Foto: Hrvoje Hodak, Slavica Šišara
Obično donosimo novogodišnje odluke. U pravilu su to neke glede loših navika, mršavljenja, više kretanja, druženja, učenja. No što kad se dogodi jedna od Rabljanima, ali i njihovim gostima potpuno neočekivanih odluka? Još se novogodišnji kupači nisu ni dobro obrisali, a uslijedila je za mnoge šokantna objava našeg Gorana Ćuka da se zatvara kultni rapski kafić Moderato Caffe.
Napisao: Krešimir Butković
Goran je otvorio taj kafić s vizijom, entuzijazmom, punog srca te pritom uložio i nadu i ušteđevinu u projekt koji je ubrzo pokazao da je utemeljen te da ima svoju budućnost, ali i naklonost gostiju.
S intencijom da Otoku ponudi nešto potpuno novo, udahnuo je zaboravljeno ozračje jazza, soula, bluesa u svoju glazbenu ponudu uz piće. Uz taj inicijalni input vrhunske glazbe, zajedno s Marinom Javoranom te Brunom Mičetićem pokrenuo je dugo sanjani Rab Jazz Festival. Zbog svog specifičnog sadržaja, Moderato je tako postao kultnim kafićem ne samo na Rabu već i izvan granica Lijepe Naše.
Posebnost kafića se posebice ogledala u toplom dočeku domaćina.
– ”O, gospođo, drago mi je da se vidimo i ove godine! Mogu li cijenjeno društvo počastiti pićem dobrodošlice?” – dočekao bi ih uvijek ljubazni Goran, dok na osoblju Moderata nikada niste mogli vidjeti neko namrgođeno lice. Ljubaznost i iskreni osmjesi bili su njihov zaštitni znak. Uostalom, nije mi bilo većeg gušta nego doći u kafić i dobit od Gorana poljubac u čelo kao znak dobrodošlice i prijateljstva.
Sjećam se i našeg prvog susreta. Taman je otvorio kafić i pjevao u Krijanci. Otad su me on i ekipa iz klape (i drugih klapa) gurali, nosili, osiguravali nazočnost na mnogim glazbenim i kulturnim događanjima na otoku.
Kafić je postao mjestom susreta mnogih umjetnika, književnika, pjesnika, glazbenika, novinara. Tu su se snimali prilozi za različite TV kuće, pisala su se izvješća o Jazz festivalu. Tu je jedan veliki Davor Hrvoj, zajedno s našim Hrvojem Hodakom, pisao kolumne o festivalu. Tu su se rađale mnoge kolumne za Večernji, Novi list, Seebiz, Rapski list. Mnoga kulturna događanja završavala su u Moderatu uz piće, štorije, smijeh i ugodna druženja. Tu su, s guštom, dolazili i Matija Dedić, Gabi Novak, Špiro Guberina, Massimo, Tina Vukov, mnogi uzvanici iz politike, gospodarstva, svijeta mode…
Prije svega, taj kafić je bio svojevrsni rapski ”Kafić Uzdravlje”, ono mjesto gdje želiš biti i „Where everybody knows your name”. Ukoliko si htio sresti nekoga koga dugo nisi susreo, dogovoriti s Pilotom neko snimanje, čuti najnovije vijesti, ćakule, uhvatiti neki popust kod Tomice, dogovoriti neki spoj ili tek ”ćapat draču” to je bio Moderato s predivnim pogledom na šetnicu, luku, štekat. Škicali su furešti, pjevalo se, feštalo i tugovalo.
Moderato Caffe, činilo nam se, trebao je biti mediteranski ”B.P. Club”. Tko se ne sjeća svih after partya nakon festivalskih koncerata? Često je, mimo svake ekonomske logike, svjestan da će time puno izgubiti, Goran organizirao jazz koncerte i koncerte alternativnih pravaca ne bi li proširio glazbenu ponudu na ionako suženom glazbenom prostoru otoka. Glazba koja je mamila profinjenu publiku visokih standarda kulminirala je time da je novogodišnja odluka o prestanku rada kultnog kafića dovela do spontanog okupljanja otočana i gostiju u znak “prosvjeda” protiv zatvaranja.
Nažalost, topla riječ, ugodni domaćin, profesionalna ekipa, kultni status, nasušna potreba za ovakvim mjestom kao kontrapunktom populističkoj površnosti, nisu bili dostatni da bi “Moderato Caffe” preživio.
Oni koji dolaze nakon Gorana i Marijane Ćuk, imat će izuzetno težak zadatak pridobiti povjerenje starih i novih konzumenata kafića. Moderato, ne samo da je bio uređen kao dnevna soba, soba u kojoj su stare, odbačene šivaće mašine, postale stolovi za goste, nego uistinu i jest bio dnevni boravak, drugi dom ljudima. Dom u kojem su se osjećali opušteno, svoji, romantično, lišeni sterilnosti copy/paste interijera i eksterijera kafića kakvih imate po cijelom svijetu.
Dekada romantične priče o očuvanju kulture, umjetnosti i glazbenih događanja, s novom, 2026. godinom zauvijek je nestala. Ostat će nam prepričavanje uspomena, onih koje se s ponosom prepričavaju, jer Moderato Caffe je mnogima ostavio prelijepe trenutke i umjetničkih užitaka za pamćenje. Umjetnost je uvijek bila krhka pred kičem. Ona nije jeftina, no kad ju izgubimo, onda postaje skupa pouka lakopitnom zaboravu.
Napisao: Krešimir Butković
