Foto: FOTO: Lela Vidas | vlč. Saša Malović
U subotu, 6. rujna 2025., u crkvi sv. Petra ap. u župi Supetarska Draga, prof.dr. sc. Igor Kanižaj je nakon večernje svete mise održao izuzetno zanimljivo predavanje o utjecaju medija na djecu.
Piše: Lela Vidas
Mediji imaju veliki utjecaj u društvu i uveliko služe povezivanju svijeta. Razvojem tehnologije lakše i brže se prenose vijesti te tako omogućavaju lakši pristup željenim informacijama. Kada se govori o tome kako mediji utječu na pojedinca ili cijelo društvo, treba spomenuti da utjecaj može biti negativan i pozitivan. Stoga se treba zapitati kakav sadržaj konzumiramo, a posebno se to odnosi na najranjiviju skupinu – djecu koji nemaju dovoljno znanja ni iskustva razlučiti što je što je dobro, a što nije. Zato je najveća odgovornost na nama odraslima koju moramo itekako prihvatiti ako želimo biti dio promjene u koju društvo mora zakoračiti.
O svemu ovome, kao i o utjecaju medija i novih tehnologija na našu djecu, naše obiteljske odnose, općenito sve odnose progovorio je prof. dr.sc. Igor Kanižaj sa studija komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u izuzetno zanimljivom i poučnom predavanju.
Profesor Kanižaj svoje je izlaganje održao 6. rujna, u crkvi sv. Petra ap. u župi Supetarska Draga nakon večernje svete mise. Okupljenima je rekao: “Kad govorimo o medijima, vidimo da imamo jako puno izazova s kojima se često susrećemo i ne znamo nositi. I zato bi htio podijeliti svama neka iskustva iz jedanaest godina rada i prakse koja mjenjaju našu svakodnevnicu da vi koji ste ovdje večeras i onima to trebate prenijeti imate priliku neke stvari poboljšati i promijeniti.”
“Institucija koja daje najviše, snage, potpore i smjernice u svim situacijama i izazovima u kojima se nalazimo je naša Crkva. Božja riječ i sakramenti su osnova svega, od toga se kreće, ali ono što je unutar Katoličke Crkve napravljeno zadnjih sto godina je to da je objavila više od 40 dokumenata o medijima. To je jedan veliki biser koji je skriven. Predvidjela je sve probleme s kojima se mi sad susrećemo. Možda nismo htjeli uložiti naše vrijeme i otići korak dalje, pronaći nešto unutar svih tih dokumenata, ali kad govorimo o teškim situacijama, treba promisliti o rješenju a to će uvijek biti molitva i pomoć koju ćete dobiti od Crkve, od svećenika”, naglasio je prof. Kanižaj.
Zatim je ukazao kako smo skloni skrivati svoje ovisnosti o medijima i uvijek vidimo druge, a najmanje sebe. Pozvao je sve da nakon ove večeri kroz razmatranja i promišljanja naprave jedan mali iskorak, ništa ni puno ni previše, ali da ipak donesu male odluke.
Nadalje je spomenuo podatke kako su djeca u Hrvatskoj do četvrte godine života u svojoj najranijoj dobi dotaknula neki medij, neki ekran. Iako djeca ne bi trebala koristiti društvene mreže do trinaeste godine života, u prvom razredu osnovne škole većina djece je isprobala gotovo sve društvene mreže. Iz rada s djecom vidimo da roditelji ne znaju da se to događa, da su skloni umanjivati tu količinu i da nevoljko reagiraju kao da se boje da će se posvađati sa svojim djetetom. Kako djeca rastu, negdje do osmog razreda, komunikacija je teška, teško se dopire do njih i oni tada to koriste, pa su prema nekim podacima više od četiri sata na mobitelu. Najteži period je srednja škola kad su najviše izloženi neprimjerenom sadržaju.
Istaknuo je također da se svako deseto dijete od devet do jedanest godina povjerava svojim roditeljima da ga je nešto uznemirilo, šokiralo…
“Razlog tome je da nismo uspostavili povjerenje, nismo se navikli na roditeljski autoritet, na autoritet djedova i baka… A i zakon nam nalaže i obvezuje da kao roditelji pratimo s kim se djeca druže u virtualnom svijetu. Događa se da, kad smo im najpotrebniji, mi se povlačimo jer smo slabi i mislimo da ništa ne možemo napraviti.”.
Spomenuo je prof. Kanižaj i svoja vlastita roditeljska iskustva, gdje je sa svojom suprugom uveo pravila, te potaknuo prisutne da što ranije uvedu i definiraju pravila što se smije, a što ne u svojoj obitelji. To bi trebao biti jedan dobar putokaz djeci.
“Moramo uspostaviti povjerenje jer ćemo puno lakše prepoznati rizike. Mnoge roditelje ovo ne zanima, dok se ne dogode problemi. Nažalost postoje i teške situacije, čak i smrtnih slučajeva zbog pretjeranih korištenja društvenih mreža, elektroničkog nasilja…”.
Zatim je zapitao nazočne kako počinju i završavaju dan, kako se osjećaju kad ih prijatelji ne gledaju u oči, nego u mobitelu provjeravaju svoj status na društvenim mrežama? Kad to čini suprug ili supruga? Kad stalno skrolaju? Možemo li postati ovisni o sadržaju kojem gledamo ili ćemo pronaći neki poticaj u tom vitrualnom prostoru koji će nas osnažiti i uzdignuti da budemo bolji ili će nas obeshrabriti, uspavat,oslabitii?
“Koliko smo puta u našem lošem osjećaju tražili potporu u takvom sadržaju, tražili smo da nešto podupre te naše emocije. Na drušvenim mrežama se ne hvalimo depresijom, ni padovima ni lošim životnim situacijama (…) A u svim situacijama je najvažnije za nas da nam je Crkva blizu, kao i to da osvijestimo koliko je naše slobodno vrijeme važno i skupo, kako i na što smo ga potrošili. Crkva nas cijelo vrijeme vraća u odnose, ona nam želi maknuti taj veo s očiju i reći kraj tebe je čovjek, prijatelj, draga osoba (…) I kad sve skupa pogledamo vdimo da imamo isti problem kao naša djeca, unučad, mladi… Samo se oni ne znaju obraniti i ostaju zbunjeni.”.
Prof. Kanižaj je osvijestio da svi zajedno s djecom počnu i završe dan bez ekrana, bez mobitela, posebice za obiteljskim stolom koji nas okuplja, koji nam daje toliko duhovne simbolike iz onoga što primamo iz Euharistije, općenito iz života Crkve. Važno je biti što više možemo bliski jedni drugima, djeca nas trebaju, trebaju naše vrijeme, ustrajnost. Važno je manje pokazivati dijeliti toga svijetu, a više o tome raspravljati unutar obitelji.
Na samom kraju predavanja poručio je: “Dvije se stvari nameću kao mogući izlaz, a to je da budemo blizu, da se educiramo i da tražimo lijek u molitvi, u čuvanju svetosti svoje obitelji… Od nas se ne očekuje da osuđujemo, nego da ljubimo, ali isto tako da preuzmemo odgovornost… Sv. Ivan Pavao II je napisao:”Ne bojte se medija!”.
Upravitelj župe vlč. Saša Malović se lijepim riječima zahvalio prof. Kanižaju na dolasku i poučnom predavanju, te pozvao sve na zajedničko druženje.
Prof.dr. sc. Igor Kanižaj je potpresjednik Drušva za komunikaciju i medijsku kulturu,te pročelnik Odjela za medije Matice hrvatske i član suradnik znanstvenog vijeća za odgoj i obrazovanje. Također je član urednišva interdisciplinarnog znanstvenog časopisa Medijske studije. Koautor je UNESCOVE Pariške deklaracije o medijskoj i informacijskoj pismenosti digitalnog doba iz 2014 godine. Od 2016 – 2019. bio je nacionalni koordinator najvećeg europskog istraživanja o medijskim navikama djece i roditelja EU KIDS Online.
Tekst: Lela Vidas Foto: Lela Vidas | vlč. Saša Malović
Promo
Promo
