Foto: Morski.hr
Čitatelji koji su poslali fotografije portalu Morski.hr kažu da se u Loparu bez ikakve dozvole, gotovo na samoj plaži, grade zidine i kamene kućice.
Tvrde da iza svega stoji širenje kampa Zidine u Loparu i da ovakvim radnjama bez potrebnih dozvola uništavaju pješčanu plažu.
“Grade nekoliko godina kamene kućice uz samu plažu iznad tih zidina bez ikakve ishodovane dozvole. Te kamene kućice su na metar udaljenosti od same plaže, kada se gleda vertikalna linija”, kažu ogorčeni mještani za Morski.hr
Oglasili su se i iz Općine Lopar te potvrdili da ne postoji dozvola za gradnju, odnosno da nema akta kojim se odobrava gradnja objekta sa slike koju su dobili na uvid.
“Slijedom prijave (od strane fizičke osobe prema Općini Lopar), predmet je upućen na postupanje prema nadležnoj građevinskoj inspekciji (ožujak, 2024. g.) i lučkoj kapetaniji”, rekli su iz Općine Lopar.
Izvor: Morski.hr
Općina Lopar prijavila bespravnu gradnju !!!
Provjerite što su napravili s pristupom plaži Crkvena Dražica??
Pokušavaju legalizirati pristup plaži kroz kameni tunel !!!
Poštovani čitatelji Rapskog lista i svi ostali koji kročiše na naš Otok i ostaše povezani neraskidivim nitima s našom Stinom. Aktualna je bespravna gradnja u kampu Zidine čija lokacija je poznata kao vrijedna arheološka baština. Da se ovo dogodilo u susjednoj nam državi, čiji sugrađani polažu pravo na ovaj predivan rt, možete samo zamisliti koja bi reakcija javnosti bila. Dosta je još primjera devastacije na predivnim obalama našeg otoka. Kako su Zidine trenutno pod lupom javnosti osvrnuo bih na Crkvenu dražicu kao izazov modernog arhitektonskog poimanja lijepog. Vjekovni put do plaže Crkvena dražica osvanu je u novom ruhu. Ozidan velebnim kamenim zidovima među kojima se nemoguće mimoići s drugom osobom. Tunel kako je napisano u komentaru iznad. Uz to, pola plaže ispod kuće, je saliveno u beton.
Kakovu to „čovik“ dušu mora imit da bi to učinil. Putić zagradit ki su naši stari pušćali da bi ne samo njihova dica, nego i furešti imali bokunić zdaha Crkvene dražice. Zrna mela ko je more milijunima godišć va svojih njedrah nosilo i baš tudi pušćalo, poć pod betun klast. Za sunca kad taj isti mel zaćara kako lipo oku i duši ugaja. I dođe niki „čovik“ i da sve rabi i va betun klast, a da se ni ne obrne naprid ni nazad. Kako se sad pari ti isti „čovik“ jutro, kad se stane, pa prvo popazi va taj betun ki će za ko leto bit krcat haluge i priko njega neće moć ni pasat, ma oće ga oko srca zazest. Ma da je je samo promislil, un i težaci ki su to s njin lavorali, da zutra, tu ni kapića modra mora i šaka mela ča bi svojoj dici ko najvridniju dotu pušćali.
Comments are closed.