Foto: Lela Vidas
Sinoć se u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije održala duhovna obnova za otok Rab koju je predvodio vlč. Saša Malović, a okupio se lijepi broj vjernika iz svih rapskih župa. Na samom susretu dominiralo je pitanje: “MOŽEMO LI UVIJEK ŽIVJETI POTPUNU ISKRENOST?”.
Piše: Lela Vidas
Svaki čovjek teži k istini i dužan ju je častiti i svjedočiti. Dužan je prionuti uz istinu i ravnati cijeli svoj život po zahtjevima istine. Povreda istine, riječima ili djelima izražava čovjekovo odbijanje da se obaveže na moralnu ispravnost. Kršćanima se prema Katekizmu Katoličke Crkve kroz Deset Božjih zapovjedi želi približiti pravi smisao i istina o temeljnom Božjem zakonu koje ima u sebi jako duhovno bogatstvo. Osma zapovijed “Ne reci lažna svjedočanstva” pogađa u srž naše društvo. Odnosi se to između ostalog i na naš svakidašnji govor, na ugodno čavrljanje kojim znamo kroz mnoge nijanse trača malčice dodirnuti, onako usput okrznuti zlo ogovaranja, ležerno izreći lažno svjedočanstvo ili laž. A pozvani smo kao vjernici na istinu gledati u svjetlu onoga što nam govori Sveto pismo i uči Crkva, jer je samo Bog istina u punom smislu riječi, dok smo mi ljudi podložni niskim nagnućima koja nas udaljavaju od izvora pune istine.
O toj temi i pitanjima što je istina što je laž na koje se svaki čovjek često nema pravi odgovor, te kako ogovaranje i kleveta utječe na naše odnose i povjerenje i zašto govorimo laži ili lažno svjedočimo, progovorio je župnik Supetarske Drage vlč. Saša Malović na duhovnoj obnovi koja se održala u srijedu, 17. rujna 2025. u katedrali Blažene Djevice Marije. Susret je bio animiran duhovnom glazbom i okupio je lijepi broj vjernika iz svih rapskih župa.
Na samom početku vlč. Malović je rekao kako je najvažnije da neprestalno molimo, kroz sve što u životu radimo da slavimo i svjedočimo Gospodina, da pokažemo u svemu da smo Božja djeca… A kroz ovaj radosni susret da molimo za svoje obraćenje, kako bi bili slobodniji i otvoreniji, da se upitamo jesam li ja taj koji uzima svoj križ i ide za Gospodinom.
U svom obraćanju vjernicima također je istaknuo da danas na poseban način razmišljamo o osmoj Božjoj zapovijedi gdje Katekizam Katoličke Crkve kaže da se težina laži mjeri prema naravi istine koju izobličuje…”. Najveća laž koja postoji u ovome svijetu je ta da Isus nije Bog i to je ono oko čega se svi sapliću. Isus je rekao da se svi grijesi mogu oprostiti osim jednoga ,a to je da kažemo da Isus nije Bog, da ne vjerujemo u njegovo oproštenje grijeha. Tako sami sebe isključujemo iz zajednišva s Bogom. Sotona se jako dobro pobrinuo da mi tako razmišljamo. Sam Isus ga naziva neprijateljem, lašcem, tužiteljem, obmaniteljem”.
Zatim je vlč. Malović pročitao odlomak teksta sv. Pavla iz poslanice Rimljanima kako bi približio nazočnima da što bolje shvate ozbiljnost laži. Kroz tekst se upravo ističu grijesi, laži, oholosti, bećutnosti, bezbožnost, zavist i zloba i i još mnogo toga jako negativnog kod ljudi koji su upoznali Boga, ali mu nisu iskazali ni slavu ni zahvalnost. Zamijenili su sliku Boga likom raspadljivog čovjeka, častili stvorenje umjesto Stvoritelja. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći, te nevaljanom umu.
Voditelj je progovorioi o svom vlastitom iskustvu lošeg ponašanja u jednom dijelu života kada je bio baš onakav kako je rekao sv. Pavao, a sve mu se desilo zbog tvrdoće svog srca, sebičnosti, utjecaja okoline, gdje je sebe uvjeravao u laži da sve što čini da je dobro (…) Nadalje je spomenuo kako je bl. Alojzije Stepinac bio lažno optužen od strane komunizma za koji je rekao: “Komunizam se rodio od laži, od laži živi i od laži će umrijeti…”. I danas su kršćani progonjeni jer Sotona ne može podnijeti da mi živimo od istine…
Podsjetio je isto tako vlč. Malović da često zbog straha da nas drugi ne povrijede, ismiju, nismo iskreni, ne otvaramo srce. Tako stvaramo nepovjerenje. A Isus je dozvolio da zbog svoje istine bude razapet. Sv. Maksimilijan Kolbe je u logoru Auschwitzu rekao da je svećenik, nije zatajio Spasitelja, nego ga je posvjedočio. Zbog koga ćemo mi zatajiti Isusa? Društva koje će se narugati? Prijatelja koji će nas napustiti? Možemo li mi uopće živjeti potpunu iskrenost?
Laž koristimo i zbog straha, lažemo jedni drugima i tako svijet funcionira. Vlč Malović je za to naveo mnoge primjere istraživanja, a ukazao je i na problem samozavaravanja, te sve potkrijepio brojnim statistističkim podacima.
“Onaj tko te voli, govori ti stvari kakve jesu. Bez umotavanja, laži, zavaravanja… Cilj našeg života je da drugi ljube nas i mi njih, da živimo u radosti, miru, praštanju… Ali kako da tako živimo, kada smo puni rana? Posebno u malim sredinama gdje svi mislimo da sve znamo jedni o drugima, pričamo jedni o drugima, stvaramo krivu sliku o drugima, dobivamo u srcu predrasudu. To je zamka neprijatelja, to je njegova pobjeda. Tako ne volimo sebe, ne volimo jedan drugoga. Ne volimo se u društvu, na poslu uvijek se gledamo ispod oka. Uvijek si nešto zamjeramo, optužujemo, osuđujemo. Zar se tako može živjeti? Ne možemo pričati o nekome, a da on nije prisutan, da se može obraniti.Kad si ranjen i povrijeđen treba doći Onome koji čuje, razumije, koji će me izliječiti… koji će mi dati milost da oprostim. Onome koji je razapet zbog laži. On najbolje zna kako je svima nama. Bog zna kako je nama. U ogovaranju i klevetanju se ne liječimo, tu stvaramo još tvrđe srce, ne zaboravljamo, stalno komentiramo, vrtimo se u krug… I mi ostajemo nesretni, a ne onaj tko nas je ranio,povrijedio. Iz naših rana ide tuga mržnja i onda grabimo ljubav u raznim ovisnostima, krivim stvarima, grijesima.
Šest je stvari koje Gospodin ne voli; ohole oči, lažni jezik, ruke koje proljevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži i čovjek koji zameće svađe među braćom.
Na samom kraju vlč. Malović je istaknuo: “Među nama ima puno ispraznih priča, na našim druženjima, na kavama, o tuđim grijesima, problemima, situacijama… To nije život. To nisu odnosi, to ne izgrađuje čovjeka, ne čini ga boljim. Stvoren je da bude dostojanstveno dijete Božje, da čuva i pazi na druge. Ako i ne možemo ništa dobro reći za druge, a uvijek možemo, treba šutjeti. Time smo puno rekli. Kad bi se štitili, pazili, opominjali jedni druge, savjetovali da se obrate.
Lažni proroci će propasti, biskupi koje šute, obitelji koje ne govore da je nešto grijeh, sve će propasti gdje je laž. Odlučimo danas sa svojim najbližim prijateljima ne ogovarati, odgajati svoju djecu u svjetlu istine, puno više moliti, postiti, više čitati Sveto pismo, ići na svetu misu i pošteno raditi i razmišljati kako umrijeti. Zato se dajmo jedan drugome da budemo zajedno u cijeloj vječnosti u miru, u blagoslovu i zdravlju tijela i duše.”.
Duhovna večer završila je divnom meditacijom i klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom gdje je svatko svom srcu dopustio da prione uz Božje srce, otvorio mjesto Isusu kako bi kroz slušanje Božjeg glasa dobio nove poglede na život, pronašao unutarnji mir, osnažio duh i obnovio svoju vjeru.
Blaženi Bruno Lanteri je rekao: “Nema ničeg na ovom svijetu tako vrijedno kao što je provesti nekoliko sati zaokupljen samo velikim stvarima u životu; Bogom, dušom i vječnošću”.
TEKST I FOTO: LELA VIDAS
