Foto: RabDanas
Jučer je Kampor slavio svoju zaštitnicu sv. Eufemiju, a svetu euharistiju predvodio je svećenik ličko senjske biskupije mons. Marinko Miličević.
Piše: Ruža Kaštelan
Vrijedno je pogledati u svoje srce. Ono priča priču o tome zašto smo stvoreni. Ono nema savršen oblik ni obris poput srca za Valentinovo. Čini se da svakom ljudskom srcu nedostaje mali komadić sa strane. Ono možda simbolizira onaj komad koji je istrgnut iz Srca koje je na križu prigrlilo čitavo čovječanstvo. I da bi voljeli svim srcem, da bi imali pravi mir, da bi bili uistinu velikodušni otiđimo k Bogu da nam vrati onaj komadić koji čuva za nas od vječnosti!
A u Kamporu imaju za svoju zaštitnicu sv. Eufemiju, koja je umrla kao mučenica u 4. stoljeću, jer je odbila žrtvovati poganskom bogu Marsu, i nije se htjela odreći kršćanstva, vjere u Boga. Danas je župa sv. Eufemije, Kampor i dehonijanski samostan, nakon 7 stoljeća obitavanja franjevaca u tom samostanu, a župnik je otac Marko Šop SCJ.
Za blagdan sv. Eufemije svetu euharistiju predvodio je svećenik ličko senjske biskupije mons. Marinko Miličević, koji je između ostaloga naglasio: “Važno je promatrati ljubav u svome životu, a svi smo nekim ljubavima prožeti: zaručnička ljubav, mladenačka, obiteljska bračna. Nije to samo ljubav ljudska, to je i nadnaravna ljubav Božjega dara. Ali ako samo stanemo na onoj ljudskoj razini ljubavi brzo će se vidjeti razočaranost, ali ako iz te ljubavi, Božjega dara, idemo zahvaljivati Bogu, gledajući onoga od koga ta ljubav dolazi, onda ćemo vidjeti kako naše srce napreduje. A napreduje sve više u ljubavi i sve više smo oslobođeni od straha, i shvaćamo da naš život nije samo dar Božji, nego i poslanje u ovome svijetu. A koje poslanje: poslanje ljubavi. Koga ti ljubiš u svome životu? Postoji li ikoja osoba u tvome životu za koji si spreman svoj život darovati? I narav takve ljubavi je da se ona širi ne samo prema onima koje volimo, prema obitelji, ljubavi tvoga srca nego se širi i dalje, postaje izvor koji teče i teče, i teče i tako zahvaća cijeli svijet. A takva se ljubav u sv. Eufemiji utjelovila. Bila je pozvana na kompromis, prinijeti tamjan lažnim bogovima, a ona je to odbila. A što bi mnogi kršćani danas prihvatili, jer je to samo kompromis, a velike su to kušnje današnje vjere, izazovi koje stvaraju kompromisi.”
Župnik pater Marko je zahvalio svećenicima Raba koji su uveličali blagdan, te se zahvalio svima koji su se potrudili donijevši slane i slatke delicije kako bi se nakon mise podružili i razmjenjivali svoja mišljenja u atriju samostana.
U obitelji kao zajednici iskazujemo ljubav u raznim oblicima: ohrabrujemo, podupiremo, nosimo jedni druge, no najpotrebniji oblik ljubavi jest sposobnost opraštanja. A različite patnje koje trpimo dovode do stvaranja i podizanja zidova koji nas dijele jedne od drugih. Nije lako oprostiti, a oproštenje je jedan od najnesebičnijih čina ljubavi. Oproštenje može biti i jedan od najvećih čina slobode – sloboda ljubiti čak i onoga koji mi je nešto skrivio.
“Ljudski je život predivna pustolovina. Usprkos poteškoćama i patnjama koje neizbježno susrećemo, on nam stalno nudi mogućnost rasta u zrelosti, ljubavi, slobodi.” – Jacques Philippe.
Kako je bilo na svečanoj euharistiji povodom blagdana sv. Eufemije pogledajte u našoj FOTOGALERIJI niže…
Tekst i foto: Ruža Kaštelan
