Foto: Ruža Kaštelan
Vjera ne znači osjećati, nego znati. Vjera nije jasnoća, nego spremnost. Vjera nije osjećaj, nego uvjerenje. Vjerovati znači: izručiti se. Vjera nije u prvom redu umna pripadnost istinama, dogmama i učenjima preko kojih razum otkriva unutarnju logiku između načela i zaključaka koji ga smiruju i zadovoljavaju. Odrasla vjera je životna pripadnost sasvim određenoj osobi: Isusu Kristu, pripadnost koja veže i obvezuje.
I tako je na otok Rab, u crkvu sv. Lucije u Banjolu, stigla relikvija sv. Franje Asiškog povodom 800. obljetnice događaja u La Verni (Italija), kada je sv. Franjo tijekom mističnog iskustva primio stigme, Isusove rane. A u organizaciji Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca relikvija povezana s ranama sv. Franje stigla je u Hrvatsku, a 16. listopada i na Rab u Banjol. Radi se o komadiću tkanine kojom je sv. Franjo prekrivao stigme, a koja se inače čuva u relikvijaru u Sacro Conventu (Svetom samostanu) u talijanskom gradu Asizu, gdje se ujedno čuvaju posmrtni ostaci poznatog sveca. A po pismenim tragovima koji su dostupni sv. Franjo je prvi svetac koji je primio stigme, dar od Boga koji rijetki dobiju, kažu franjevci konventualci.
Župnik župe sv. Lucije vlč. Kristijan Perović zahvalio je svima na uređenju crkve, zboru, te svima koji su svojim prisustvom uveličali događaj dolaska relikvije, koju je donio fra. Josip Petonjić gvardijan u samostanu Svetog Duha franjevaca konventualaca u Zagrebu, a posebno jer je svojim trudom učinio da relikvija stigne do našeg otoka, u Banjol. A iz svih mjesta na otoku, pa i iz drugih otoka su stigli mještani, vjernici, znatiželjnici, kako bi nazočili dolasku, čašćenju relikvije, jer je u ovih osamsto godina od dobivanja stigme sv. Franja, ovo bilo drugi puta da je relikvija uopće izašla iz Italije, jer je ona talijansko narodno blago.
Vlč. Kristijan Perović je naglasio da je ovaj događaj milosni dar za crkvu sv. Lucije, ali i za čitavi otok, jer nas podsjeća na svjedočanstvo života na jednog od najvećeg svetaca crkve, čiji je život bio utjelovljenje poniznosti, ljubavi i služenja Bogu i onim bližnjima. I neka nas zagovor sv. Franje čije relikvije danas častimo, nastave pratiti, štititi, neka nas njegova ljubav prema Bogu i svakom čovjeku nadahnjuje da budemo nositelji mira, dobrote i jednostavnosti baš kao što je to bio sv. Franjo, koga su nazivali i „Siromašak iz Asiza“ i „Glasnik Velikoga Kralja“. A ovaj sveti trenutak neka ostane urezan u našim srcima i neka nas uvijek podsjeća na važnost jedinstva, potrebe služenja jedni drugima.
Prije euharistije održana je pobožnost Križnog puta kao uvod u misno slavlje koje je predvodio fra Josip Petonjić, u koncelebraciji župnika sv. Lucije vlč. Kristijana Perovića, te vlč. Zorana Maričevića, rodom iz Banjola, a mons. Mladen Mrakovčić i vlč. Petar Kordić su bili u ispovjedaonici za one koji su željeli ispovijed ili pomirenje s Bogom i crkvom, mir i spokoj savjesti, te duhovnu utjehu, a i povećanje duhovnih snaga za kršćanski život. A na kraju je uslijedilo čašćenje relikvije tako da je svatko mogao lagano dotaknuti rukom i predati u mislima svoju molitvu, dvojbe, tuge, strahove, želju, nakanu na blagoslov sv. Franji.
Sveti Franjo Asiški je svetac kojemu se možemo obratiti kada se suočavamo s bolom i patnjom, ili kada naše duše jednostavno trebaju ponovno postavljanje. Nitko od nas ne može izbjeći patnju. I čak i kada sve ide dobro, postoje trenuci kada odjednom shvatimo da se previše zaglavljujemo u svjetovnim stvarima i trebamo „ponovno postaviti“ svoje umove i srca. A posebno u tim trenucima, potreban nam je prijatelj koji može usmjeriti naše duše prema onome što je lijepo i sveto, a za mnoge taj je prijatelj čovjek koji je nazvan „Božji trubadur“, sv. Franjo, koji je pomogao obnoviti Crkvu svoga vremena.
Sv. Franjo je između ostaloga i rekao: „Neka mi Gospodin podari smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu prihvatiti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrost da ih razlikujem.“
Piše: Ruža Kaštelan
