Foto: Mirjana Javoran / Hrvoje Hodak
Dogode se te ljubavi i ljubavi. One koje spajaju srca i one koje povezuju duše. Kad je Mirjana Javoran, rođena u Biogradu na moru, pošla putom svoga srca za svojim Žarkom, vjerojatno nije ni slutila koliko ljubavi će joj se još dogoditi na našem malom otoku. U trideset godina njezinog braka i boravka na Rabu, rodile su se dvije, sad već odrasle, ljubavi, dva sina (29, 20 god.) i dvoje unučadi.
Radeći kao turistički djelatnik po agencijama, hotelima, te kao licencirani vodič, upoznala je ovaj otok u dušu. Godine su prolazile i njeno srce je sve više raslo od ljubavi i emocija vezanih za svaki kamen našeg škoja, za svako stablo masline, smokve, crnike ili trsa grožđa. Urezivale su joj se slike rapskih veduta, ljudi, prizora izlazaka i zalazaka sunca, zimskih magli i ljetnih bonaca, škurih bura i snažnih juga. Sve to sažimalo se u njenoj kreativnoj kutijici koju je, nakon rada u turizmu, odlučila otvoriti i pokazati Rabu, Rabljanima i gostima.
Već petnaest godina, uz podršku svog “Žarkeca”, svoju ljubav prema kreativnosti spaja sa svojom duhovnošću te sa, sasvim slučajno odabranim poslom, manikurom. Uz izvrsnost u radu s noktima, specijalizirala se i za rusku pedikuru, trajnu šminku, njegu i uljepšavanje lica i tijela. Otvorivši svoj salon ubrzo je postala popularna u svijetu manikure. Zbog svoje simpatičnosti, ali i profesionalnosti, prozvali su ju “Tetom noktaricom”.
Kako joj je otok postao dom urezan u srce, kako je iz dana u dan otkrivala sva njegova bogatstva, tako je odlučila poznate motive Raba “preseliti” i na nokte svojih klijentica. Kad se zainati, kaže, može i zvonike iscrtati na noktima.
Sportski se aktiviravši u hodanju prirodom, svakodnevno svjedoči o ljepoti Raba, njegovim puteljcima, šumama, brdima. Njezin istraživački duh odveo ju je i na neke druge otoke no njihova je ljepota s ljepotom Raba, tvrdi, neusporediva! Posebice ju je opčinila duhovna ljepota otoka, sakralni spomenici i crkve koje svjedoče o jednom drugom vremenu u kojem su se ispreplitali ljudi, sudbine, priče, ljepote, sreća, tuga, ljubavi i tragedije, rađanje i umiranje, ali i sadašnja duhovna događanja te općenito povijest otoka. Ističe svoju zadivljenost ex katedralom, te, kao bivša turistička djelatnica, vidi brojne mogućnosti pomoću kojih bi se turizam mogao dignuti na još viši i uspješniji nivo. Kad ne radi, uživa u šetnji po otoku, igri s unučadi, i druženjima sa svojom obitelji.
Prepuna novih umjetničkih i poslovnih ideja i nadalje uživa u svom poslu kojeg voli od prvoga dana. Šetnjom po Rabu nižu joj se razne umjetničke ideje čiju ekspresiju i impresiju prenosi kao svoja minijaturna remekdjela na nokte zadovoljnih klijentica koje tako prenose svu ljepotu našeg škoja od Hrvatske do svih strana svijeta.
Možda neki od nas nisu ni svjesni koji potencijali se skrivaju iza mjesečeva hrpta Raba, no, naša “Teta noktalica”, svojim oslikavanjem noktiju, kroz umjetničku notu, nenametljivo će nam skrenuti pozornost na njih.
