Foto: Ruža Kaštelan, Lucian Borić, Hrvoje Hodak
Bez obzira što donosi budućnost, ako smo kršćani moramo svoju vjeru živjeti hrabro i s uvjerenjem i, više nego ikada prije, doživjeti obraćenje i ponovno spoznati značenje grijeha, susresti Isusa i ponovno otkriti njegovo lice i riječ, prihvatiti vodstvo Duha ako bi ga on odveo i tamo gdje možda ne želi. Budućnosti trebamo biti otvoreni u vjeri ispunjenoj nadom utemeljenoj na obećanju i Božjoj snazi.
A jučer 30. svibnja slavili smo blagdan Tijelova, koji se slavi još od 13. stoljeća. Katolička crkva slavi ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri na Veliki četvrtak, prije muke Isusa Krista, a slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa. Dok se u Hrvata više počinje slaviti od 15. stoljeća, od euharistijskog čuda u Ludbregu 1411. godine. Ove godine se Dan državnosti poklopio s blagdanom Tijelova, na opće zadovoljstvo svih.
Jedno od obilježja ovog blagdana je procesija u kojoj svećenik u pokaznici ili monstranci nosi posvećenu hostiju, uz molitvu i pjevanje svih sudionika. Pun naziv blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koje je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom.
Tako su jučer u jutarnjim satima krenule procesije u svim mjestima otoka, u molitvama i blagoslovima polja, njiva, vinograda, maslinika, svake djelatnosti otočana… A vjernici i svi sudionici prosipali su svibanjsko cvijeće po svim putevima kojima su se kretali. Čitavim se otokom razlijevao miris cvijeća i kao da je ujedinio sve otočane i goste, i zaustavljanjem na postavljenim mjestima četiriju oltara, vjernici su čitali Poslanice, prošnje, psalme uz obavezan blagoslov.
Ali valja međutim uočiti da naš kršćanski put mora imati jednu svoju kontradikciju, a njezino je ime – stani, zastani – i upravo ste danas u ovoj crkvi na to pozvani. Ne samo mi domaći, nego i dragi gosti, zato dolazimo da se ovdje prostremo, potpuno slobodno odgovorimo Bogu i otvorimo svoje srce. Prostrijeti se u poniznosti znači osluškivati što nam Bog poručuje: Tko sam ja, i što sam ja? Tko to mene želi i hoće? Zašto sam ja kršćanin i što mi to znači?
A u Barbatu, u crkvi sv. Stjepana, župnik vlč. Krunoslav Boras je u svojoj vrlo znakovitoj i nadahnutoj homiliji između ostalog rekao; “Danas je dan kada treba zastati i zapitati se, treba sve stati, svaki razgovor, svaka misao, svako razmišljanje, a sve to radi Krista, radi njegove ljubavi koja je tako dosjetljiva, tako nenadmašiva, tako neobična, tako privlačna, tako jednostavna i tako savršena. Evo sve radi vas, radi ovoga doma Božjega sv. Stjepana, našega zaštitnika, Gospe od Karmela, radi tolikih vaših dragih pokojnih koji u ovoj crkvi i oko nje čekaju zoru Uskrsnuća, radi vas – žive crkve okupljene na ovom euharistijskom slavlju. I postavljam pitanje: ‘Zašto ste vi ovdje danas? Što vi tražite ovdje? I tko me ovdje danas čeka?’ Toliko se danas od nas očekuje, traži, zahtijeva, od djece, starijih, na svim područjima. Ali valja međutim uočiti da naš kršćanski put mora imati jednu svoju kontradikciju, a njezino je ime – stani, zastani – i upravo ste danas u ovoj crkvi na to pozvani. Ne samo mi domaći, nego i dragi gosti, zato dolazimo da se ovdje prostremo, potpuno slobodno odgovorimo Bogu i otvorimo svoje srce. Prostrijeti se u poniznosti znači osluškivati što nam Bog poručuje: Tko sam ja, i što sam ja? Tko to mene želi i hoće? Zašto sam ja kršćanin i što mi to znači? Mi se stalno u životu od nečega branimo i nečemu se prilagođavamo. A što nam Bog ovoga trenutka govori? Vi ste ovoga trenutka došli tražiti lice Gospodnje, a to je Tijelovo. Ali još više Krist ovdje traži moje i tvoje lice. On je ogledalo u kojem će se najbolje ogledati, vidjeti sve svoje dobre, ali i loše strane svoga života. Zato se opredijeli iznova za Krista, ne daj da te ovaj svijet zavede, nemoj jurišati širokim putevima propasti, nego kroči uskom stazom koja vodi u život. Ne boj se biti Božji, ne boj se Kristu pripadati. Znaj, nije On onaj o kome ti govore, posebno vi mladi, nije on koji ti zabranjuje da budeš i mlad i zdrav i originalan, nije on onaj koje ti ne dopušta da se veseliš i raduješ, nije onaj koji ti zabranjuje da budeš uspješan, nije onaj koji od tebe traži samo strogu ozbiljnost i namrgođenost, nije to onaj koji ti zabranjuje pjesmu i zabavu, nije to Krist, i krivo su ti rekli. On je ljubav i praštanje, on je mir i sigurnost, on je pjesma i radost, on je ona pjesma, duhovna koju mladi vole – O ljubavi ja pjevam, o Isusu mom kralju”, rekao je vlč. Kruno i još mnogo toga, i svih nas je u srce taknuo, jer ljudski je život predivna pustolovina, ako se prepustimo Božjim pozivima, i njegovim putevima.
A ljubav je u sebi čin, ona je djelo, mudrost, skrb, zdrava zebnja radi drugoga koja ne prestaje sve dok mu ne pomogne postići dobar ishod. Ona je prihvaćanje i čuvanje, u središtu nije onaj tko ljubi i njegovi osjećaji, nego ljubljeni i njegovo istinsko dobro.
A naše je vrijeme – vrijeme nemira i zabrinutosti, i na području kršćanskog i duhovnog života. Naše traženje Boga i svetosti, kao i služenje bližnjemu, često je nemirno i tjeskobno i zato nam je potreban unutarnji mir koji je čisti Božji dar, ali ga treba stalno tražiti i njemu težiti.
Poše: Ruža Kaštelan
