
Foto: POU Rab - Fotograf: Ivo Šubić | Portret: Goran Novotny
Neizostavno se prisjećamo njegovog djelovanja u umjetničkom i šire kulturnom amaterizmu, potom i predanog pedagoškog rada u likovnom odgoju brojnih generacija rapskih osnovnoškolaca – kao paradigmi javnog doprinosa životnoj sredini. A lako se prisjetiti i Marijana osobno, njegovog lika blagog mira, odmjerenog i istovremeno toplog ophođenja praćenog jedva primjetnim, blagonaklonim osmjehom istinskog sugovornika, oslonca i prijatelja, očinske figure… – zapisala je, između ostalog, u prigodnom katalogu Sabrina Žigo, koja je zajedno s Nives Gvačić izložbu i postavila.
I gotovo da ne treba puno više ni reći jer riječ je o Marijanu Dragozetu, čovjeku, učitelju, nastavniku, likovnom pedagogu i slikaru, koji je u rapskoj osnovnoj školi proveo svoj cijeli radni vijek (45 g.), a među nama na Rabu i gotovo svoj cijeli životni vijek (55 g.). Slobodno zato možemo reći da Marijana smatramo našim Rabljanimom, a kroz svoj pedagoški i slikarski opus on je to dobre volje i pokazao, što je i ova druga njegova posmrtna izložba na otoku posve potvrdila. Recimo i to da je Marijan Dragozet i osnivač i dugodišnji vodtelj i pedagog ULIKS-a, Udruge likovnih i književnih stvaralaca otoka Raba, koja i dan-danas okuplja amatere kulturnog stvaralaštva.

A što ukratko reći o njegovom likovnom stvaralaštu? O tome je govorila Sabrina Žigo, istaknuvši kako je Rab vrelo njegovih likovnih impresija i intimnih doživljaja prenesenih u atutentičan likovni medij. Nesputan datostima otočke sredine i prepušten stvarlačkom impulsu, Dragozet je ostvario velik opus – ponajviše slika, a potom crteža, grafika, skulptura – koji još uvjek traži sagledavanje kroz cjeloviti monografski prikaz.

Ovu njegovu izložbu u Galeriji Pik u Rabu organiziralo je Pučko otvoreno učilište, uz potporu Grada Raba i Turističke zajednice. Izložbu je moderirala Nives Gvačić, a uz prisustvo njegove supruge gđe. Ruže Dragozet, izložbu je osobno otvorio gradonačenik Nikola Grgurić.

Kažimo i to, kako se ovom izložbom pod nazivom “Rapski dnevnik” Dragozet zato s pravom i simbolički ponovno vraća svom Rabu, ovdje među nas i među njegove, što su mnogi na taj način ponajviše emotivno i doživjeli. Autor ovih redaka pročitao je zato i svoju pjesmu posvećenu njemu pod nazivom “Šal je”, koja završava ovim stihovima:
…Šal je,
More pini,
Ma duša je ude ostala,
Uz njigove slike,
boje, pineli,
I uz naši spomini.

Izložba ostaje otovrena do 27. rujna.
Autor: Josip Fafanđel