Foto: Ivica Jureša
Na Šri Lanku sam sletio ranom zorom, s prvim zrakama sunca koje su zlatile krošnje palmi i razbijale jutarnju maglu iznad Colomba. Gradske gužve nikad nisu bile moj stil, pa smo odmah krenuli prema unutrašnjosti otoka – prema Sigiriyi.
Sve sam unaprijed dogovorio s našim vozačem i vodičem Manojem, kojeg su mi preporučili drugi putnici. Pokazalo se kao pun pogodak – Manoj je bio i vozač, i prijatelj, i gastronomski vodič koji je znao gdje se jede najbolje, a bez da to puno košta.
Prije polaska na put kupio sam još kod kuće eSim za Šri Lanku, tako da smo imali internet odmah po slijetanju i nismo gubili vrijeme na aerodromu. Novce smo mijenjali u provjerenim mjenjačnicama koje nam je Manoj preporučio, što je bio odličan savjet jer smo izbjegli loše tečajeve i skrivena naknada.
Već nakon par sati vožnje iza nas su ostali gradski kaos i sirene, a ispred nas su se prostirala zelena rižina polja i crvene zemljane ceste. U Sigiriyi smo odsjeli u hotelu usred prirode, okruženi žabama koje su se natjecale u večernjem pjevanju i pogledom koji puca na slavnu Lavlju stijenu. U ranu zoru, dok se sunce penjalo iznad horizonta, ta stijena izgleda gotovo nestvarno – kao da lebdi iznad džungle.
Jedan od najautentičnijih doživljaja bio je posjet tradicionalnom seoskom domaćinstvu. Do sela smo stigli volovskom zapregom kroz blatne puteve te veslanjem tradicionalnom barkom preko jezera uz miris kokosovih palmi. Tamo nas je dočekala nasmijana domaćica koja nas je naučila pripremati coconut curry, dhal i hrskave papadame.
Sve se kuhalo na otvorenom ognjištu, uz priču, smijeh i miris začina koji su punili zrak. Ručak smo jeli rukama, sjedeći na prostirkama, dok su djeca trčala oko nas i smijala se. Manoj nam je pokazao i kako se vozi tuk-tuk, što sam i sam isprobao – neizbrisiv doživljaj, posebno kroz uske seoske uličice.
Nakon toga, Pinnawala – utočište za slonove. Promatrati ih dok se kupaju u rijeci i špricaju surlama bio je prizor koji budi poštovanje i nježnost. Manoj nam je ispričao njihovu priču, kako ih ovdje spašavaju i brinu se o njima s puno ljubavi.
Kandy je donio novu energiju. Grad oko jezera, hram Zuba, tamjan u zraku i kaotične tržnice na kojima se sve mjeri, cijeni i nudi s osmijehom. Navečer smo sjedili u malim lokalnim restoranima, jeli kottu roti, rice and curry, i pili svježi sok od manga.
Hrana na Šri Lanki jednostavno oduševljava – sve je puno okusa, začina i mirisa, ali ništa pretjerano. Manoj nas je uvijek vodio na provjerena mjesta sa odličnom hranom i ugođajem, i to se pokazalo kao pun pogodak.
Put prema Nuwara Eliyi vodi kroz beskrajne plantaže čaja. Dok se penjete sve više, zrak postaje svjež, a zelene terase protežu se u beskraj. Obišli smo plantaže čaja i kušali razne vrste čajeva, a žene koje beru listiće kretale su se polako, ritmično, gotovo kao u plesu.
Iz planina smo nastavili prema Elli – mjestu koje izgleda kao da je stvoreno za razglednice. Most od devet lukova, slapovi i pogled koji oduzima dah. Jedno od najautentičnijih iskustava bilo je putovanje vlakom u trećem razredu. Prozori širom otvoreni, ljudi se smiju, pjevaju, dijele hranu i priče. Osjetio sam onu rijetku povezanost među potpunim strancima. U tom vagonu sve je bilo jednostavno – ritam tračnica, vjetar u kosi i osjećaj slobode koji se ne zaboravlja.
Ella nas je dočekala opuštenim planinskim ugođajem, sljedeća stanica bila je Bandarawela, pa Yala – gdje smo na safariju u nacionalnom parku tražili leoparde, slonove i bivole u prirodnom okruženju.
Zalazak sunca u Yalli – onaj trenutak kad nebo postane narančasto, a sve utihne – to je nešto što ostaje u sjećanju.
Posljednje dane proveli smo u Mirissi, na jugu otoka, gdje se ritam života potpuno mijenja. Tamo se sve vrti oko mora, ribara i valova. Dani su prolazili u znaku kupanja, opuštanja i uživanja u hrani.
Navečer smo sjedili na plaži, pili koktele i Arrack, lokalni viski od kokosove palme, i nazdravljali svakom novom zalasku sunca. Riba na žaru, jastog, rakovi, curry od hobotnice, svježi mango i hladno pivo – jednostavno savršeno.
Šri Lanka me osvojila svojom toplinom i iskrenošću. Ljudi su pristupačni i nasmijani, priroda raznolika, a svaki dio otoka priča svoju priču. Putovanje je bilo povoljno i iznimno isplativo, a zahvaljujući Manoju, sve je bilo besprijekorno organizirano – od vožnji i smještaja, do preporuka gdje jesti i što vidjeti.
Kad se osvrnem, Šri Lanka mi ostaje u mislima kao otok koji ne pokušava impresionirati – nego to jednostavno jest. Otok osmijeha, začina, rižinih polja i valova koji šapću da se vratiš.
Napisao i fotografirao: Ivica Jureša
