Foto: Ruža Kaštelan
Danas nas razni oglasi pozivaju: „Jedi i pleši!“, ipak ne možemo činiti obje ove stvari istodobno. Neki su užici isključivi – ne može ih se primati u društvu s drugima. Ne možemo uživati u dobroj knjizi i nogometnoj utakmici u isto vrijeme. Ne možemo napraviti dvostruki sendvič od užitka plivanja i skijanja. Pa i najbolji užici, kao što su uživanje u dobroj glazbi i književnosti, ne mogu trajati neprekidno jer moramo imati predah. Možda im se možemo bezgranično vraćati, no ne možemo ih bezgranično primati. A poznata je i ona izreka: Tko stoji kraj izvora nikada nije žedan, a mi smo bili na samom izvoru, na slavlju Magdalenina u Kamporu.
Novo poglavlje u životu samostana
Ovo slavlje potječe još od davnih dana, jer su na Magdalenino, Uskrsni ponedjeljak, fratri došli živjeti ovdje u Kampor, u ovaj samostan, prije 578 godina, te se do današnjih dana nastavilo obilježavati, slaviti ovaj dan, na radost svih mještana Kampora, kao i cijelog otoka. A fra Ivica Strčić, župnik u Kamporu je s prizvukom tuge u glasu, rekao kako je, ovo zadnje Magdalenino u domaćinstvu franjevaca, ali je opet utjeha i velika radost, velika nada da će se i dalje u ovom samostanu slaviti Gospodin, da će se slaviti Magdalenino, i sveta Eufemija, i sve što se u Kamporu slavilo, jer dolazi zamjena fratrima, red dehonijanaca, koji djeluju u Hrvatskoj, u Zagrebu i kraj Kutine, i koji će od kolovoza ove godine preuzeti pastoralnu brigu za ovu župu, i za samostan. Bit će troje svećenika, redovnika, koji će ovdje moliti, pjevati, raditi. I hvala Bogu na tom daru da će samostan nastaviti svoj duhovni život i da će se ovdje puno lijepih stvari stvarati kao i do sada.
Na ovogodišnje slavlje pozvan je pater Marko Šop, poglavar reda dehonijanaca, a koji je i predslavio euharistiju, ovo kamporsko Magdalenino, u koncelebraciji svih svećenika otoka Raba. Odazvao se pozivu, kako bi se upoznao sa zajednicom, vjernicima, običajima, slavljenjima, pjevanjima… te samim samostanom. Dehonijanci su Družba Svećenika Srca Isusova, a njihov utemeljitelj je otac Leon Dehon iz Francuske, ali postoji i poveznica s fratrima, jer im je sv. Franjo zaštitnik.
Nakon svete mise održan je koncert rapskih klapa: Sozal (ž), Užanca (ž), Sv. Marin (m), Eufemija (mj.) i Rab (m), predvođenih voditeljem Miljenkom Vidasom Keryjem, koja se održava već drugu godinu na Magdalenino, a svi radosno očekuju da će to postati i tradicionalno narednih godina.
Fra Ivica Strčić je posebno istaknuo kako je svaka klapa posebna i lijepa na svoj način, ali kada zajedno pjevaju dolazi do izražaja snaga zajedništva. To nije samo u pjevanju, to je i u molitvi, to je u pjesmi, to je u radu, to je u svemu. Pa neka nas i ovo zajedništvo naših klapa potakne da mi budemo zajedno kao ljudi, kao vjernici, kao Hrvati, kao oni koji žele nešto zajedno lijepo stvoriti. Kada se srca slože čuda se događaju.
I fra Ivica se posebno zahvalio za osvježenje nakon slavlja organizatorima; župljanima sv. Eufemije, MO Kampor, klapi Eufemija, pokrovitelju Gradu Rabu, TZG Raba te POU Rab.
A vrijeme nastavlja teći. U vremenu doživljavamo nešto od vječnosti. Slušamo vječnost koja u nama žubori. Vrijeme nije više podijeljeno na tri dimenzije koje progone jedna drugu. Sve je svedeno u sadašnjost. Sadašnjost je bezgranično bogata, s mnogo lijepo izbrušenih ploha, poput dragog kamena. Nije to statična pozicija kao kad zaustavimo film. Sadašnjost, vječna sadašnjost, koju već u vremenu možemo molitvom dosegnuti, jest zajedništvo s Njim, „koji jest, koji bijaše i koji će doći“.
Napisala i snimila: Ruža Kaštelan
