Foto: Ruža Kaštelan
Dan nakon blagdana Božića slavimo sv. Stjepana, koji je titular crkve u Barbatu. Svečanu euharistiju predvodio je vlč. dr. Božidar Mrakovčić, uz prisustvo vlč. Petra Kordića, rodom iz Barbata, vlč. Josipa Kosića, župnika u Mundanijama, te župnika domaćina vlč. Krunoslava Borasa.
Stvarnost je da moramo prihvatiti činjenicu da će u budućnosti kršćani sve manje biti određeni nasljeđem i čvrstom tradicijom kršćanske obitelji.
Svatko od nas mora donijeti slobodnu odluku pristaje li da Isus oživi njegov život. Moramo sami donijeti odluku, ne da nas netko zastupa, koja će u velikoj mjeri ovisiti doživljavamo li životnim kršćanstvo koje nam se nudi. Treba će učenost, poučavanje i živi primjeri.
Dan nakon blagdana Božića slavimo sv. Stjepana, koji je titular crkve u Barbatu. A sv. Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema koji je svim srcem prihvatio Kristov nauk i odlučio je svima propovijedati Radosnu vijest. U Djelima apostolskim stoji kako je brinuo za siromašne i nemoćne, a prva kršćanska zajednica imenovala ga jednim od sedmorice đakona. A uhitili su ga 36. godine pod optužbom za bogohuljenje i osudili na smrt kamenovanjem, a on je tiho zavapio: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.”
Već nekoliko godina svečanu euharistiju na dan sv. Stjepana predvodi vlč. dr. Božidar Mrakovčić, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uz prisustvo vlč. Petra Kordića, rodom iz Barbata, vlč. Josipa Kosića, župnika u Mundanijama, te župnika domaćina vlč. Krunoslava Borasa.
U svojoj homiliji, propovijedi vlč. Božidar postavio je pitanje zašto se Isus rodio i živio. Naravno da je prvi razlog spasiti narod svoj od grijeha, a to je najuobičajeniji odgovor, da bi svojim utjelovljenjem, svojim životom, svojom mukom, smrću i uskrsnućem zaslužio oproštenje grijeha, da bi mi mogli stati pred Boga s pouzdanjem za oproštenje grijeha.
Drugi naziv za što je živio je naziv da je On zapravo Riječ božja, da je svjetlo, koji je u krilu očevu, i on nam ga obznani. Time da nam objavi Boga, da nam otkrije kakav je Bog, i Isus je svjedok Boga. Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga sina jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne umre nego da ima život vječni. A još jedan razlog zašto se Isus utjelovio a to je da je htio postati dionikom ove naše ljudske zemaljske stvarnosti. Kako bi iskusio naše boli, siromaštvo, našu oskudicu i naše sve potrebe ljudske, gorčinu, neprijateljstva…
I zato može svatko od nas reći – mene Isus razumije. On je Bog s nama, on je Bog sa mnom, i to je razlog kako se ne bi osjećali da smo usamljeni, i nalazili snage za naš život. I još jedan razlog je vezan upravo za sv. Stjepana. Jer Bog nam objavljuje kakvog je čovjeka zapravo zamislio, kakvi smo mi ljudi prema Božjoj zamisli trebali biti. Uzeo je svoje učenike koji su ga nasljedovali, išli za njim, i učili iz njegovog života, prihvaćali njegove vrijednosti i njegove riječi. A sv. Stjepan je prvi bio mučenik od apostola, i bio je prvi koji umire kao hrabri Isusov učenik. I sv. Stjepan je pokazao svojim životom, osobito svojom smrću kako je slijedio Isusa. A i mi smo pozvani živjeti po riječima Isusa Krista, biti kršćani, nasljedovati, svojim životom biti prepoznatljivi. Činiti dobra djela, i da slave ne nas, već Oca našega na nebesima, i po uzoru sv. Stjepana slaviti vjeru i biti svjedoci Isusa Krista.
Župnik domaćin zahvalio se gradonačelniku i gradskom vijeću koji su uputili svoje čestitke za ove blagdane, te Rapskoj plovidbi, koja nas nikada ne zaboravi, a javio se i vlč. Mate Polonijo, koji je nekad bio župnikom u ovoj župi, uputio je čestitke svim žiteljima Barbata. Vlč. Mate je prošao šezdeset godina misništva, a sada je u službi u Malom Lošinju.
I naravno djelatnici Caritasa župe već tradicionalno organiziraju za blagdan sv. Stjepana,posjet bolesnicima u Županijsku specijalnu bolnicu Insula u Kamporu donoseći im kolače i slastice koje su napravili mještani Barbata.
“Život nas ponekad može povrijediti. Nesporazumi se događaju. Nerazumijevanja se događaju. Osjećamo da su nas iznevjerili naši voljeni. Da su nas iznevjerili oni koji su nam trebali biti oslonac. Zbog toga se možemo osjećati tužno i usamljeno. A svi smo potrebni iscjeljenja, pomirenja i milosrđa. Trebamo se samo otvoriti istinskomu milosrđu, Gospodinu čije je srce ocean milosrđa.” – Jacques Philippe.
Tekst i foto: Ruža Kaštelan
