Foto: SRK Tunera
I ove godine su kroz Supetarsku Dragu prošli, zadnje subote mesopusta, beli maškari. Tradicija koja se održava dugi niz godina (jedno vrijeme je bila zanemarena).
Maškarana povorka kreće od Potočine, gdje se okupljaju sudionici povorke u jutarnjim satima, tradicijski obučeni. Žene imaju kamižot, crvena travesa i crveni facol, bela košulja na merlići, pošte na ramenima (šarene trakice) i bele bičve na nogama. Muški, bela košulja ili halja, bele gaće, na glavi klobuk i crveni facol.
Povorka je zamišljena kao svatovska, gdje se svake godine ima “mlada obučena u beli kamižot i mladić” i njih se “ženi”. Kreću s prvim zaseokom, u Gonaru. Tamo ih dočekuju, kao i u svim zaseocima, domaćini, s pripremljenim stolom hrane i pića. Nađu se tu, kao u dobra stara vremena, rakija, suhe smokve, frite, rafijoli, i naravno, svega ostalog što ljudi priprave.
Od Gonara povorka je krenula prema Dumićima, uz zvuk miha koji svira naš Dražanin, na što smo jako ponosni, Emanuel Gvačić, i uz harmoniku, Marko Vidas – Markić. To su mladi dečki koji od svoje 4. ili 5. godine života, ako ne i ranije, sudjeluju u maškaranoj povorci uz svoje roditelje. Tako su obišli cijelu Supetarsku Dragu, tancajuć draški tanac. Od Dumića, u Buze, pa u Matrde, na Malin, kod Gvačića, u Matkića, kod Šajbića, u Gula i na kraju u ACI marinu, gdje povorka i završava.
Tu su se još malo podružili uz čitanje satiričnog teksta, „Dva pokarani“, gde se po staroj užanci prepiru Gorinac i Dolinac, i u novije vrijeme i žena od Gorinca. Tekst sadrži drašku satiru, tko je kriv za probleme u mjestu, tko se posvađao, tko je taj koji je sve skrivio, gdje naši “glumci“, Martina Kordić, Željko Dumičić i Miljenko Tariba, na izvrstan način interpretiraju drašku čakavštinu.
Posebnost ovogodišnjih maškara, po meni, je toliki broj mladih, mladića i djevojaka koji su sudjelovali. To je dobar znak da će se tradicija nastaviti, da Dražani vole svoje mjesto, svoje običaje, i da su im roditelji usadili vrijednost pripadnosti mjestu gdje žive. Posebno me također dotaklo, vidjeti najmlađeg sudionika povorke (Frane Blagdan), koji još nema, čini mi se, ni godinu dana. Obučen u nošnji, bela košulja, bele gaće, klobuk i facol. I najstariji sudionik, Josip Dumičić, zvani Ćoko, koji je prošao cijelu Dragu, sa štapom u ruci, ne iz hira, već mu je štap pomagao pri hodanju. Teško hoda, ali se neda. Rekla sam mu: „Joso, svaka čast!“ A on meni: “Nedan se ja još, ja to volin!” Zar je potrebno išta nadodati?
To je čovjeku u srcu, to se voli i kako bi stari ljudi rekli: “Krepat, ma ne molat!”
Neka se tradicija ne zatare, ostavljamo ju budućim generacijama. Mladosti draška, vama u nasljeđe.
Tekst: Jasna Gvačić Fotogalerija: SRK Tunera
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
