Foto: Sv. Ivan s početka XX. st, i Ilustracije (akvareli) Sir Thomasa Grahama Jacksona iz 80-ih godina 19. st.
Rapska je publika prije 17 godina (2007.), posredstvom prof. Miljenka Domijana, tadašnjeg glavnog konzervatora pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, imala priliku razgledati prekrasnu i izuzetno vrijednu izložbu hrvatskih motiva na crtežima i akvarelima glasivitog viktorijanskog arhitekta Sir Thomasa Grahama Jacksona (1835. – 1924.) koja je tada bila realizirana u crkvici sv. Nikole i to uz nazočnost autorovog unuka Sir Nicholasa Jacksona i njegove supruge.
Priredio: Hrvoje Hodak
A značaj ostavštine Sir Thomasa Grahama Jacksona koji je svojim djelovanjem obilježio drugu polovicu 19. i prijelaz u 20. stoljeće, za hrvatsku graditeljsku baštinu doista je velik. Zahvaljujući dobrohotnosti upravo ranije spomenutog autorovog unuka Sir Nicholasa Jacksona, Hrvatska je uspjela otkupiti sve crteže o Dalmaciji, Kvarneru i Istri, koje je Sir Thomas G. Jackson objavio davne 1887., u izdanju Oxforda, pod nazivom “Dalmatia the Quarnero and Istria – with Cettigne in Montenegro and the island of Grado”.
“Neobičnost ove zemlje i ljudi, zanimljivost arhitekture, proizvodi od srebra, veziva i ljepota narodne nošnje nadmašili su sve očekivano…ovo zavirivanje u Dalmaciju bilo je samo prirodno izviđanje terena, ali sam je odlučio razgledati podrobnije i o njoj napisati knjigu. Ova je zemlja gotovo djevičansko tlo za umjetnikovo istraživanje. Izgleda da smo došli baš na vrijeme da imamo Dalmaciju samo za sebe i da je vidimo u njezinu prirodnom stanju. To je možda za istraživanje onaj zadnji kutak Europe u kojem se nailazi na važne dragocjenosti u umjetnosti, pa se smatram pravim sretnikom biti njegovim istraživačem”, zapisao je Sir Thomas Graham Jackson.
“Godina između njegova prvog i drugog posjeta (1884.)”, bilježi prof. Miljenko Domijan u tekstu knjižice Sir T. G. Jackson – Hrvatski motivi na crtežima i akvarelima 1882. – 1885., koja je pratila izložbu 2007. godine, “obilježena je završetkom Examination Schools, Jacksonove najpoznatije građevine u Oxfordu, ujedno i prekretnice u njegovoj karijeri; nakon čega projektira više građevina za Sveučilište u Oxfordu od bilo kojega drugog arhitekta tog vremena (uključujući i srednjovjekovlje).
Usprkos takvu golemom porastu poslova u tom gradu i drugdje, indikativno je njegovo oduševljenje Hrvatskom kad je našao vremena putovati širom nje 1882., 1884. i 1885. godine kako bi mogao ilustrirati sve što je tamo otkrio…
Njegova knjiga “Dalmatia, the Quarnero and Istria – with Cettigne in Montenegro and the island of Grado”, tisakana u tri toma, bila je konačno objavljena 1887., sa 66 slika u boji i 135 ilustracija u tekstu.”
Čak je i nekoliko uvaženih engleskih profesora koji su pisali o hrvatskoj baštini, za crteže Thomasa G. Jacksona, istaknulo kako se radi o neprocjenjivo važnom istraživačkom opusu. To je osobito došlo do izražaja pri obnovi rapske graditeljske baštine. Naime, hrvatski su konzervatori predvođeni prof. Domijanom upravo marom jednog izuzetnog engleskog istraživača, tragom njegovih crteža i zapisa, uspjeli dodatno proniknuti u neke morfološke zadanosti i arhitektonske elemente pri rekompoziciji i djelomičnoj rekonstrukciji svetišta s deambulatorijem crkve i samostana Sv. Ivana.
“Na obojenom crtežu vidi se apsida središnjeg crkvenog broda s deambulatorijem kojega svodovi nose sedam stupova međusobno spojenih sa šest lukova što se oslanjaju na tipične protoromaničke kapitele iz 11. st.. Nad čeonim kapitelima uzdiže se visoki trijumfalni luk. Apsida i stupovi te prednji dio crkve zatrpani su ruševinama. Crtež nije posebno likovno atraktivan, ali je dragocjen dokument gotovo fotogrametrijeske preciznosti u crtanju arhitektonskih i klesarskih elemenata i detalja.” (M. Domijan)
Inače, taj je ranokršćanski crkveno-samostanski sklop, napušten prvo od benediktinki u drugoj polovini XII. st, pa od franjevaca konventualaca 1783., a potom i od biskupa 1823. po ukinuću nekadašnje biskupije rapske.
– “U drugoj polovini dvadesetih godina XX. stoljeća” – piše prof. Domijan u svojoj knjizi Rab – grad umjetnosti – “zapadni je dio samostanskih zgrada u cijelosti porušen i na njihovu je mjestu, koristeći se građevinskim materijalom preostalog dijela samostana i crkve, ban Savske banovine Perović sagradio svoj ljetnikovac.”
Konzervatorskim radovima od 1991. do 1995., obnovljeni zvonik i sačuvani dijelovi crkve Sv. Ivana vraćeni su iz ruševnog stanja u kulturni život otoka Raba i to kao prepoznatljivi simboli njegove duge i bogate kršćanske povijesti.
Kada govorimo o ostacima crkve i samostana Sv. Ivana na Rabu onda svakako trebamo imati na umu da se radi o jednom od najvažnijih ranokršćanskih spomenika na našim prostorima.
Iako je Sir Thomas Graham Jackson u Zadru više boravio, i stekao pritom značajna poznanstva, Jacksonu se posebno omilio otok i grad Rab što potrvđuje ovaj navod: “Divan krajolik, neobičan stari srednjovjekovni grad izgleda kao spomen, a ne stvarnost, a prekrasan ptičji pjev koji se rađa iz tišine čini patetičan doživljaj koji se ne može opisati. Od svih dalmatinskih gradića, ni jedan dražesniji od divnog, ali kugom osiromašenog Raba”
Priredio: Hrvoje Hodak
