Foto: RabDanas
Prekrasno je danas bilo vidjeti objavu na stranicama profila MRK Arba Rab gdje je svanula od srca ispisana čestitka njihovom nekadašnjem članu, igraču i prijatelju Eriku Jureši. U poruci koja je popraćena Erikovom fotogrfijom rukometaši Arbe su napisali: “Sretni smo i ponosni na našeg Rabljanina Erika Jurešu koji je sa RK KOZALA osvojio broncu na završnici prvenstva Hrvatske U13 održanoj u Poreču! 👏💪🥉🏆
Erik je prve rukometne korake napravio upravo na Rabu na što smo svi još više ponosni. Našem ljevorukom egzekutoru kao i cijelom Rukometnom klubu Kozala veliko BRAVO na ovom značajnom uspjehu!!!”
A mi naravno nismo mogli izdržati, pa smo povukli veze preko ponosnog tate Denisa i mame Marijane i iz Rijeke dobili izjavu upravo od Erika. Evo što je naš ljevoruki riječki Barbaćanin za Rab Danas rekao:
– “Moj početak igranja rukometa u MRK Arba Rab nije baš bio lagan, ali nakon nekog vremena sve je došlo na svoje jer su treneri uložili puno truda u mene, osobito stoga što sam ljevak, a oni baš i nisu česti u rukometu. U 4. razredu osnovne škole preselio sam se s roditeljima i bratom u Rijeku i, na preporuku trenera Davora Šunjića, počeo igrati za Rukometni klub Kozala. Rapsko iskustvo olakšalo mi je snalaženje u novim uvjetima jedino mi je nedostajalo društvo mojih suigrača i prijatelja iz Arbe. Treneri Kozale vjerovali su u mene baš kao i treneri Arbe. Kako ne bih iznevjerio svoje trenere odlučio sam se svojom igrom što bolje uklopiti u svoju U13 ekipu i to se isplatilo, među ostalim i osvajanjem 3. mjesta na završnici Prvenstva Hrvatske u Poreču. Organizacija je bila izvrsna, a meni je najvažnije bilo ući u finale. To se nažalost nije dogodilo, no taj mi je cilj uvijek bio pred očima. Adrenalin mi je bio na najvišoj razini u trenucima kada smo pucali penale za ulazak u polufinale, ali je naš golman Ivano Bajčić bio spreman i tu smo prepreku uspješno savladali. Bilo je super zaigrati u polufinalu, ali smo nažalost izgubili smo od RK Sisak. Nakon poraza nismo klonuli i pobjedom protiv RK Zadar 2013. zasluženo osvojili 3. mjesto” – poručio nam je Erik.
A kako to izgleda doživljeno i proživljeno s roditeljske strane ispričala nam je mama Marijana:
– “Ako gledamo iz majčinih očiju, mi bi najradije da klinci sjede na klupi (smijeh), jer rukomet je jako grub sport i ozbiljne ozljede su vrlo česte. Međutim ako dijete ima ljubav prema nekom sportu onda nam je dužnost kao roditelja biti s njima 100% u tome. Erik je kroz čitavu sezonu imao treninge 4 do 5 puta na tjedan plus utakmice vikendima što je ponekad jako teško uskladiti sa školskim obavezama i zahtjeva odricanje odlazaka vikendom na Rab (jer ipak je to njegovo doma). Međutim napravili smo kompromis i odvojili vrijeme za sve. Na završnicu je išlo dosta nas roditelja kako bismo bili podrška djeci te smo se radovali njihovim uspjesima, ali i brinuli za svako dijete kao da je naše. Djeca kao da su prepoznala tu slogu roditelja pa su nas onda i nagradila izvrsnim rezultatom. Svojim primjerom i navijanjem htjeli smo biti na ponos našoj djeci i trenerima kluba KOZALA. Htjeli bi naglasiti da su svi dečki kluba KOZALA zapravo predivna djeca na ponos svojih roditelja, te da smo ja i Denis presretni što nas je trener Davor Šunjić upitio upravo u ovaj klub.”
Treba dodati i to da je prekrasna dvorana “Žatika” u završnica 1. HRL U13 (M) u četiri dana ugostila čak 72 utakmice, a da su zlato uzeli upravo mladi rukometaši iz Siska koji su u polufinalu bili bolji od RK Kozale.
Eto, i izjave su dio sportskog puta onih koji žanju uspjehe i teže najvišim ciljevima. Upravo zato i mi šaljemo velike redakcijske čestitke našem Eriku, pridružujemo se njegovim rapskim rukometnim prijateljima koji ga nisu zaboravili te mu želimo još puno preciznih šuteva ljevicom u protivničke mreže. Bravo Erik!
Autor: Hrvoje Hodak
