Foto: Ruža Kaštelan
Najčovječniji oblik ljubavi – briga za ljude u patnji. Ne možemo preuzeti brigu za sva vremena, za sve one ljude koje susrećemo na rubovima naših putova, za izbjeglice i za ljude koji su iznutra nesretni, opustjeli i koji su izgubili svu nadu za sebe, za gladne, žedne, strance, bolesne, zatočene, tugujuće. Naša je briga također ograničena. No trebamo slušati svoju savjest, i pitati se kako u pojedinoj konkretnoj situaciji možemo pomoći na odgovarajući način.
A 11. veljače, obilježava se Svjetski dan bolesnika, koji je utemeljio papa Ivan Pavao II. kako bi skrenuo pozornost na bolesnike i njihove probleme. Pa se tako u Banjolu, u crkvi sv. Lucije, u kojoj se nalazi kip Blažene Djevice Marije Lurdske, slavila euharistija za sve koji su u patnjama, bolestima, raznim teškoćama, problemima, jer ovaj nas blagdan podsjeća na veličinu Božje ljubavi i milosrđa, koji se po Mariji spuštaju na svijet dajući duševno i tjelesno zdravlje.
Svečanu euharistiju predvodio je pater Marko Šop, poglavar reda dehonijanaca, župnik u župi Kampor, uz koncelebraciju svih svećenika Raba, te prisutnih vjernika s čitavog otoka. Na kraju sv. mise podijelio se sakrament bolesničkog pomazanja koji može primiti kršteni vjernik kod teške bolesti, pa i prije nekog kirurškog zahvata, kod raznih bolesti, u staračkoj nemoći, te u trenutku umiranja. Svećenik polaže ruke na bolesnikovu glavu, izgovara nad uljem zahvalnu molitvu te pomazuje bolesnika na čelu i dlanove ruke. Sakrament bolesničkog pomazanja spada u obred prelaska, i to prelaska iz zdravlja u bolest i iz života u smrt. Bolest utječe na čitavog čovjeka, čini ga nesigurnim, udaljava ga od njegova uobičajena života. Sve to može dovesti do straha, potištenosti, krize, bespomoćnosti.
A pater Marko je u svojoj homiliji između ostaloga rekao: “Kada je tijelo bolesno, kada nešto ne štima, i duh osjeća bol, teret tijela bolesnog. Ali kada duša bude bolesna, kada je srce ranjeno, kada ima u sebi neku duhovnu gorčinu, kada ne oprašta, kada nosimo traume, kada nas grijeh uništava, onda i tijelo propada. No nisu sve bolesti zbog grijeha, već zbog toga što je to Bog dozvolio kako bi se proslavio, jer neka bolest nas može dovesti i do svetosti, jer strpljivost i nošenje takvoga križa nas mijenja, postajemo slični Isusu koji je nosio svoj križ.”
Župnik domaćin vlč. Kristijan Perović zahvalio je svima na pomoći, trudu kako bi ova svečanost, a kojoj je pridonio i zbor župe, ostala u srcima poruka da Bogu ništa ne promiče i ništa se ne događa mimo njega. Bog pretvara pustinju u rascvjetani vrt i ono što izgleda besmisleno u njemu dobiva smisao. Ništa se ne događa mimo Božjeg plana i sve što Bog dodirne postaje dobro.
Utječimo se stoga Gospi Lurdskoj, Bezgrešnoj, koja se u Lurdesu objavila u predanoj molitvi i povjerimo joj naša srca kako bi nas ona za života čuvala, usmjeravala u ljubavi, svakoga ponaosob, jer je svaki čovjek za sebe originalan u ispunjavanju svojih svakidašnjih dužnosti.
Tekst i foto: Ruža Kaštelan
