Foto: Lucian Borić (iz arhive)
Ivica Štokić (nadimak Frajterić) dugogodišnji je sudionik Rapske fjere, ali i Loparske noći. Konoparenjem, odnosno zanatom za koji i sam kaže da izumire, bavi se 20 godina.
A da izumire, u to smo se i sami uvjerili, jer kad pretražite na internetu riječ “konoparenje”, dobit ćete jako malo rezultata…
Konoparenje voli jer mu je to obiteljska tradicija, i kako su svi njegovi bili pomorci i vezani uz more, naravno da su to prenijeli i na njega. To mu je hobi kojim se bavi u slobodno vrijeme, guštajući usput u pjesmama nezamjenjivog Olivera Dragojevića.
U konoparenju mu pomažu nećaci – 13-ogodišnja Marija Paoletti i 17-ogodišnji Antonio Paoletti, koje su posjetitelji također nedavno imali prilike upoznati na Loparskoj noći.
Ivica Štokić i inače voli tradiciju – dugogodišnji je član Folklornog društva „Rapski tanac“, i u sklopu Rapskog tanca je sudionik Fjere od njenih samih početaka. Brojne stvari želi sačuvati od zaborava, izvrstan je i klesar, pa je tako prije 15 godina napravio malenu lanternu, a prije pet godina i neizostavan motiv otoka – rapske zvonike.
Konoparenjem se, osim Ivice Štokića, bavi(lo) i nekoliko osoba u Barbatu, no zbog starosti, kako otkriva Štokić, „više i ne pletu“. Domaća riječ za konoparenje je „pijumbivanje“, a Štokić najčešće plete dumižane (dumijane). Kako kaže, nisu sve dumižane iste – „kao i drveni kaić, svaka ima svoju čar“, kao što ima i različitih tehnika konoparenja odnosno pletenja.
Ljudi su prije mnogo godina radili dumižane kako bi zaštitili staklo od razbijanja, dok danas to prvenstveno rade zbog dekoracija. Gosp. Štokić plete po željama ljudi, i to za konobe, brodove i poklone (povodom godišnjica i rođendana). Ima i svojih posebnih dumižana koje pomno čuva, a na njima je moguće vidjeti i različite tehnike pletenja.
Nedavno je i u sklopu Loparske noći izvrstan video prilog sa Štokićem napravio Marin Franelić, a koji možete pogledati ispod, u kojem je otkrio još brojne zanimljivosti oko konoparenja.
„Evo, ovde ja predstavljam konoparenje. Pletemo dumižane, panduli, pajeti, brci za kaić, i tako lipe domaće stvari, ča nan triba za kaić, za batanu, brod, za konobe… 20 godina se bavin s time. To mi je tradicija va fameji i ja to volin radit. To mi je hobi, to me baš opusti kad radin, i tako…
Volin te stare stvari, pogotovo ča se tiče mora, brodi. I zato san počel plest. To me jako zanimalo prije, i evo. Pleten i tradicija se mora nastavit“, priča tako u video prilogu Štokić.
„Ovo se zaveže za kraj špaga i onda se špag baci osobi koja je na rivi i koja veže špag za rivu, brod za rivu, i onda kao ovo se zaveže da lakše ona uhvati. A ovo su dumižane, ovako pletene boce, zovemo ih dumižane. I ručka nije dio stakla. Ljudi misle da je isto dio stakla, ali nije. To se posebno isplete i onda se zaveže za ovo. I onda dobijete dumižane“, također je ispričala i prezentirala 13-ogodišnja Marija u video prilogu ispod.
Priredio: Lucian Borić Video: Marin Franelić
