Foto: Sabina Mikelić
U subotu, 3. svibnja 2025., u prostoru Fabrike 35 u Hvaru otvorena je izložba naše multimedijalne umjetnice i redateljice dokumentarnih filmova Sabine Mikelić. Njezina neprestana potraga za novim umjetničkim propitivanjima i suradnjama ovoga ju je puta odvela do najsunčanijeg hrvatskog otoka.
“Vrijeme je da dodju gosti” prostorna je instalacija koju je Sabina zajedno s protagonisticama filma izgradila za potrebe završne scene njenog filma “Tražeći nju“. Riječ je o filmu koji se nalazi u završnoj fazi produkcije s producentskom kućom Restart iz Zagreba, a producentica mu je Vanja Jambrović.
Kratki opis filma
Pet žena iz raznih dijelova svijeta stigle su u Nizozemsku u potrazi za boljim životom.
Redateljica filma jedna je od njih. Ona je duboko uvjerena da više nigdje ne pripada, niti svojoj domovini Hrvatskoj, niti zemlji u koju se doselila. Vođena željom za osjećajem pripadnosti traži žene su svojem gradu Nijmegenu, kako bi pronašla smisao i odgovore na to kako se druge žene nose s osjećajem nepripadanja i kako grade svoje živote.
U filmu se susrećemo sa ženama koje dijele jedno zajedničko mjesto, mjesto u kojem traže svoje mjesto. Vođen snagom tih žena i njihovih pogleda na svijet ovaj film postaje polifonija njihovih glasova. Film priča priču, ali nudi i otkrića. Otkriva suradnju redateljice i žena, metodologiju snimanja filma, ali i odnos čovjeka prema svom mjestu u svijetu, što je jedno od najrelevantnijih pitanja ovog trenutka.
Pitanje pripadanja mjestu
– “Kada sam dobila poziv za izlaganjem od umjetnice, kustosice i organizatorice umjetničkih programa Ane Kovačić u Fabrici 35 na Hvaru razgovarale smo o tome kako bi bilo zanimljivo postaviti rad koji bi promišljao pitanje identiteta i pripadnosti kojim se inače bavim u svojim radovima”, kazala nam je Sabina Mikelić i dodala: “Obje smo s otoka (ja s Raba a ona s Hvara) i poziv da izlažem na Hvaru mi je posebno drag jer znam koliko je bitno involvirati ljude kroz umjetnost na otocima. Pitanje pripadanja mjestu nije samo pitanje onih koji su se iz Hrvatske odselili. Pitanje je to i svih onih koji su se zbog ekonomskih razloga doselili u Hrvatsku pa tako i na sam Hvar. Pitanje suživota, razumijevanje Drugoga je ono pred čim stoji i hrvatsko društvo u ovom trenutku ekonomske, ali i kulturološke tranzicije.”
Što predstavlja instalacija?
– “Izložena instalacija u metaforičkom smislu predstavlja kuću. Kuću koju sam s protagonisticama filma izradila s predmetima koje smo koristile u filmu. Instalaciju čine 4 drvena stupa kao okosnica kuće povezanih konopima od sisala i konoplje koje su napravili članovi moje obitelji na Rabu. Predmeti koje smo koristili u filmu su, naprimjer, fotografije protagonistica, fotografije mjesta iz njihovih zemalja porijekla, njihovi osobni predmeti, gnijezdo, dijelovi makete drvene kuće, role za 16mm film, crvene niti vune.
Oko prostora kuće nasipan je sarbun (pijesak) koji reprezentira prostor plaže uz rijeku Waal u Nijmegenu na kojoj smo snimali završnu scenu. Prostor plaže je mjesto našeg susreta i mjesto gdje sve protagonistice dolaze zajedno. U jungijanskoj psihoanalizi postoji metoda terapije u pješčaniku gdje pijesak predstavlja naše nesvjesno. Iz tog dubokog mjesta skrivenih emocija i ranjivosti izviru njihove priče na svjetlo dana. Proces rada na tim pričama je upravo davanje prostora i vidljivosti težini iskustva ljudi koji su se odselili i koji svoje živote grade negdje drugdje.”
Gdje je naše mjesto, od čega gradimo dom?
– “Priče protagonistica nisu lagane i na različite načine prikazuju emotivna stanja osoba koje su izmještene. Ipak kroz filmove i pokušaj izgradnje ove metaforičke kuće želim pokazati da je i dom konstrukcija, često nesavršena i kompleksna. Taktilnošću instalacije, mojom gradnjom nje same, želim pokazati kako mjesto doma ili kuću gradimo sa svime što nam je na raspolaganju u datom trenutku.
Ovo bi bio prvi put da instalaciju gradim potpuno sama i to u vlastitoj zemlji. I na otoku. Na neki način kroz taj proces vraćam kuću na njeno izvorno mjesto.”
Razgovor sa studentima UMASa
Na otvorenje izložbe pozvani su i Studenti odsjeka za film i video Umjetničke Akademije Sveučilišta u Splitu pod vodstvom umjetnice i redovite profesorice Sandre Sterle.
“Kako sam sama edukatorica i bavim se umjetničkim istraživanjem bitno mi je ne samo pokazati rad nego i razgovarati o procesu nastanka rada, metodologiji i različitim produktima kao što su film i instalacija.
S obzirom da rad na filmu nije samo produkcija, već i godine istraživanja, susreta, suradnji sa spisateljicom Aidom Bagić koja je vodila radionice kreativnog pisanja za film, smatram da je korisno taj proces pokazati i njime, nadam se, inspirirati studente u promišljanju vlastitog rada.
Gledam na izložbu u prostoru Fabrike 35 kao na eksperiment i nastavak istraživanja ne samo teme pripadanja, ženskog pisma i glasa, već i istraživanje forme instalacije i filma.“
CIMA i Fabrika 35
Organizatorica izložbe je Ana Kovačić, kiparica i multimedijalna umjetnica, po ocu Hvarka, od 2021. pokretačica i organizatorica Umjetničke rezidencije CIMA, predsjednica udruge Mala, te od 2024. jedna od koordinatorica Fabrike 35.
Program Umjetničke rezidencije CIMA ‘naslonio se na njen osobni umjetnički interes ostvarivši ideju da rezidencijalnim programom smještenim izvan sezone omogući umjetnicima da reagiraju prema zajednici kroz produkciju radova vezanih uz Hvar, s posebnim naglaskom na njegove stalne stanovnike. Kovačić pojašnjava: “Vidjela sam potencijal u uzajamnoj vezi umjetnika koji dolaze zimi na Hvar, te prostora Hvara i lokalnog stanovništva, pa je zato rezidencija dobila naziv Cima, što je petlja na kraju konopa kojom se trajekt veže za kolonu uz obalu mora.
Imajući na umu zgodno izabran naziv ovog rezidencijalnog programa, vidljivo je kako je na simboličkoj razini ova rezidencija naglašeno zaslužna upravo za povezivanje; u prvom redu umjetnika i stanovnika otoka preko umjetničkih akcija i radova. Ako odemo dalje u igri riječi, da bismo otvorili novu temu i inicijativu, možemo istaknuti kako je Cima neraskidivim čvorom vezana uz značajni društveno-kulturni centar koji je neizostavno čvorište hvarskih kulturnih i umjetničkih djelatnosti, a kojeg mnogi, zbog izvjesne prisnosti s njim, često izgovaraju i navode bez broja koji mu stoji uz ime.” *
Od 2024. započinje suradnja udruge Mala s umjetničkom organizacijom Connect4 te zajedno stvaraju i koordiniraju programe u društveno-kulturnom centru Fabrika 35.
‘Fabriku 35 osnovala je i otvorila udruga Savez Platforma Hvar, da bi od 2024. godine koordinaciju preuzela umjetnička udruga Connect4 uz programskog partnera udrugu Mala. Trenutno vodstvo Fabrike 35 uz Anu Kovačić čini i Lukrecija Tudor Salom, predsjednica umjetničke udruge Connect4. Lista suradnika Fabrike 35 je brojna, što potvrđuje njenu inkluzivnu i otvorenu narav,… Radi se o mjestu predviđenom za susrete, otvorenom za korištenje svim pojedincima, udrugama i skupinama građana. *
Rad s umjetnicom Sabinom Mikelić u potpunosti reflektira mogućnosti uzajamne veze između prostora grada Hvara i umjetnica/ka koji u njemu borave i rade. “Vjerujem da je veza koja nastaje trajna”, završava Kovačić.
* Dijelovi preuzeti iz teksta Kulturna insolacija na najsunčanijem otoku, autora Darija Dunatova za vizkulturu.hr
Za objavu na portalu Rab Danas pripremio: Hrvoje Hodak
