Foto: Rab Danas | H.H.
Kažu da nečiju veličinu ljudi spoznaju tek po smrti te osobe. Kako, onda, izmjeriti veličinu Matije Dedića, skromnog, samozatajnog virtuoza, glazbenika, dobitnika mnogobrojnih Porina?
Piše: Krešimir Butković
Šokirani njegovom iznenadnom smrću, pokušavamo pronaći pravu riječ kojom bi izrazili svu bol koju u ovom trenutku osjećamo. Matija je volio Rab. Volio je doći i gostovati ovdje. Poznat kao jednostavan i pristupačan, nikada nije odbijao glazbene suradnje. Glazbenike nije dijelio na one poznate i na one nepoznate. Kad bi čuo neku skladbu koja bi mu se svidjela, neku obradu ili neku izvedbu vezanu za jazz ili ozbiljnu glazbu, redovito bi pristajao na zamoljenu suradnju ili bi, privatno, u poruci pohvalio neke mlade glazbenike dajući im svoju nesebičnu i iskrenu podršku.
Bio je prijatelj svima. Bolno iskren, tužnih očiju i snažnih emocija koje je tako vrhunski znao pretakati u svoje klavirske interpretacije. Obrađujući očeve (Arsenove) pjesme, udahnuo im je posebnu dimenziju jazz estetike te ih, na svoj, poseban način inovativno oživljavao pred publikom navikloj na izvoran, Arsenov, zvuk. Iako avangardan, njegova jazz preludiranja uz, Gabin prepoznatljiv vokal, mahom su bivala prihvaćana od publike. ”Matija svira Arsena” tako je postao prepoznatljiv ”brend” na kojem su sudjelovali mnogi glazbenici.
Pozvan na Rab Jazz Festival, istog je časa pozvao i svog dugogodišnjeg prijatelja, Hrvoja Hodaka, da mu gostuje na koncertu. Hrvoje je imao uspješnu duet suradnju i s pokojnim Arsenom za kojeg je napisao tekst i glazbu u pjesmi ”Mjesto” koja se nalazi i na Arsenovom albumu najboljih dueta. Ta davna suradnja još je više produbila prijateljstvo s obitelji Dedić. Pamtimo i Matijinu suradnju na pjesmi ”Ljubav” čiji spot je sniman na Rabu, a duet Elme i Hrvoja tada je osvojio i treću nagradu na Šibenskom festivalu šansona.
Matija, oduševljen gostovanjem na Rabu, dolazi i jedno Valentinovo s Massimom da bi održao koncert. Prije šest godina ovdje je i, u sklopu Rab Jazz Festivala, održao koncert sa svojom majkom, Gabi Novak.
Svi ti koncerti, kako na Rabu, tako i u Rijeci (s Vukov i Tomljanović), ili na Korčuli s Neli ili u Beogradu… svi su bili u posebnom ozračju, sjetni, introspektivni, inspirirajući. Društvene mreže prepune su dirljivih poruka s kojima se njegovi prijatelji, poznanici, suradnici ili obožavatelji opraštaju. S mnogim glazbenicima trebao je odraditi brojne koncerte ili surađivati na njihovim albumima. Zvuk njegova klavira, začudni tonovi čarobnih nijansi, sada odjekuju vječnim eterom koji se nakratko sljubljuje s ovim našim, prozaičnim, u kojem se miješaju glazbeni ukusi i neukusi.
Prije dva mjeseca ga sretoh u Gabinom i društvu njegove kćeri Lu. S Hrvojem, Gelom i ekipom dogovarasmo zajedničko druženje. Njegova energija, veliko srce i prostrana duša težili su nečemu većem, uzvišenijem, božanstvenim.
Matija je otišao tamo gdje glazba dobiva apsolutnu puninu. Nama je ostavio prazninu u glazbenom svijetu i bogatstvo u svojoj ostavštini koju je tako marljivo, poput sjemena ljubavi, sadio u našim srcima. Nenadoknadiv je to gubitak. Gubitak virtuoza čijoj umjetničkoj duši smo imali čast uživo svjedočiti i na Rabu.
Ovim putem, njegovoj majci Gabi, kćerki Lu, obitelji, rodbini i prijateljima upućujemo najiskreniju sućut.
Piše: Krešimir Butković
