Foto: Antonio Škarić / CZKiS Lopar
Mesopusna događanja u Loparu zaključena su ovog utorka Mesopustom, svojevrsnim „praznikom“ za Loparane, u još jednom živom i veselom raspoloženju. U ranim jutarnjim satima loparski maškari – Sajužani i Samorčani – tradicionalno su se okupili na Mućelu i Gornjemu melu, kamo su večer prije podigli svoje zastave okačene na 20-ak metara visoka debla drveta, a odatle su krenuli prema središtu mjesta, odnosno Dvoranskom trgu, gdje su ih dočekali mještani i ostali gosti.
Na Dvoranskom trgu maškare je dočekala okrjepa nakon čega su odnijeli bombone vrtićkoj i školskoj djeci. Zatim je uslijedilo zajedničko fotografiranje ispred crkve sv. Ivana Krstitelja, a podijeljeni u nekoliko grupa, maškari su nakon toga, veselo i uz pjesmu, obišli Lopar po kućama.
Prilikom posjeta kućama, loparski maškari domaćine uveseljavaju tradicionalnim pjesmama o prirodi, zavičaju, udaji, ljepoti, nostalgiji za rodnim krajem, a nađe se svakako i šaljivih i podrugljivih pjesama, pa čak i kletvi! Nakon što bi se obišle kuće, maškari su se nekada okupljali ondje odakle su i krenuli, na Mućelu i Melu, kamo bi ih čekali svirač miha, ženske maškare i drugi mještani te se do kasnih večernjih sati onda „tancalo“. U posljednje vrijeme, nakon obilaska kuća, svi maškari se zajedno okupljaju u centru, gdje onda slijedi velika fešta, a tako je bilo i ovog utorka.
Pisanog traga o počecima maškaranja u Loparu nema, a veliki dio te tradicije prenosi se usmenom predajom, i još uvijek „pristojno“ pamti kod onih najstarijih loparskih žitelja. Nekako je najprihvaćenije mišljenje da je ovaj običaj, stariji od 150 godina, nastao kako bi se odagnali zli duhovi, no ima mišljenja i da je običaj nastao kako bi se izrazila određena mišljenja, stavovi i nezadovoljstva, pa čak i kako bi se neki pojedinci ili skupine međusobno razračunale.
Ne smije se zaboraviti i da je Lopar među rijetkim mjestima na hrvatskim otocima s tako velikom tradicijom, a prenošenje tradicije na najmlađe jedna je od glavnih zadaća Loparana! Loparski maškari ujedno su od 2021. godine, kao pokladni običaj, uvršteni i na Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
A koliko Lopar kao mjesto drži do loparskog maškara, najbolje svjedoči i mural, i to ne bilo gdje, već u centru mjesta na zgradi Općine, PO-a Lopar i PŠ-a Lopar, izrađen sredinom prošle godine, kako bi ga svatko, a prije svega turist koji se prvi puta uopće i nađe u Loparu, odmah ugledao i zaključio kako je Lopar, osim po svojim pješčanim plažama, i mjesto tradicije i običaja. A ti običaji i tradicija, ako je suditi po brojnim angažmanima loparske dice tijekom ovoga mesopusnoga razdoblja, gdje je možda i izložba „Da se ne zatare“ bila najzorniji primjer, živjet će još jako dugo…
U našoj našoj FOTOGALERIJI donosimo fotke s ovogodišnjeg Mesopusta koje smo uspjeli ovom prigodom skupiti, a svim voljnima apeliramo, kao i kod malih loparskih maškara, ukoliko su voljni nam poslati svoje fotke s Mesopusta, neka nam slobodno pošalju, kako bismo i upotpunili galeriju i pokazali da loparska tradicija živi i dalje!
Tekst: Lucian Borić, CZKiS Lopar
Fotogalerija: Antonio Škarić (CZKiS Lopar), Davor Šanić, Davor Paparić, Ante Andreškić, vlč. Božidar Volarić, Lucian Borić
