Foto: TV Wien / Z. Cindrić
Zoran Jakuc odnedavno je novi, drugi predsjednik Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, a prije nešto više od godine dana objavio je i zbirku čakavske poezije Sled va melu. Trenutno živi i radi u Beču, gdje je nedavno sudjelovao i na susretu pjesnika. O čemu još razmišlja, planira li ubrzo neku novu zbirku, koje ga sve misli, osim onih na svoj rodni i voljeni Lopar, zaokupljaju, te čime se kao predsjednik Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji bavi, pročitajte u našem intervjuu.
Prije nešto više od godine dana objavili ste zbirku čakavske poezije Sled va melu. Što Vas je potaknulo na pisanje te zbirke, o čemu ste pisali u njoj, i kakvi su dojmovi publike?
Da, već je prošla godina dana od izdavanje moje prve zbirke i zaista sam sretan da sam to uspio. To pisanje je zapravo počelo nekako sasvim spontano i neplanski, jednostavno se dogodilo. Svi koji me znaju, znaju koliko volim Rab i svoj Lopar, i da mi je to uvijek bila tema u različitim oblicima umjetnosti kojima sam se bavio, i onda je, eto, naposlijetku došlo i pisanje poezije na red, i to baš na čakavštini što je čini još više autohtonom. Ono o čemu pišem jest zapravo ljubav prema domu, nostalgija prema ljudima i vremenima kojih nema više. Pišem kratko, ali zaista iz srca, i to je ono što je moja publika prepoznala, što me zaista veseli, jer i ljudi koji nisu baš vični čitanju poezije, se nerijetko nađu u mojim tekstovima.
Kako sam rekao, počeo sam pisati sasvim spontano i upravo je ta pozitivna reakcija publike to što me tjeralo da pišem dalje. Zaista sam oduševljen koliku publiku imam i koju reakciju sam dobio, i to mi je najveća nagrada za moje pisanje.
Trenutno živite u Beču, srce Vas često vuče rodnom Loparu, o čemu svjedoče i Vaše brojne objave na Facebooku s motivima loparskoga kraja … Čime se trenutno bavite?
Sada već devet godina živim sa svojom obitelji u Beču, gdje sam veći dio svoje karijere proveo na poziciji prodajnog menadžera za velike modne brandove poput Hugo Boss-a. S vremenom sam zaključio da mi treba malo predaha od zaista velikog tempa koje takve pozicije zahtijevaju te sam se okrenuo onom što mi je oduvijek bila želja, a to je podučavanje. Tako da sada već skoro tri godine predajem na najvećem bečkom institutu za obrazovanje i razvoj, BFI-u (Berufsförderungsinstitut Wien), te radim s mladim ljudima koji traže posao. Mogu reći da sam izuzetno zadovoljan sa svojom trenutnom pozicijom jer me veseli raditi s mladim ljudima, i istovremeno je zaista dobar osjećaj kada vidite da ste nekome pomogli u razvoju vlastite karijere ili barem mu dali vjetar u leđa. Ja predajem uglavnom module iz smjera marketinga i prodaje.
Koliko vidim, nedavno ste u prostorijama Hrvatskog veleposlanstva u Beču knjigu Sled va melu poklonili i premijeru Andreju Plenkoviću. Je li Vam što rekao naknadno?
Imao sam priliku sudjelovati na druženju s premijerom Republike Hrvatske, g. Plenkovićem, prilikom njegove posjete hrvatskim zajednicama i udrugama u Beču, te sam mu na druženju u Hrvatskom veleposlanstvu u Beču, kao predstavnik Hrvatske udruge umjetnika u Austriji, uručio svoju zbirku pjesama Sled va melu. Premijer je pročitao jednu od mojih pjesama, te pohvalio moj rad. U ugodnom druženju, premijer se prisjetio i svojeg posjeta Loparu, kada je otvorio sportsku dvoranu.
Osim nostalgije za rodnim krajem, koje Vas još misli, a koje bi se dale prenijeti u liriku – zaokupljaju?
Mislim da mi je to glavna nit vodilja u mojim tekstovima, iz koje se onda i nadovezuju ostale teme o raznim situacijama iz svakodnevice, ili pak prošlim vremenima i ljudima kojih više nema. Kroz moje tekstove pokušavam napomenuti da zbog ubrzanog načina života koji svi imamo, često zaboravimo na one bitne male sitnice u životu, jer baš one čine naš život posebnim. Vrijeme koje je prošlo više se ne može vratiti, i baš to mi je nekako glavna poruka – uživajte u onom što imate.
Planirate li neku novu zbirku poezije u skorije vrijeme?
Kako se od izdavanje moje prve zbirke već nakupilo dosta novog materijala, intenzivno radim na pripremi nove zbirke pjesama, koja bi u skoroj budućnosti mogla ugledati svijetlo dana. Veselim se tom izazovu kao što sam se i prilikom pripreme prve zbirke pjesama.
Nedavno ste sudjelovali i na susretu pjesnika u Beču. Kako je to prošlo, što ste čitali i kakvi su Vam bili dojmovi?
U organizaciji Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, sudjelovao sam već sada na tradicionalnom susretu hrvatskih pjesnika u Beču. Festival se održava dva puta godišnje, pred Božić i u proljeće. Veseli me činjenica da se svakog puta odazove sve veći broj pjesnika, gdje u trodnevnom druženju imam prilike upoznati divne ljude iz regije, koje veže ljubav prema pisanju. Svaki pjesnik čita svoju poeziju, i tako se predstavlja kolegama i publici, što je vrlo zanimljivo jer, naravno, svatko ima svoj način izražavanja.
Nedavno ste postali i drugi predsjednik Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji. Možete li nam, ukratko, reći kojim se aktivnostima ta zajednica bavi?
To mi je izuzetna čast i zadovoljstvo, da imam priliku obavljati takvu dužnost. Cijeli život se bavim raznim oblicima umjetnosti, i ovo mi je zapravo velika nagrada za moj rad. Udruga postoji od 2015. godine, broji trenutno četrdesetak članova, te nam je primarna zadaća promocija kulture kroz umjetnost, većinom pjesništvo, ali želja nam je proširiti se i na ostale grane umjetnosti. Uz mene, druga predsjednica udruge je gospođa Ana Vrcic Oršolić, s kojom pripremamo razne projekte, između ostalog i pjesničke susrete u Beču, koji su zaista postali jako zanimljivi kolegama pjesnicima u regiji, te svakim novim festivalom imamo sve više sudionika što izuzetno veseli.
Razgovarao: Lucian Borić
