Foto: HTP Imperial | Darko Tršinar
Postoje fotografije koje nisu samo dokument vremena, nego i ogledalo naših odluka. Dvije slike istog prostora – turističkog naselja San Marino u Loparu – jedna iz 1967. godine, netom nakon dovršetka kompleksa, i druga iz današnjeg vremena, koju je iz svojeg paramotora snimio veliki zaljubljenik u Rab – pilot Darko Tršinar, ne govore samo o razvoju turizma. One govore o promjeni odnosa prema prostoru, prirodi i ideji napretka.
Autor: Hrvoje Hodak
Dvije fotografije, jedan krajolik
Na staroj fotografiji iz 1967. godine turističko naselje San Marino djeluje gotovo suzdržano. Zgrade su jasno poredane, uklopljene u reljef, s mnogo praznog prostora između sebe. Okružuje ih otvoreni krajolik: polja, makija, šuma, Rajska plaža i more koje dominira vizurom. Naselje je novo, ali priroda je i dalje glavna. Čovjek je ušao u prostor, no nije ga preuzeo.
Ta fotografija nastaje upravo u prijelomnom trenutku za Lopar. Izgradnja turističkog naselja San Marino označila je početak moderne turističke povijesti mjesta i, kako se danas često kaže, podjelu vremena na „prije“ i „poslije“. Do tada su poljoprivreda, stočarstvo i ribarstvo bili jednako važni kao i uslužne djelatnosti. Turizam je postojao, ali nije dominirao. San Marino je promijenio tu ravnotežu.
Vizionar koji je promijenio smjer
Ključna figura tog zaokreta bio je Josip Jole Jerić (generalni direktor tadašnjeg rapskog IMPERIALA)– vizionar koji je u Rajskoj plaži i loparskom krajoliku prepoznao potencijal kakav tada rijetki vide. Jerić nije samo pokrenuo izgradnju jednog hotelskog kompleksa. On je postavio smjer u kojem će se Lopar kretati desetljećima: obiteljski turizam, oslonjen na prirodne ljepote i prepoznatljivu destinaciju. San Marino je postao simbol tog novog identiteta.
Druga fotografija, ona suvremena, priča drugačiju priču. Prostor je gušći, ispunjeniji, urbaniziraniji. Oko izvornog turističkog naselja izrasle su privatne kuće, apartmani, ugostiteljski objekti. Turizam je učinio svoje – donio je radna mjesta, prihode, infrastrukturu i novi život Loparu. Danas je primarna djelatnost gotovo nestala, a uslužni sektor u potpunosti dominira. Vizija iz šezdesetih godina ostvarila se, možda i više nego što se tada moglo zamisliti.
Mjera uspjeha
No upravo tu nastaje pitanje koje se ne može izbjeći: kada je bilo ljepše? Da li onda kada je prostor disao punim plućima prirode, ili danas, kada je svaka parcela pronašla svoju ekonomsku svrhu? Je li razvoj nužno značio i gubitak?
Važno je pritom ne upasti u zamku jednostavne nostalgije. San Marino nije „pogreška“, nego temelj. Bez njega ne bi bilo današnjeg Lopara kakav poznajemo. No jednako je važno priznati da je prvotna ideja imala mjeru – jasnu strukturu, prostornu disciplinu i poštovanje krajolika. Današnji razvoj, koji nosi pečat tržišta i privatne inicijative, često tu mjeru gubi.
Možda je prava vrijednost ove usporedbe upravo u podsjetniku. Fotografija iz 1967. ne poziva na povratak u prošlost, nego na razmišljanje o budućnosti. Danas, kada nova generacija ima na raspolaganju institucije, znanje, tehnologiju i kapital, pitanje više nije može li se Lopar razvijati – nego kako.
Turističko naselje San Marino je doista nastalo iz vizije, a budući razvoj Lopara traži novu: onu koja će znati pomiriti turizam i prostor, ekonomiju i krajolik. Jer ljepota mjesta ne mjeri se samo brojem noćenja, nego osjećajem da priroda još uvijek ima zadnju riječ.
Autor: Hrvoje Hodak
