Rezultati Rabljana na Učka brdskom maratonu
Prije točno tjedan dana, u subotu 23. svibnja, održalo se Prvenstvo Hrvatske u long trailu. To je utrka na 85 kilometara s preko 4600 metara visinske razlike. Da bi većina natjecatelja stigla za dana, utrka je startala u 6 sati ujutro.
U sklopu toga organizirala se i utrka za obične smrtnike. 13 kilometara s preko 650 metara visinske razlike i 42 kilometra (maraton) s preko 2200 metara visinske razlike na kojoj sam sudjelovao i ja. Obje utrke startale su u 10 sati ujutro.
OGLAS
OGLAS
Od Rabljana je najbrojnija bila obitelj Mišić koja je sudjelovala na kratkoj, ali nimalo laganoj utrci.
Mila je bila peta od 82 žene s vremenom 1:32:17. Lena je bila 7. s vremenom 1:34:01.
Zajedno s njom kroz cilj je prošao mlađi brat Ivan kojemu je to vrijeme bilo dovoljno za impresivno 32. mjesto od 122 muškarca!
Još bolji od njega bio je brat Milan koji je bio ukupno 19. s vrhunskim vremenom 1:24:36.
Pratio ih je tata i trener Vladimir koji je stazu savladao za 1:39:50 te bio ukupno 39., dok je mama navijala za svoje favorite!
Milan Mišić ulazi u cilj
Vrlo vjerojatno svjedočimo budućim zvijezdama hrvatskog traila s kojima se već sada ponosimo jer su s Raba.
Na kraćoj utrci od Rabljana je još sudjelovala Justina Javoran s vremenom 2:18:16, što joj je bilo dovoljno da u cilj uđe kao 58. žena. Bravo, Juste!
Jakov, Justina i ja prije starta (pronašao sam 1 štap)
Na 29. kilometru (ubrzo, na 3. kilometru sam pronašao i 2. štap)
Sa mnom je maraton trčao Jakov Strunje koji je u ukupnom poretku od 80 muškaraca završio peti s vremenom od 5 sati i 31 minute. Ovo je nevjerojatan rezultat! Bilo je zadovoljstvo pripremati se s njime za ovaj zahtjevni izazov!
Meni je za istu distancu bilo potrebno 6 sati i 47 minuta, što je bilo dovoljno za ukupno 19. mjesto.
Osim zahtjevnog terena s puno uspona i silaza, sve utrke obilježile su visoke temperature i jako sunce, što je dalo dodatnu “čar” natjecanju.
U nastavku ove kolumne nećemo se baviti detaljima maratona i trail trčanja. Ako želite saznati više o tome kako nam je bilo, pogledajte ovaj kratki video.
Poslije utrke (očito)
Kao trener i bivši vrhunski sportaš imao sam doticaja s preko 1000 ljudi. Danas s vama želim podijeliti što je potrebno da biste postali i ostali fit dugoročno.
Večer prije starta
Na utrku smo krenuli dan ranije da se adekvatno naspavamo i dođemo odmorni na start. Također mi je u planu bilo kupiti kapu za zaštitu od sunca i štapove da lakše savladam uspone.
Na ovakvim utrkama potrebno je imati osnovnu prvu pomoć pa smo prije Iglu sporta svratili do ljekarne. Dok sam objašnjavao prodavačici što mi sve treba za utrku, u redu se pojavila i starija gospođa koja me pitala:
– O kakvoj se to utrci radi?
Odgovorio sam:
– Ide se od razine mora preko Učke, pa onda malo po unutrašnjosti Istre, te se opet preko Učke vraća natrag u Mošćeničku Dragu.
Kaže onda:
– A to idete autima?
Na što sam odgovorio:
– Ma ne, ide se pješke. To je utrka u trčanju.
– Pa koliko to traje, koliko je to kilometara? – upitala je zbunjeno.
– Trebat će nam sigurno preko pet i pol do sedam sati. Ipak ima preko 2200 metara visinske razlike i 42 kilometra.
Kada sam to rekao, u očima joj se pojavio šok i nevjerica nakon čega je uz podrugljiv osmijeh odgovorila:
– Pa vi niste normalni! To vam je preteško.
Uzevši sve potrebno iz ljekarne, uputili smo se u Iglu sport po štapove. Dočekao nas je ugodan prodavač spreman pomoći.
– Što trebate, dečki? – upitao je.
– Trebaju mi štapovi za trail trčanje.
Odmah je posumnjao da nam trebaju za sutrašnju utrku pa je rekao:
– Nažalost, ovdje imamo samo štapove za planinarenje. To vam treba za sutra? Idete na maraton?
– Da, idemo na maraton! – odgovorio sam ponosno.
– Nažalost, nemam vam takve štapove. Morat ćete se snaći bez njih. Nadam se da ćemo se sresti sutra poslije utrke na pivi.
Upita ga Jakov:
– A i vi idete?
– Da, idem i ja, ali na 85 kilometara. Start mi je ujutro u 6 sati, večeras zatvaram u 21, a u 3:30 se moram probuditi da se najedem. Trebat će mi oko 12 sati.
Ostali smo razgovarati još neko vrijeme o strategijama, najboljoj opremi i njegovim dosadašnjim utrkama od preko 100 kilometara pa smo se uputili na večeru.
Što je to normalno?
Ako normalno definiramo kao ono što radi većina ljudi, onda je normalno kretati se minimalno i samo kada nešto trebaš obaviti. Normalno je sjediti previše, kao jedini kriterij za prehranu imati da li je fino ili ne, te trening ostavljati za neka bolja vremena.
Normalno je reći da nemaš vremena za vježbanje. Normalno je odgoditi početak za ponedjeljak, prvi u mjesecu ili nakon godišnjeg odmora. Normalno je tražiti brza rješenja za probleme koje su godinama stvarale svakodnevne loše navike.
I upravo zato “normalan” pristup nikad ne rezultira željenom formom. Možda izdržiš biti drugačiji pa trenirati nekoliko tjedana ili mjeseci, ali se prije ili kasnije vraćaš starim, “normalnim” obrascima ponašanja, a s njima i starim kilogramima.
U ljekarni sam sreo gospođu kojoj je ideja da netko dobrovoljno provede šest ili sedam sati trčeći po planini zvučala potpuno nezamislivo.
U Iglu sportu sreo sam čovjeka kojemu je utrka od 85 kilometara bila sasvim normalan plan za subotu.
Njima je riječ “normalno” značila dvije potpuno različite stvari.
Jednoj je suludo provoditi sate u kretanju kroz planine. Drugome je neobično ne izazvati sebe fizički i mentalno kad god za to ima priliku.
Ako želiš dugoročno biti fit, ne moraš trčati maratone niti osvajati planinske vrhove. Ne moraš čak ni trčati. Ali moraš prihvatiti da će neke tvoje navike biti drugačije od navika prosjeka, drugačije od navika što prosječan čovjek na ulici smatra “normalim”.
Moraš redovito trenirati i onda kada ti se ne da. Moraš ponekad odabrati san umjesto još jedne epizode serije. Jedini kriterij za hranu koju jedeš ne smije biti ukus, već i nutritivna vrijednost namirnica. Moraš prihvatiti da napredak dolazi iz postupnog izlaska iz zone komfora.
Drugim riječima, moraš redovito i namjerno raditi stvari koje su neugodne dok ih radiš, ali stvaraju dugoročnu ugodu ostatak vremena jer se nalaziš u fit tijelu koje je adaptirano za sve izazove koje ti život pruža.
Za kraj te ostavljam s pitanjem:
Što će za tebe biti “normalno”?
Startni broj za uokviriti
Piše: Franjo Maškarin mag.cin.
