Foto: Lovro Buva
Minuo je i deseti Rab Jazz Festival. Zatvorena je jedna predivna dekada vrhunskih jazz koncerata. Kroz rapske kale prošetala je sama elita najboljih džezera. Ni ove, kao ni svih dosadašnjih godina, selekcija umjetničkog direktora festivala, Brune Mičetića nije nimalo podbacila.
Piše: Krešimir Butković
Inzistirajući na, iz godine u godinu, poboljšanju festivala, uspio je svojim inovativnim pristupom dodatno obogatiti kvalitetu i raznovrsnost četverodnevnog događanja. Kako je prvi festival započeo s izložbom Davora Hrvoja, tako je deseti progredirao u najznačajnijem segmentu kako za festival tako i za sâm jazz.
Naime, u ovogodišnji program uvrštena je i jazzart radionica za djecu pod nazivom: ”Plava nota u duginim bojama” u kojoj su djeca učila o duhačkim instrumentima u jazzu. U toj sinergiji prošlosti i nadolazeće budućnosti, odgaja se novi naraštaj poklonika glazbe u kojoj su improvizacija, sluh i ritam najljepši glas kojim govore instrumenti, a dodatno ih oplemenjuju vokalna interpretacija te snažni tekstovi u pjesmama.
Univerzalnost jazza naglašena je ovogodišnjom fuzijom kako swinga s popom te bluzom, tako i jazz obrada sevdalinki, makedonskih narodnih pjesama, ali i poznatih obrada Runjića i inih hrvatskih autora. Potom smo imali prilike čuti i fadojazz, funky jazz, autorske izvedbe te krešendo finale međunarodnog trija Brune Mičetića uz koje je gostovao i Alex Sipiagin. Njihove efektne izvedbe Sipiaginovih skladbi budili su trnce od kojih su i zvijezde treperile.
Ovogodišnji festival, kako u jutarnjim tako i u večernjim satima, težio je tzv. fluidnim koncertima gdje se ne inzistira na hermetici prostora već na svojevoljnim dolascima, odlascima ili ostancima na koncertima. Stoga i ne čudi da su mnogobrojni ”šetači” ušetali i ostali ”šetati” odličnim jazz prostranstvima.
Završni koncert na Trgu sv. Kristofora, bio je svojevrsni jazz kompromis s funkom. Odlučivši se na nešto sekularniji jazz koncert, Mičetić nam je poklonio vrhunski Tribute Band Dina Dvornika koji, uz lagane jazz intervencije u intermecu refrena i c fraze, uspješno objedinjuje funk i jazz. Imali smo osjećaj da je prerano preminuli kralj funka Dino Dvornik uletio među publiku te im ”naredio” neka se rasplešu kako je i on to činio zajedno s publikom na svojim koncertima. I bi baš tako. Luda atmosfera za kraj koju je samo limitirala vremenska ograničenost vezana za ponoćni fajrunt. Valjda bi se koju minutu kasnije bend pretvorio u bundevu, a publika u miševe.
Napomenimo i to da se Mičetić iz dubine duše zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji te promociji festivala u ovih deset godina postojanja. Uz sve poznate i nepoznate, uz sve glazbenike i publiku, posebno je pozdravio i gradonačelnika Nikolu Grgurića, te Gorana Ćuka i Marina Javorana. Uistinu, bez te unisone inicijative Rab se još dugo vremena ne bi smjestio kao izuzetno važno odredište na svjetskoj karti jazza.
Imamo medijski i glazbeno svjetski popularan festival. Neka je jazza i novih naraštaja glazbenika i publike što duže i što bolje na Rabu. A mi, mi smo i dalje, kao Rab Danas, u ”niskom startu” do sljedeće godine kad će nam Rab Jazz Festival upriličiti nova glazbena, scenska ili art iznenađenja.
Tekst: Krešimir Butković
