Foto: Lucian Borić
U ponedjeljak, 29. travnja, obilježena je komemoracija za stradale rapske učenike, polaznike lošinjske Ekonomske i Pomorske škole u tragediji kod Trstenika 27. travnja 1962. godine. Rodbina, generacijski prijatelji stradalih, predstavnici Grada Raba i Udruge kapetana otoka Raba, te predstavnici SŠ Markantuna de Dominisa krenuli su put Trstenika iz rapske luke u 9 sati, brodom „Barba Šime“.
Približavajući se Trsteniku, idilu bonace, predivnoga i sunčanoga dana sve su više zamjenjivala sjećanja na neveru koja je zadesila rapsku mladost toga kobnog dana, 27. travnja 1962. godine…
Tragedija kod Trstenika
Podsjetimo, rapski školarci tada su se običnim čamcem vraćali kući na Rab za prvomajske praznike, a onda se kod Trstenika pojavila nevera koja je prevrnula i potopila čamac. Zajedno s njim u moru je nestalo 15 osoba. „Kada mnogo milja su obašli / Djevojčicu jednu su pronašli. / To Tereza Kordić nam je bila / Učenica svima draga, mila“, piše Niko Pinčić u svojoj spomen-pjesmu o nastradalim đacima s otoka Raba.
Od devetnaest putnika nesretne barke, spasilo se samo njih troje; petnaestogodišnja Marica Matić (danas već pokojna), šesnaestogodišnji Marijan Pičuljan i sedamnaestogodišnja Nataša Valovičić, učenici Ekonomske škole u Malom Lošinju.
Ostalih petnaestoro učenika, zajedno s vlasnikom barke, nestalo je nepovratno u tajnama ćudljivosti morske. Bili su to: Josip Kuparić iz Kampora, Tomislav Karlić iz Kampora, Marija Mikelić iz Banjola, Ljubica Debelić iz Banjola, Mirjana Keko iz Barbata, Ljubica Španjol iz Banjola, Tereza Kordić iz Barbata, Nikola Pereza iz Raba, Ivan Španjol iz Banjola, Franjo Blagdan iz Palita, Slavko Španjol iz Banjola, Ante Franelić iz Lopara, Smiljka Travaš iz Barbata, Marija Debelić iz Banjola i Ljubica Mikelić iz Banjola.
Prvi je vijest o tragičnom brodolomu javio učenik Marijan Pičuljan, koji je jedini uspio doplivati do otočića Trstenika. Unatoč nevremenu, organizirana je, ali sa zakašnjenjem, potraga za njegovim prijateljima iz školskih klupa. Ribarski brod „Srdela“ spasio je Maricu Matić, hrabru djevojčicu, koja je nakon četiri sata borbe pobijedila olujno more. Uspjela je to i Nataša Valovičić. Doplivala je nakon dva sata do ribarskog broda. Ostalima, nažalost, nije bilo traga.
Rapska srednja škola uključena u komemoraciju
Posebnost ovogodišnje komemoracije je ta što su se u njoj našli i predstavnici SŠ Markantuna de Dominisa Rab, koji će se i ubuduće nastojati uključiti u obilježavanje ove tragedije, a valja istaknuti i to da je i rapski pjesnik, Josip Fafanđel, u dirljivom i emotivnom govoru kod zaustavljanja na mjestu nesreće, nedaleko od Trstenika, upravo posebne riječi posvetio rapskoj srednjoj školi.
Dvoje preživjelih i još uvijek živućih – Nataša (Valovičić) Tijan i Marijan Pičuljan – su nakon Fafanđelovog govora položili vijenac u more, a onda je brod doplovio i do samog otočića Trstenika.
Iskrcavši se na Trstenik, krenulo se put spomenika – stilizacije galeba slomljenih krila. Vijenac stradalima kod spomenika položio je učenik Ivano Tomičić, kao predstavnik Grada Raba svijeću je zapalio Matko Krstačić, a kao predstavnik Udruge kapetana otoka Raba Ivo Kučić.
Vijenac i zapaljene svijeće u uvali sv. Martin na Lošinju
A 62. godišnjicu ove velike pomorske tragedije, osim Rabljana, s velikim pijetetom obilježavaju i Lošinjani kojima se tuga Trestenika također usjekla u kolektivnu memoriju. Ove godine, kod spomen ploče koja se nalazi u uvali sv. Martin, iz koje je barka puna đaka isplovila na nesretno putovanje prema Rabu, vijenac su položili i svijeće zapalili kapetan Renato Dudić prof., u ime Srednje škole Ambroza Haračića i Kluba pomoraca Lošinja, te lošinjski srednjoškolci Barbara Antonia Molaro, David Bono Jerman, Vinko Banković i Jerko Kovačević.
Tekst: SŠ Ambroza Haračića i Lucian Borić Fotogalerija: Lucian Borić
