Foto: arhiva Kocke
Ove godine se, na neki način slavi ili obilježava 15 godina organiziranja “Dječje redute” u organizaciji Udruge za djecu i mlade Kocka (krenulo 2009., 2021. se nije održala, pa se ta godina “ne računa”). Tom prigodom, u nastavku prenosimo tekst koji smo dobili iz Kocke odnosno svojevrsni osvrt na dosadašnjih 15 godina organiziranja tog programa koji veseli našu djecu i koordiniranja svih aktivnosti oko redute.
“Vrijedno je prisjetiti se tog početka i kako smo gotovo ni od čega krenuli u tu avanturu. Naravno, dječja je reduta postojala praktički oduvijek, no željeli smo joj dati novo ruho. Poput profesora Baltazara vrtjeli smo u glavi što i kako to napraviti za svaku redutu koja je bila pred nama.
Kreativnosti nam nikada nije falilo, a to je još bilo i doba kada smo svi gledali crtiće, barem s nekim mlađim članovima obitelji ili potajice sami. No, osim toga trebalo je racionalno riješiti i onu tehničku stranu. Kako posložiti sve prijavljene grupe, koga sve uvrstiti, što ako je loše vrijeme, ne-daj-bože da se voditelji razbole, što jesti, piti, što sve ponuditi… Ima toga još.
Za sve vam zapravo treba malo mašte, puno volje i entuzijazma pa smo tako i mi objeručke prihvatili još jedan Kockin izazov i krenuli uz podršku POU-a Rab u samu realizaciju. Kristina i Katarina bavile su se “praktičnom” i organizacijskom stranom. Romana se uz volontere kao voditelje programa bavila onom “kreativnom” stranom. Bilo je vrijeme “Jagodice bobice”, “Ben Tena”, a iako smo mislili da će nam budući lajtmotiv biti “Klaun Slavko”, od toga se s vremenom odustalo. Tada još djeca, a danas odrasli ljudi, toliko su se unijeli u tu priču da su i danas na neki način povezani radom s djecom i ljudima općenito.
Uvijek je bilo hektično i sve “pet-do-podne”, ali smo uvijek timski i odlično odradili svaku redutu. Otkrili smo i kreativne krojačice koje su zaista bile pravi čarobnjaci ne samo za kostime, već i za stvaranje maski. One su uvijek bile originalne. A Limena nas glazba svake godine vrijedno pratila te je povorka bez njihovog prisustva postala potpuno nezamisliva. Nakon uspješne prve redute svi smo, pogađate, krenuli redovno gledati crtiće i mjesecima prije smišljati temu za sljedeću redutu! Bilo je tu (pazite sad!): Kralj lavova, Madagaskar, Ledeno kraljevstvo (čak dvaput!), Kung-fu panda, Ledeno doba, Miki Maus i ekipa, Shrek, Trolovi, Spužvabob skockani, … “Jingle”-ovi su nam bili mrak! Vrijedno smo ih radili svake godine s Radio Rabom i vrtjeli ih u rapskom eteru. Pjesme još i danas Romana pjevuši djeci (“Puštam sve…”, “Volim se gibat, gibat…”).
Pa iako to zvuči kao zabava, ona nije samo to. Napisano je dosta o tome što maskiranje znači djeci u njihovom razvoju. Zašto se ona vole maskirati? Kakav terapeutski utjecaj ima uživljavanje u uloge tih likova i kako ih zapravo liječi od njihovih frustracija, inhibicija, problema. I ono najvažnije – proizvodi hormon sreće.
Zahvaljujemo svima koji su s nama sudjelovali u kreiranju i organiziranju svih dosadašnjih 15 “Dječjih reduti”, te se veselimo onima koje nam slijede. Za vas smo pronašli neke zajedničke fotografije volontera koji zapravo organizacijski stoje iza svih tih reduta pa vas pozivamo da se pronađete u nekoj od fotografija te da nam se isto tako javite ukoliko želite biti dio našeg ovogodišnjeg volonterskog karnevalskog tima kojem je uvijek zabavno! Sve za hormon sreće naše dječice, vaš i naš!”
Tekst: Romana Crnić / Kocka Foto: arhiva Kocke
