Foto: Miroslav Maroević - Iz arhivske zbirke Josipa Andrića
Iz arhive Rapskog lista donosimo zanimljive izvode iz znanstvenog rada o rapskoj lađi autora Josipa Andrića, ilustrirane fotografijama među kojima se posebno ističe ona fotografa Miroslava Maroevića sačuvana u arhivskoj zbirci gospodina Andrića. (H.H.)
Autor: Josip Andrić Iz arhive Rapskog lista br. 17 (travanj 2012.)
Čovjek je srušio stablo i na deblu prednju stranu zaoštrio, donju zaoblio, a gornju izdubio i plovilo od jednog komada drva, monoksil, bilo je je spremno za plovidbu (LORINI 1903). Monoksil se u hrvatskom jeziku i dijalektima naziva lađa, ladja, ladia, ladva, ladi, laja, jednodub i copul (čopul, čopula…).
Monoksili su nastajali na onim obalnim područjima čija zaleđa su obilovala adekvatnim šumama (BASIOLI 1966). Danas su nam poznati monoksili iz kontinentalnog dijela naše i susjednih zemalja koji su se koristili na Gornjoj Dravi, Savi, Kupi, Vardaru i Drini. Savski i dravski monoksili dugački su oko 4 m, uski su i visoki te zato nestabilni. Nose do dva čovjeka. Pramac je oblika žlice, a krma zaokružena i okomita. Monoksili s Drine su okruglog trupa i šiljastog pramca otesanog s obje strane u obliku trokuta. Krma je obla, dolje uža, a gore šira. Mogu ponijeti dva do tri čovjeka (VIDOVIĆ 1984).
Ladva dužine i do 9 m bila je izvnredno pogodna za polaganje i pridržavanje mreže stajaćice u tunolovu, da ne potone kad se tune zatvore, upravo zbog svoje dužine.
Rapska lađa nije monoksil u pravom smislu jer ima dograđene kaštanjole i okane (madire) čime je dobila na sigurnosti. Kao i kod tržačke čupe, ladve s Košljuna i ninskih ladvi, pri krmi je poprečno položen jaram (igo) na čijim krajevima su učvršćena dugačka vesla. Ne postoji točna odrednica kojom se naziv za monoksil odvaja od naziva za dograđeni monoksil ili od sličnog oblika plovila koji nije rađen od jednog komada drva (neretvanska trupica, cerkinški čamac). Stoga se u našem jeziku, uključujući i dijalekte, ustalila terminologija za sva takva plovila pod nazivima ladva, lađa, ladja, ladia, ladi, laja, jednodub i copul, a u slovenskom drevak, deblak i čupa. Sačuvani su podaci o dogradnji monoksila s rebrima i s dva para okana (madiri) na otoku Rabu (VIDOVIĆ 1984), iako to ne znači da se ona radila samo na Rabu.
Nadalje, na Rabu je zbog specifične razvedene otočne obale koja je većim dijelom plitka i pjeskovita te bogata ribom (ŠPANJOL 1995), a što je opet uvjetovalo i istovremeno postojanje čak šest tunera na otoku, najduže korišten upravo ovaj oblik ladve, sve do konca Drugoga svjetskog rata kada su velik broj ladvi uništile njemačke vojne okupacijske sile (RKT ŽUPNE KRONIKE otoka Raba).
Ladva dužine i do 9 m bila je izvanredno pogodna za polaganje i pridržavanje mreža stajaćica u tunolovu kako ne bi potonule kad se tune zatvore, upravo zbog svoje dužine. Kako bismo inačicu monoksila koji se sigurno izrađivao na Rabu, ali i šire, na obalama Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka, izdvojili od ostalih sličnih plovila (tršćanski zaljev, obale Istre, Kornati, ušće Neretve, okolica Dubrovnika, otok Vis) zbog njene specifične gradnje i najdugovječnije upotrebe upravo na Rabu, nazvali smo je rapska lađa.
Naravno, nemamo namjeru takav tip plovila proglasiti isključivo rapskom baštinom jer bi bilo ispravnije nazvati je primorskom lađom s naznakom da se izrađivala i koristila na obalama Hrvatskog primorja od Rijeke do Zadra ili na sjevernom području povijesne regije Liburnije, prema dosad dostupnim povijesnim izvorima.
