O RABU POZNATO I NEPOZNATO | O botaničkom bogatsvu Raba, nadmudrivanju s Venecijom i “korijenima” rapskih borova

1. Da li ste znali da otok Rab u svojoj znanstvenoj bibliografiji ima čak dvije geobotaničke monografije izdane u prvoj polovici 20. stoljeća i da se time može pohvaliti malo koji jadranski otok.

Zahvaljujući marljivom radu austrijskog botaničara Friedricha Mortona, Rab 1915. godine dobiva svoju prvu biljno-geografsku monografiju* u kojoj je popisana cjelokupna vaskularna flora otoka i prikazana vegetacija na bazi biljnjih formacija.

Dvadesetak godina kasnije izlazi još jedna geobotanička monografija**, prvo veće djelo o vegetaciji otoka Raba na hrvatskom jeziku, u kojem je rapska vegetacija obrađena s gledišta biljne sociologije. Ovu monografiju objavljuje 1939. godine zagrebački botaničar Stjepan Horvatić, redovni profesor sistematske botanike i geobotanike na Prirođoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svojim pregledom vegetacije otoka Raba on se u novijoj povijesti vegetacijskih istraživanja naše zemlje svrstava među najznačajnije istraživače rapskog biljnog pokrova.

Dugovječnost hrasta crnike

2. Da li ste znali da pojedini primjerci hrasta crnike mogu doseći starost i do tisuću godina i da je malo stabala crnike na Mediteranu koja impresioniraju debljinom, visinom i starošću poput jednog primjerka očuvanog u Kalifrontu na Rabu.

Neuspjelo nadmudrivanje s Venecijom

3. Listajući povijesne zapise lako se izvodi zaključak da je Rab i vrlo davno bio šumovit otok i da je čak od šume ostvarivao značajne prihode. Ali što se dogodilo 1409. godine?

Vjerojatno niste znali da su Rabljani te godine dobrovoljno predali Veneciji sve svoje šume i pašnjake i to u vlasništvo države, s tim da država plaća općinske činovnike. Država je preuzela šume i pašnjake i naredila općini da sve pašnjake podijeli u 15 “posti” i licitacijom ih izda narodu na korištenje. Narod se otimao za pašnjake, ali najamninu nije mogao platiti državi. Država zbog toga nije plaćala općinske činovnike i tada je općina odlučila zatražiti od države šume i pašnjake natrag. Senat u Veneciji (1414. godine) pristao je predati u najam općini šume i pašnjake na Rabu za 3.000 lira godišnje, jer je na njih gledao kao na svoje vlasništvo, dobiveno darom od Rabljana, pa ih ne želi otuđiti, već samo iznajmiti. Tako su Rabljani bili izigrani od Venecije. Općina se s tim morala pomiriti, pa je za svoje vlastite šume i pšašnjake plaćala Veneciji 3.000 lira godišnje.

Prokomentirajmo ovo na način da je poslovična mudrost Rabljana poznata, ali je, očito, i Venecija konja za trku imala.

Šumsko rodoslovlje – “korijeni” rapskih borova

4. I kad već govorimo o šumi, da li ste znali da su prvi pokušaji unošenja borova na otok zabilježeni još 1862. godine? Sjeme je na Rab poslao tadašnji šumarski savjetnik Eugen Deilmel. Sabrano je na Korčuli, a posijano na šumskim predjelima Dundo i Kalifront. Zanimljivo je također da je nešto kasnije sjeme borova naručivano iz Pariza i Toskane. Uz ove podatke neizbježno je i ime rapskog nadšumara Pravdoja Belije, jer tek njegovim dolaskom na otok započinje sustavno unošenje borova na Rab. Pošumljavanje je započeo na najvažnijim lokalitetima kao što su Komrčar i Frkanj.

Za sve ove zanimljive podatke izvore smo našli u Rapskom zborniku (izdanje 1987.)

Pripremili: Josip Fafanđel i Hrvoje Hodak