Foto: Lela Vidas
Članovi lovačke grupe Supetarska Draga iz Lovačkog društva “Kunić” proslavili su 3. studenog blagdan svog zaštitnika, sv Huberta, a euharistijsko slavlje u crkvi sv. Petra ap. predvodio je vlč. Saša Malović.
Piše: Lela Vidas
Čovjek današnjice često zaboravlja na Boga Stvoritelja i Božje tragove u svemu što nas okružuje, u njegovim stvorenjima, u skladu postojanja, u zakonitosti odvijanja ciklusa u prirodi. Čovjek je isto tako opterećen mnogim zakonima i propisima koji nisu nužno jamac blagoslovljenog života. Ono što mora voditi svakog čovjeka je ljubav prema svim Božjim stvorenjima, međusobno prijateljstvo, solidarnost i zajedništvo, ali i odgovornost za prirodu i sve što je stvoreno u njoj.
Veliki značaj i ulogu u održavanju ravnoteže između čovjeka i prirode imaju lovačka društva koja kroz svoja djelovanja brinu o prirodi i svim živim stvorenjima. Zato je blagdan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, lijepi poticaj na duhovni rast i sazrijevanje, ali i nadahnuće da se u ljepoti prirode prepozna Božja prisutnost. Kako bi se još više otvorili Božjim poticajima i djelovanju u svojoj nutrini, da cilj ovog plemenitog hobija i lovstva bude činiti dobra djela, članovi lovačke grupe Supetarska Draga iz Lovačkog društva “Kunić” proslavili su 3. studenog svog zaštitnika, sv Huberta.
Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Petra ap. predvodio je vlč. Saša Malović, koji je na samom početku spomenuo pokojne biskupe i svećenike koji su služili u biskupiji i župi, te srdačno pozdravio vjernike, posebno lovce rekavši kako će moliti za njih na svetoj misi da budu poput sv. Huberta, čovjek vjere, čovjek koji se znao darivati, koji zna prepoznati i naći u prirodi i lovu svoj mir i odmor.
A u prigodnoj homiliji je istaknuo: “Isus uvijek ide konkretno, jer je ljubav. Ljubav nije samo teorija ni priča. Kao što supružnik voli svoga supružnika, pa mu se dariva, kao majka i otac što vole svoje dijete, pa mu se darivaju, tako i lovac koji poštuje prirodu i vraća joj ono što ona zahtijeva, daje joj dostojanstvo i svemu što ga okružuje dati poštovanje.
Sv. Hubert je kao mladić živio na dvoru kralja Teodorika III i bio je cijenjen i sposoban. Oženio se plemkinjom i dobio sina koji je kasnije postao biskup. Međutim, vrlo je rano postao udovac i u svojoj tuzi se sve češće povlačio u šumu i tražio utjehu u lovu. Na Veliki petak je ugledao jelena sa raspelom među rogovima i čuoje Božji glas, poziv da se na poseban način otvori Gospodinu koji će mu dati mir. Odlazi biskupu Lambertu, mijenja svoj život, Gospodin mu daje novo srce (…) Postaje novi čovjek, sve daje na raspolaganje drugima, postaje čovjek ljubavi.
Zanimljivo je da je sv. Hubert odlazio u šumu po utjehu i mir zbog gubitka, Gospodin ga okreće, a mi poslije njegovog okretanja Gospodinu idemo na hodočašće njemu po utjehu, mir i zaštitu.”
Vlč. Malović je nadalje istaknuo: “Današnje Evanđelje je kao i ljubav konkretno, zato je jako važno da svi koji ste došli na ovu svetu misu, posebno lovci, da pokažete da ste dio zajednice, da ste kao obitelj. I kao takvi služite jedni drugima, služite prirodi i od toga ima koristi cijela zajednica, jer se darujete zajednici. Jer Gospodin zna da sav vaš trud dijelite i sa znanima i neznanima. To je ono što Gospodin vidi. Možda nekad niste ni svjesni da imate i živite kršćanstvo u sebi. To je živio i Isus i sv. Hubert.”
Svoju propovijed je vlč. Malović zaključio poticajnom porukom: “Isus nas upozorava da ne živimo samo po interesu, tu nema ljubavi, nema pravih odnosa. Isus nam želi pokazati da ono što je lijepo, što nas ispunjava i raduje je bez interesa (…) Zato molimo zagovor i sv. Huberta i Svih Svetih da nam pomognu da možemo svaki dan tako živjeti u ljubavi i svetosti sa svima.”
Nakon duhovne gozbe uslijedilo je zajedničko fotografiranje i lijepo druženje.
Neka sv. Hubert pomogne svim lovcima da napreduju na putu ljubavi prema Bogu, bližnjemu i svim Božjim stvorenjima kao i u doprinosu zaštite i očuvanja prirode za buduće naraštaje.
Lovačka grupa Supetarska Draga ima 28 članova i djeluje u sastavu Lovačkog društva “Kunić“ koje je osnovano 1931. godine, a kao lovna jedinica u sastavu Lovačkog društva otoka Raba. Tijekom godine održavaju lovište u Supetarskoj Drazi i rade staze u lovištu kako bi lovci mogli prolaziti, puniti hranilice i pojilice, te odlaziti u lov. Isto tako, redovno se održava tradicija druženja i zajedničkih akcija u lovištu.
Tekst: Lela Vidas Foto: Lela Vidas | Josip Fafanđel - Toska | Dejan Mikelić
