Foto: Sanjin Badurina (Piloto)
U nedjelju, 27. travnja, na nedjelju Božanskog milosrđa, Rabljani su ponovno pokazali duboku vjeru i ljubav prema Djevici Mariji proslavom blagdana “Križi”.
Ovaj osobiti dan okuplja otočane iz svih župa otoka Raba, koji tradicionalno, u molitvi i pjesmi, hodočaste kako bi svoja srca predali Majci Božjoj – da ih Ona čuva i prikaže svome Sinu, Isusu Kristu, koji je na drvu Križa podnio patnju za otkupljenje svijeta.
Pobjeda života Kristova donijela je u svako srce vjeru i nadu dok su vjernici ulicama grada Raba hodočastili u srcima noseći puninu ljubavi prema Majčinskoj zaštiti i vjernosti evanđeoske milosti.
U vremenu kad sunce nježno kupa svaki korak i srce, Rab je disao u zajedništvu hodočasnika, koji su svojim molitvama, koracima i pjesmom svjedočili stoljetnu pobožnost i vjeru u zagovor Djevice Marije. Otočani su, prepoznajući snagu i ljepotu ove tradicije, i ove godine hodočastili k Majci Božjoj, donoseći svoje živote, radosti, tjeskobe i nemire, koji poput povjetarca prolaze i nestaju u tišini novoga dana.
Svečano misno slavlje predvodio je krčki biskup, mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji sa svećenicima otoka Raba. Svećenici su zajedno sa svojim župljanima koračali putevima vjere i milosti, prinoseći pred Gospodina živote svoje zajednice i čitavoga otoka.
Biskup Petanjak u svojoj propovijedi ističe kako su ožiljci razapinjanja Kristov prepoznavajući znak. Toma apostol koji se tad nije našao zajedno s drugim apostolima, kaže da neće vjerovati dok ne vidi tog raspetog i uskrslog Krista i dok ne opipa Njegove rane. Kako bi Bog pokazao svoju blizinu i kako bi se učinio vidljivim i opipljivim u svijetu, utjelovio se i rodio kao čovjek. Bog je postao vidljiv i opipljiv. To su dvije potrebe koje na poseban način karakteriziraju ljude.
Ljudi imaju potrebu vidjeti svojim očima, ali puno puta čak ne vjeruju niti svojim vlastitim očima, nego ono što vide idu provjeriti svojim rukama. Ruke su povlašteni govor ljubavi i mnoga umjetnička djela nastala su rukama. Pružena ruka na pozdrav, zagrljaj, dodiri tijela, govori više od stotinu riječi. Jedno je nekoga gledati, a sasvim drugo je ruku mu pružiti, pozdraviti i zagrliti.
Nije dovoljno samo misliti, samo vidjeti, samo čuti, nego i dotaknuti, djelovati i činiti. Sve ono što čovjek nosi u svojoj glavi, u svome srcu, to svojim rukama ostvaruje, u djelo dovodi i provodi. Sva ta divna djela koja je ostvario plod je njegovih ruku. Konkretiziraju čovjekove misli i osjećaje, stvaraju, služe i njeguju. Ne bi bilo svijeta bez ruku i njihovih doticaja.
Tomi je važno dotaknuti Isusa, a ne samo vidjeti; kao i ona žena koja je bolovala od krvarenja, bila je uvjerena da će ozdraviti ako svojom rukom dotakne Isusa. Morala je dotaknuti kako bi mogla ozdraviti, ističe biskup Ivica. Ruke su ostvarenje ljubavi.
Misno slavlje bilo je dodatno obasjano zajedničkim pjevanjem svih vjernika. U posebnom zajedništvu, pjesmom su animirali svi okupljeni vjernici predvođeni župnim zborom župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Raba. Pjesme, uzdignute u jedan glas, bile su molitva zahvalnosti za Kristov križ i uskrsnuće, za prazan grob koji svijetli nadom i novim životom.
Rab je tako, u ovoj svečanosti, ponovno pokazao svoje povjerenje Majci Božjoj, koja svojim majčinskim zagovorom čuva srca svih koji joj se s vjerom i ljubavlju obraćaju.
U anđeoskim hvalospjevima života, pod blagoslovom novog dana, duše su poput klica donijele nove plodove vjere, mira i ljubavi.
Kroz mirno more, nebeski plavi svod, četiri zvonika jarboli su ljepote, a vjernici su putnici koji kreću na putovanje vlastitih života vjere i ljubavi, koja je jedino u Isusu Kristu i Njegovom milosnom zagrljaju spasenja sigurna luka svakom putniku.
Tekst: Josip Badurina Foto: Sanjin Badurina
