, pruža mudrost i utjehu, te daje odgovore na životna pitanja. Ali ponekad čovjek pokušava dokučiti kako ispravno tumačiti Sveto pismo: doslovno, simbolički, duhovno… Koje su razlike i poveznice između Starog i Novog zavjeta? Je li Bog drugačiji u Starom zavjetu nego u Novom?… Odgovore na ova i još mnoga aktualna pitanja u kojima često leži fundamentalno nerazumijevanje onoga o čemu govori Biblija, posebno Stari zavjet, mogli su čuti vjernici Supetarske Drage, ali i vjernici ostalih rapskih župa kroz stručno predavanje mag. theol. Darina Gibanjeka, koji je na prošlogodišnjim korizmenim srijedama razmatrao temu “Nicejsko carigradsko vjerovanje”.
Duhovne večeri održavale su se u crkvi sv. Petra apostola u Supetarskoj Dragi od 4. do 18. ožujka, a katehezama je prethodila sveta ispovijed, molitva krunice, te sveta misa koju je vodio vlč. Saša Malović. Sve skupa animirao je i uveličao prigodnim pjesmama VIS Sv. Petar.
Na prvu korizmenu srijedu teolog Gibanjek razmatrao je temu “Uvod u Stari zavjet”, stavivši naglasak na Božji glas. Rekao je: “Već na prvim stranicama Starog zavjeta kad je Bog stvarao čovjeka, komunicirao je s ljudima. Naša kršćanska vjera nije vjera gledanja. Mi se nalazimo u vremenu društvenih mreža, suvremenih slika, a kršćanstvo nije religija slika nego riječi i slušanja. Prvi ljudi su slušali Boga, odnosno Božji glas koji je dao ljudima prve zapovijedi – plodite se, obrađujte i čuvajte zemlju, te je između ostalog zabranio da jedu s jednog stabla.
I čovjek je jedno vrijeme slušao, dok se nije počeo javljati jedan drugi glas, glas đavla. Đavao je odmah na prvim stranicama Starog zavjeta kušao čovjeka nagovarajući ga da ne poštuje zabrane koje je zapovjedio Bog.” Voditelj je nadalje ukazao na to kako se na samom početku Svetog pisma već vidi borba između dobra i zla. Kako đavao pokušava prikazati Boga kao nekoga s kim je nemoguće živjeti.
“I danas imamo ljude koji misle da je s Bogom nepodnošljivo živjeti. Đavao ubacuje zrnce sumnje u čovjeka i on počinje misliti kako Bog ograničava njegovu slobodu… Zlo i grijeh sve više napreduje i ulazi u svijet i vode čovjeka samouništenju. Nalazimo se u društvu bez ikakvih granica i ne trebaju nas čuditi razni skandali, rastave brakova, nasilja i ratovi. Čovjek bi živio bez granica i zakona, ali Bog postavlja granice i zapovijedi. Što je ujedno i druga poruka iz Starog zavjeta, slušati Božje zapovijedi…”
Nadalje je teolog spomenuo šator, odnosno hram koji ima simboličku sliku naše liturgije. “Što je čovjek bliže hramu, bliže je Bogu. Kršćanin bi se trebao odreći sam sebe, biti Božji. Biti poslušan Bogu. Suobličiti Kristu. Čovjek danas koristi bezbožne fraze; želi biti svoj, slobodan, autentičan, dok su se ljudi iz Starog zavjeta željeli odreći te slobode. Tko želi biti slobodan postaje rob grijeha i poganskih bogova… Zato Bog u Starom zavjetu podiže levite, svećenike, ratnike koji će čuvati zapovijedi. Jer Bog ima plan spasenja, ali đavao ulazi u poganske narode oko Izraela i želi zaustaviti plan spasenja. Dakle, sa zlom nema kompromisa, Bog se ne miri sa zlom i grijehom u svijetu. Bog u tom ratu nije mlitav, bori se za čovjeka…”
Isto tako je voditelj rekao da je Bog iz Starog i Novog zavjeta isti Bog. Jedan glas, jedan Bog cijelog svijeta. Čovjek je sklon politeizmu, želi da mu Bog bude novac, auto, kuća… Bog kaže da NE, jer čovjek može i mora ljubiti jedino monoteistički… Na samom kraju prve večeri teolog Gibanjek pročitao je jedno čitanje iz Starog zavjeta koje je sažimalo uvod i ogled predavanja.
Sljedeće srijede vjernici su imali priliku čuti izlaganje o Mojsiju, starozavjetnom proroku i kralju Davidu u kojima je Crkva gledala nagovještaj Krista. Spominjući ukratko ulogu i djelovanje iz Mojsijeva života, pogotovo izbavljenje Izraelaca iz egipatskog ropstva, voditelj je naglasio: “I danas se pojavljuju faraoni koji preziru djecu i žele ih ubijati. Egipatska kultura bila je simbol zla. Ona nije razgovarala s Bogom. Za Egipćane je bilo odbojno i strano komunicirati s Bogom za razliku od Izraelaca. Mnoge faraone u ovom svijetu živcira i ljuti Bog i molitva. Želimo li biti zaštićeni od današnjih faraona u ovom svijetu, biti sačuvani od egipatske kulture, moramo biti poput Noe; u korablji, odnosno u Crkvi, slušati zapovijedi, ne odvajati se od Boga… Mojsije je osoba transitusa – prijelaza i kad dolazimo na svetu misu, mi činimo ono što i on, bježimo iz Egipta. Poruka Mojsijevog bijega je kršćanska kultura, kultura riječi, a ne kultura slike. Sv. misa je je prijelaz, čista, nevina, pobožna humana stvarnost, još jedino neiskvareno mjesto u svijetu. Faraoni u Mojsijevo doba i faraoni u današnjem svijetu nude ljudima teški rad i zabavu kako ne bi imali vremena misliti na Boga i prinijeti žrtvu svom Bogu. Kad govorimo o Mojsiju koji izvodi svoj narod iz ropstva sa štapom, to je zapravo slika Krista koji isto uzima štap, uzima drvo križa i nas izbavlja iz ropstva grijeha.”
“Ipak, svi smo mi više-manje inficirani egipatskim mentalitetom. Naš je način razmišljanja prožet grijehom, poput izraelskog naroda čovjek teško danas izlazi iz kulture uživanja i zato se moramo stalno prisjećati što je Bog učinio za nas. Dobar primjer nam može biti kralj David”, rekao je teolog Gibanjek. “Duhovna poruka Davidova života je snažna i ima veliku dimenziju. Prije njega bio je kralj Šaul kojemu je Bog dotaknuo srce, ali on je htio služiti Bogu onako kako je on htio, a ne kako je rekao Bog. Mnogi to čine i danas kad kažu da ne moraju ići na svetu misu, već se doma mogu moliti, jer Bog je svuda… Imaju Šaulov duh…
David je bio pastir, pisao je psalme i bio ratnik, išao je u borbu s Golijatom… Poruka za nas kršćane je da svatko mora bit pastir poput Davida, a to je prihvaćati svoje svakodnevne obaveze, služiti, pošteno raditi i moliti, te ići na svetu misu. Moramo ići u borbi protiv đavla, odnosno prepoznati u svom životu sve ono što nije dobro. Poruka je da se protiv zla u svijetu i u sebi ne možemo boriti svojim ljudskim snagama ako ne surađujemo s Bogom. Preko vjere primaš Božju milost koja nas osposobljava da dođemo do ideala ljudskog života. Čovjek koji se odvoji od vjere prije ili kasnije će početi živjeti nerazumno i nehumano… David je bio grješan čovjek kao i svi mi, učinio je neke užasne grijehe, ali je bio svjestan toga. Bio je ponizan. Tako i mi trebamo postati svjesni sebe i biti ponizni. Po primjeru Davidova istinskog prijateljstva s Jonatanom paziti da i naša prijateljstva budu na razini kako jedni drugima čuvamo dušu, vraćamo jedni druge na pravi put te ljubimo sve ono što Bog predstavlja u ovom svijetu…”
U posljednjoj, trećoj korizmenoj srijedi, voditelj je imao katehezu na temu “Starozavjetna proročanstva o Isusu”. Rekao je: “Stari zavjet sadrži preko 300 proročanstva koja se ostvaruju u jednoj osobi, u Isusu Kristu. To nam govori da je to moguće ako se tu radi o Bogu, ako je to Božji plan. To nisu ljudske, nego Božje mogućnosti. Trebamo se diviti čudesnim Božjim zahvatima koje je Bog odigrao u povijesti. Proročanstva su zapisana za Židove i Izraelce, da vjeruju kada se počnu ostvarivati, a nama su poticaj za našu vjeru, da vjerujemo da je kršćanstvo istina i da je cjelovito Sveto pismo istina. Na prvim stranicama Svetog pisma Bog se obraća zmiji, odnosno đavlu i na temelju tih riječi vidimo da će se pojaviti jedna žena i njezin potomak, Isus Krist. Kristov život je borba protiv đavla, ali i život progonstva. U Knjizi postanka nedugo zatim se pojavljuje Abraham i Bog mu govori da će u njemu biti blagoslovljeni svi narodi, a Mesija će biti iz te Abrahamove loze. Sveto pismo u Knjizi Postanka još više precizira kada govori da će se Mesija pojaviti u Judinom plemenu, i to najmanjemu. U Drugoj knjizi o Samuelu govori se da će Kralj biti iz Davidova potomstva i njegovo kraljevstvo će biti vječno. Prorok Izaija govori da će Djevica začeti sina i nadjenuti mu ime Emanuel. Nadalje, prorok Mihej točno određuje mjesto gdje će se Isus roditi, spominje Betlehem. Prorok Jeremija prorokuje pokolj nevine dječice u Rami. Prorok Hošea je prorekao i napisao Josipov i Marijin bijeg u Egipat. Za vrijeme Došašća čitamo ono što je najavio prorok Izaija da se javlja glas iz pustinje koji treba pripraviti put Gospodinu. Isto tako najavljuje koje će biti njegovo poslanje; usmjereno na siromašne, bolesne, udovice, prema malima…
Prorok Zaharija nam govori o tome kako će Mesija na magarcu ući u Jeruzalem i oprat svoje haljine u krvi od grožđa. Isto proriče da će biti prodan za 30 srebrnjaka… U psalmima je kralj David rekao “probodoše mu ruke i noge”, i “za njegove haljine baciše kocke”. Prorok Izaija je rekao “bijaše ubrojen među razbojnike”, a prorok Zaharija govori “gledat će onoga koga su proboli”. Kralj David zapisuje “nijedna kost mu se neće slomiti” i u psalmima govori “Bog neće dopustiti da njegov pravednik truleži ugleda…””
Teolog Gibanjek je zaključio svoje predavanje o Starom zavjetu lijepom porukom rekavši: “Prije gorkog iskustva vjeruj u istinitost Svetog pisma”. Domaćin, župnik, vlč. Saša Malović zahvalio je voditelju što je studiozno, a opet jednostavno i zanimljivo približio značaj Svetog pisma kako bi se čovjek još više učvrstio u svojoj vjeri i svjedočio je drugima.
Tekst i foto: Lamela Vidas
