Foto: M. Egner, Pogled na Arbe, ulje na platnu (70 x 100,5 cm) | Privatna zbirka ©foto: Dorotheum
Tijekom svoje umjetničke karijere, austrijska slikarica mrtvih priroda i krajolika Marie Egner na svojim se brojnim putovanja bavila plenerističkim slikarstvom, pa njezina platna oslikana izravno u prirodi odišu svjetlošću, svježinom i živošću boja.
Dojmove prikupljene na tim putovanima i izletima bilježila je u svoje dnevnike, uz naznaku mjeseca i godine u kojima ih je poduzimala, pa tako znamo da je u rujnu i listopadu 1890. putujući preko Voloskog i Opatije stigla na otok Rab, na kojeg se vratila i 20-ak godina kasnije, u listopadu 1911. godine.
Na slici “Blick auf Arbe” (Pogled na Rab), oslikanoj u tehnici ulja na platnu, Egner bilježi toplu, kasnoljetnu atmosferu Raba u kojoj je zasigurno uživala tijekom jednog od ovih putovanja. S lijeve strane nalazi se strma padina na rubu drevnoga grada, na kojoj tri koze lutaju tražeći među listovima agave posljednje vlati preostale zelene trave. Utiha na moru prenosi idiličnu atmosferu na gledatelja, pozivajući ga na kontenplaciju. Motiv kao da je inspiriran svakodnevnim životom i odražava ljepotu ovog dijela jadranske obale.
Marie Egner prve je sate crtanja uzimala u Grazu kod Hermanna von Königsbrunna, zatim je od 1872. do 1875. otišla u Düsseldorf, gdje je studirala kod Carla Jungheima. Godine 1882. odlazi u Beč živjeti s majkom, ali je ljeta provodila u umjetničkoj koloniji u dvorcu Plankenberg, u blizini Neulengbacha, gdje je do 1887. pohađala poduku kod Emila Jakoba Schindlera. Uslijedilo je studijsko putovanje u Englesku od 1887. do 1889. Ubrzo nakon toga održana je njezina prva izložba u bečkom Künstlerhausu. Izlagala je i u Njemačkoj i Engleskoj.
Osnovala je umjetničku školu za žene, ali je 1910. morala odustati od nje zbog zdravstvenih razloga. Nakon Prvog svjetskog rata postala je članica Austrijske udruge umjetnica (VBKÖ). Godine 1926. grupa je održala veliku retrospektivnu izložbu njezina rada. Nakon 1930. počela je gubiti vid i povukla se iz javnog života.
Izvor: Wikipedia i kataloška bilješka Dorotheum Pripremio: Hrvoje Hodak
