Home Baština koja obvezuje Rapski zapisi Božidarke Šćerbe Haupt: Kad se iđaše na more

Rapski zapisi Božidarke Šćerbe Haupt: Kad se iđaše na more

0
Rapski zapisi Božidarke Šćerbe Haupt: Kad se iđaše na more

Foto: Božidarka Šćerbe Haupt | Arhiva

Zahvaljujemo autorici, gospođi Božidarki Šćerbe Haupt, na dostavljenom radu kojeg je na svojem blogu objavila još 6. veljače 2023., a koji nas vodi u bogat i živopisni svijet pomorstva i ribarstva na otoku Rabu. Njezin tekst, temeljen na istraživanjima i razgovorima s lokalnim ribarima, čitatelju otkriva ne samo arhaične izraze i običaje, nego i duboku povezanost čovjeka s morem. Posebna vrijednost ovih zapisa leži u očuvanju glasova i sjećanja onih koji više nisu među nama, a koji nas uče kako promatrati, razumjeti i poštovati prirodu i baštinu našeg priobalja. (Hrvoje Hodak)


Povratak na početak baštinskog kruga

Napisala: Božidarka Šćerbe Haupt

Kada sam 1988. godine provela anketu na otoku Rabu, snimila i zabilježila govor u razgovoru s ribarima i barkajolima, nisam još ni slutila da će se cijeli moj život okrenuti baštini.

Sve je počelo zapisima jezika i istraživanjima u lingvističke svrhe. No život se ponekad poigra s nama tako da vas, kao i mene danas, nakon trideset i pet godina vrati na početak stvaranja i zatvori jedan cijeli baštinski krug kojim se, zapravo, osmislio vaš život.

More — to čudesno tkivo koje nas oplakuje i zapljuskuje — pamti svaki naš korak i pothvat. A što je najvažnije, ono nas drži i ne pušta. More zna ljude od mora. More čuva ljude od mora. Ono nas voli.

Pa i kada je razvaljano, kad loštrô kulâ more ili kad je na cikloni — i tada mu se divimo.

Susreti s ribarima

Stvarajući pisane i zvukovne zapise za moj rad Pomorstvo i ribarstvo na otoku Rabu, objavljen 2015. godine u časopisu Ethnologica Dalmatica (broj 22), punih 27 godina nakon njegova nastanka, obišla sam sa svojim stricem Bepom sva naselja na Rabu. On me povezao s najstarijim govornicima, mjerodavnima za moju anketu.

Franjo Kordić – Franeta u mlađima danima | Fotografija iz obiteljske arhive

U Barbatu su to bili ribari Franjo Kordić – Franeta i Perčinîć. U Kamporu su sa mnom razgovarali Frane Kurelić (1912.) i njegov sin Joso (1939.), kao i Basilio Vidas Ružić (1906.). U Loparu sam razgovarala s Anticom (1922.) i Andrijom (1919.) Matahlijom, s Josipom Paparićem (1927.), Per Gulićem Brukvicom te s Frankom, Franicom (1924.) i Nikom Škarićem (1923.). U Banjolu su moji sugovornici bili Franjo Padovan (1906.) i mnogi mlađi ribari.

Franeta Kordić je nacrtao brod u bilježnicu kako bi objasnio nazive jedra | FOTO: Božidarka Šćerbe Haupt

I danas pamtim njihov vedar duh i dobru volju dok su odgovarali na moja pitanja. Katkada bi ih obuzela sjeta — jer bi i oni sami mislima prizvali neko daleko vrijeme i ljude kojih više nema. I mene danas uhvati tuga što mojih govornika više nema. No zato je i moja obveza jača: sačuvati njihova imena kao izvore svojih baštinskih zapisa, i pisanih i zvukovnih.

Glas Franke Franice

Tako moj sugovornik Frané Kȕrelić iz Kampora pomalo tužno kaže:
„Perčȉnić i Kaštelȃni, najstarîji ribari na Rabu; Pandêli, pomrli su; imȃli su jednú mrȉžu; danȃs još ribȃre sin i dva unȕka.“

Koliko se samo uspomena zrcali u očima i glasu Franke Franice dok se prisjeća vremena kad je išla na ribe:
„Prije, kad nismo imȁli relôj, ondã smo isto znali kadȁ će dãn, jer Šćãpi gredũ kakȍ i sunce, tri i tri…“ (Franka Škarić, Lopar)
Za zimu, svojim zvonkim, gotovo onomatopejskim glasom, kaže:
„Zvonȉce su zaravnȉce za Božȉć.“
Znala je ostati na moru cijelu noć, jer dobro je znala i ovo:
„Danȉca se pokȁže pri dãn, a jȕtro najzãdna počȉne.“

Meteorološki zapisi s otoka

Zapisi prikupljeni od mojih govornika i danas mogu biti pouzdan izvor meteoroloških upozorenja. Neke od njih dijelim ovdje.

Banjol
– oblaci na Osoru zovu jugo
– u ljetno doba na Velebitu mrtvi oblaci – nosi maištral
– kad se zvijezda pojavi blizu mȉseca, naglo se promini vrime
– vȅtar gre zimi na lamp, a ljeti obrnuto, od lampa na grmljavinu
– ako kroz noć napravi vela rosa, bit će jugo
– ako na Velebitu ima sniga pa on potamni, onda će jugo, a ako je svitli onda će i dalje bura

Fotografiju Božidarke na mulu Lučice u Loparu snimio je njezin stric Frane – Bepo Šćerbe

Lopar
– obȑve na Velebitu ili sušu ruke, zove buru, a jugo dođe odozdola
– ako je na Velebitu oblak gõri, onda je bura
– ako kalȃda pȃde na Velebit pa je oblak, onda je jugo, kiša
– kada su vrãta na okvĩru od mȉseca, ondã će od tamo puhȁt

Kampor
– Na Osȍr se začme vrag
– Kad mȉsec ležĩ, mornari nȁnoge, a kad je u stranu, onȉ spū
– kad oblȁci sēdnu na planinu ili Osȍr, ondȁ će nevêra

Frane Kurelić krpa mrižu u svojoj Gožinki | Fotografija iz obiteljske arhive

Ruža vjetrova i život na moru

Pogledamo li ovu bogatu ružu vjetrova, vidimo jasno kako svako mjesto svoj vjetar ima:
Vjetar — vêtar, ima četȉri glavnih vetri i osan polovĩc. Kako kaže Kurelić: glavni su grêgo, lebićȃda, bȕra i polênte. Maeštral i trmuntana najbolji su za idra; jugo i bura ne šmekaju.

Vjetar sa sjevera:
Rab: bura
Banjol: bura od Senja, bura u trmuntanu,
Barbat: trmuntana
Lopar: sjeverna bura, zmorac, sa’morêška strana
Kampor: trmuntȃna, va zmȍrac – baca na trmuntanu

Sjeveroistočnjak:
Rab: bura po levantu, grego levante
Banjol: bura od Velebita, grego, bura lukovačka (od trmuntane do levanta), u buri imamo trmuntanu, grego i levante
Barbat: bura, burin, *grego trmuntana
Lopar: bura, *bura je učinȉla
Kampor: grêgo, bȕra, zovē bȕru, *grego de levante – polȉć – između bure i levąnta

FOTO: Božidarka Šćerbe Haupt

Istočnjak:
levąnte, vaz jȕgo – baca na levȁnat, grbin (Banjol – bura od levanta), levȃnte, levȁnat

Jugoistočnjak:
široko, *levąnte lebić – polȉć – između širȍka i levąnta, loštro (Barbat), loštrini (Barbat), jugo

Južnjak:
jȕgo, zlo od juga, puše iz Dalmacije, vetar sajuška strana (Lopar)

Jugozapadnjak:
lebȉć, lebićȃda, zvȃnjski, *polênte lebȉć – polȉć – između lebića i polenta, leštro (Rab), zvanjak (Rab), južna bura (Lopar)

Zapadnjak:
polênte, pulentȃda, polentada (zapadna nevera), vanjski vetar, garbin (Rab – iz otvorenog mora sa zapada)

Sjeverozapadnjak:
maeštrȃl, majištral, *lebȉć maēštra – polȉć – između maeštrala i polenta, maeštra lebić, maištral (Barbat), maištrali (Barbat), dođe iz Italije (Banjol)

FOTO: Božidarka Šćerbe Haupt

Čuvanje izvora

A da bismo živjeli na moru i s morem, moramo dobro poznavati i njegovo dno, kraj i pristaništa. Kako kaže Franka Franica, kad se iđaše na more, valjalo je znati gdje je škȃlj i mȃnj, gdje su stijene, grebeni i hridi: škuąr (Kampor), hrusta, kamẽni, sȉka, stin (Lopar)
Zato pročitajte Pomorstvo i ribarstvo na otoku Rabu i koristite ga u plemenite svrhe.

Ne zaboravite navesti izvor u svom daljnjem korištenju — jer nenavođenje izvora isto je kao izbrisati posljednjeg govornika Dalmatskog jezika. A ovdje je riječ o otoku Rabu i o arhaičnim izrazima zabilježenima prije svih ostalih zapisa!

Zato, dobri čitatelju, budi dobrostiv prema izvoru i ishodištu svoga znanja.

Neka nas na kraju dobri i vedri duh Kurelića podsjeti, ovom poslovicom koju mi je prenio, koliko smo kao ljudi krhki, grešni i maleni:

„Kad je Cigȁn šȃl kupȉt magȃrčića i ondȁ ga je srẽl jedãn gospodîn: – Di ćeš Cigane?
On odgovori – Idẽn kupȉt magȃrčića.
– A jesȉ rẽkal ako Bog dã?
– Ćȁ će meni ako Bog da, kad je kȅsica u žẽpiću!?
Dõšal Cigȁn na pijãcu, pogodîl magȃrčića, ĩšće on kȅsicu, a kȅsice nĩ.
Grẽ Cigȁn nȁzad i opet ga kuntrîva gospodȃr.
– A dȉ je magȃrčić?
– Izgubîl san gospodîn kȅsicu, ako Bog dã.“

Ova priča, u svojoj jednostavnoj šaljivosti, podsjeća nas na ljudsku krhkost i na to koliko je život ponekad nepredvidiv, baš kao i more kojem je posvećen cijeli ovaj tekst.

Napisala: Božidarka Šćerbe Haupt

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.