Rapska rock scena, koja je nekada imala svoje bendove, publiku i prepoznatljiva koncertna događanja, posljednjih je godina gotovo utihnula. Ipak, nova generacija mladih glazbenika želi ponovno “pokrenuti” pojačala i vratiti rock na rapske pozornice.
Jedan od sastava koji bi u tome mogao imati važnu ulogu je Purple Orange koji okuplja glazbenike različitih generacija. Najstariji član je 27-godišnji vokal Pino Španjol, dok najmlađi, ritam gitarist Filip Krstinić, ima samo 16 godina. Uz njih su 22-godišnji Dominik Lupić na bas-gitari, 20-godišnji Ivan Pereza na lead gitari te na bubnjevima 21-godišnji Kris Baranašić, koji je ujedno preuzeo i svojevrsnu organizacijsku te menadžersku ulogu unutar sastava.
OGLAS
OGLAS
Sve je počelo spontanim druženjem i svirkom
Priča benda započela je prije otprilike godinu dana, gotovo slučajno. Kris je na poziv prijatelja Dina Gušćića došao na glazbeno druženje u prostor poznat kao Stara kuća, u kojem su nekada vježbali i svirali članovi benda Đambrli. Jedan dolazak ubrzo je prerastao u redovita okupljanja, a zajedničko sviranje počelo je dobivati sve ozbiljniji oblik.
“Kada sam prvi put došao, jednostavno nisam prestao dolaziti. Počeli smo sve više svirati, okupljati se i razvijati kao bend”, prisjeća se Kris.
Važnu podršku na samom početku pružili su im članovi rapskog sastava Tajk Majson. Došli su ih poslušati, podijelili s njima iskustva, pomogli im s opremom i potaknuli ih da izađu pred publiku.
Prvi javni nastup Purple Orange imao je na proslavi 18. rođendana moto kluba Arba Riders, u njihovom klupskom prostoru. Za mladi bend bio je to trenutak nakon kojega je zajedničko sviranje postalo puno više od povremenog druženja.
“To nam je bilo odlično iskustvo. Dalo nam je dodatnu motivaciju i pokazalo da želimo nastaviti raditi, vježbati i nastupati”, govori nam Kris.
Od grungea i metala do riječkog i domaćeg rocka
Repertoar benda zasad je širok i ne ograničava se samo na jedan podžanr. Purple Orange svira grunge, metal, domaći rock, ali i nešto mirnije skladbe.
Na njihovu repertoaru nalaze se pjesme poput “Vjeran pas” riječkog benda Termiti, “Teške boje” Gorana Bareta i Majki, “Budi moja voda” Laufera, “Nabujala rijeka”, kao i klasik “Paranoid” grupe Black Sabbath.
Raznovrstan izbor proizlazi iz različitih glazbenih interesa članova benda, ali i njihove sklonosti starijem rock zvuku.
“Svi slušamo različitu glazbu, ali većinom smo ipak bliži starijem rocku nego glazbi koju danas najčešće slušaju mladi. Zato i sviramo pjesme koje dolaze iz različitih razdoblja i stilova”, objašnjava Kris.
Probe često prerastaju u višesatne glazbene sessione tijekom kojih članovi, osim uvježbavanja obrada, stvaraju vlastite rifove, melodije i ideje.
Okupljanje cijelog benda tijekom turističke sezone nije uvijek jednostavno jer gotovo svi rade, no članovi nastoje pronaći vrijeme za zajedničko vježbanje.
“Nije problem doći na probu, nego pronaći termin u kojem svi možemo. Ipak, uspijevamo se okupiti, a svaka proba nam je sve bolja. Ponekad krenemo stvarati nešto svoje i onda sviramo po nekoliko sati bez prestanka”, kaže bubnjar Purple Orangea.
Rock scena koja je nekada okupljala bendove i publiku
Govoreći o današnjoj rock sceni na Rabu, Kris priznaje kako novih mladih bendova i događanja gotovo da nema. Situacija je bitno drukčija u odnosu na vrijeme kada su na otoku djelovali brojni sastavi i redovito se održavali rock koncerti.
Jedan od prvih rapskih rock bendova bila je Claustrophobia, u kojem je svirao i Krisov otac, a među zapaženim sastavima kasnije su djelovali Lunapark, Moofloni i Tajk Majson.
Rapska publika pamti i događanja poput “Rocka na Kulici” te “Rocka na Gušterni”, na kojima su se okupljali lokalni bendovi i ljubitelji alternativne glazbe.
“Prije je bilo više bendova i više događanja. Postojala je prava rock scena, s koncertima koji su se redovito održavali. S vremenom su bendovi, logično, ostarjeli, a novih nije bilo dovoljno i cijela je priča pomalo zamrla”, govori Kris.
Cilj je ponovno zainteresirati mlade za rock
Purple Orange ne želi ostati samo bend koji će povremeno zasvirati nekoliko obrada. Članovi imaju želju uključiti se u stvaranje nove rapske rock scene, privući mlade i potaknuti ih da se okupljaju uz rock glazbu.
Svjesni su da se scena ne može vratiti preko noći i da je za njezino ponovno stvaranje potrebno više bendova, prostora za probe, organizatora, koncertnih prilika i publike.
“Želimo privući i angažirati mlade, pokazati im da se mogu okupiti, uzeti instrumente i početi svirati. Bilo bi odlično kada bi se pojavili novi bendovi i kada bi rock ponovno dobio svoje mjesto na Rabu”, ističe Kris.
Vlastite pjesme i album kao dugoročan cilj
Osim koncertnih nastupa, dugoročni plan Purple Orangea je stvaranje autorskog materijala. Već sada na probama nastaju prvi glazbeni motivi i ideje koje bi se s vremenom mogle oblikovati u cjelovite pjesme.
Kris smatra da je bend tijekom prve godine napravio veliki iskorak te vjeruje da bi, nastave li raditi jednakim tempom, u budućnosti mogli objaviti i vlastiti album.
“Kada usporedim kako smo zvučali prije godinu dana i gdje smo sada, napredak je stvarno velik. Želimo stvarati svoju glazbu i nadamo se da bismo za godinu ili dvije mogli imati dovoljno materijala za album. Dat ćemo sve od sebe, a kamo će nas to odvesti, vidjet ćemo”, zaključuje Kris Baranašić.
Purple Orange zasad je na početku svojeg glazbenog puta, ali iza benda već stoje prvi nastup, redovite probe, podrška iskusnijih rapskih glazbenika i jasna želja za napretkom. U sredini u kojoj je rock scena godinama bila prilično nevidljiva, osim povremenih nastupa upravo onih starijih bendova, njihova bi energija mogla biti jedan od prvih koraka prema njezinu ponovnom buđenju.
Razgovarao: Mario Kojundžić
OGLAS
OGLAS
