U Zagrebu je 17. i 18. rujna održan znanstveni skup „Razvoj naselja kvarnerskog prostora: od srednjeg vijeka do modernog doba“, u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti.
Među temama posvećenima gradovima i manjim povijesnim naseljima Kvarnera istaknuto mjesto zauzeo je grad Rab, čiji je urbani i graditeljski razvoj sagledan od srednjeg vijeka do 20. stoljeća, kao i iz perspektive suvremenih pristupa zaštiti i očuvanju kulturne baštine.
OGLAS
OGLAS
Skup je održan u novoobnovljenom prostoru iznad crkve sv. Vinka Paulskoga, u sklopu aktivnosti istraživačkog projekta Instituta za povijest umjetnosti “Arhitektura i likovnost urbanih cjelina Hrvatske” – UrbArH.
Okupio je istraživače koji se poviješću kvarnerskih naselja bave iz perspektive povijesti umjetnosti, graditeljstva i stanovništva, ali i konzervatorstva, urbanizma i prostornog planiranja. Jedno od polazišta međunarodno posjećenog skupa bilo je nastojanje da se Kvarner snažnije istražuje kao cjelovit povijesni prostor te da se, uz veća urbana središta, pozornost usmjeri i prema manjim gradovima, kaštelima i selima.
Plansko širenje Raba u 12. stoljeću
Nekoliko izlaganja bilo je izravno posvećeno razvoju grada Raba. David Kabalin i Dušan Mlacović (koji, nažalost, nije mogao doći na skup op. nov.) predstavili su rezultate novih istraživanja srednjovjekovne urbane morfologije grada.
Prema njihovim nalazima, velik dio današnje povijesne jezgre rezultat je ambicioznog planskog širenja provedenog u 12. stoljeću. Tada je dotadašnje predgrađe regulirano i uključeno unutar novih gradskih zidina, a novi dio grada oblikovan je kroz dvanaest pravilnih izduženih blokova.
Detaljnija istraživanja pokazala su da je tim zahvatom površina grada unutar zidina višestruko povećana, dok je novi dio grada u znatnoj mjeri bio namijenjen obrtničkom stanovništvu. Usporedba s Chioggiom i dubrovačkom Pustijernom upućuje na Rab kao jedan od najranijih i najbolje očuvanih primjera planskog širenja grada na istočnom Jadranu.
Na pitanje kako se ta srednjovjekovna urbana matrica mijenjala u kasnijim stoljećima nadovezao se Petar Puhmajer, analizirajući građanske kuće podizane u Rabu tijekom novog vijeka.
Njegovo je izlaganje pokazalo kako su se kuće trgovaca i obrtnika uglavnom razvijale na već postojećim parcelama. U novogradnje su često bile uključivane i starije građevne strukture, zbog čega je današnja urbana slika Raba rezultat njihova dugotrajnog preplitanja.
Fotografije koje su oblikovale sliku povijesnog Raba
Drugačiji pogled na grad ponudila je Lana Lovrenčić, koja je analizirala fotografske snimke Raba arhitekta, konzervatora i arheologa Ćirila Metoda Ivekovića s početka 20. stoljeća.
Izlaganje je bilo usmjereno na pitanje uloge fotografije u bilježenju i razumijevanju kulturne baštine. Fotografija, naime, ne služi samo dokumentiranju građevina i povijesnog prostora, nego sudjeluje i u odabiru onoga što će biti prepoznato kao reprezentativna slika grada.
Na taj se način kroz izbor motiva i urbanih sastavnica postupno oblikovao svojevrstan vizualni kanon povijesnog Raba.
Rapska moderna kao dio baštine grada
Preobrazbama Raba tijekom prve polovice 20. stoljeća bilo je posvećeno izlaganje Borisa Dundovića. Razvoj grada tijekom 1920-ih i 1930-ih godina razmotren je u kontekstu naglog razvoja turizma, izgradnje hotela i pansiona, javnih i društvenih zgrada, uređenja obale te pojave novih oblika stanovanja.
Pojam “rapska moderna” predložen je kao oznaka specifične graditeljske kulture međuratnog razdoblja, nastale u susretu potreba suvremenog turističkog grada, povijesne arhitekture i lokalne graditeljske tradicije.
Sustavno evidentiranje provedeno tijekom izrade nove konzervatorske podloge, čiju je izradu vodio Dundović, pokazalo je da taj graditeljski sloj predstavlja prepoznatljiv i vrijedan dio današnje urbane slike Raba. Ranije se međuratno razdoblje često promatralo ponajprije kroz gubitke starije graditeljske baštine, dok nova istraživanja upućuju i na njegovu zasebnu vrijednost.
Kao posebnost rapske arhitekture toga razdoblja istaknuto je prožimanje povijesnih oblika, modernih funkcija i standarda, lokalnih materijala te odnosa prema krajoliku. Rapska međuratna arhitektura tako se može razumjeti kao suzdržana modernost u dijalogu s lokalnom graditeljskom tradicijom – sloj star gotovo jedno stoljeće koji je i sam postao dijelom povijesti, identiteta i baštine grada.
Nova konzervatorska podloga obuhvaća širi prostor grada
Drugog dana skupa otvoreno je pitanje prenošenja novih znanstvenih spoznaja u suvremenu zaštitu i prostorno planiranje povijesnih gradova.
Maja Bilušić upozorila je da identitet malih povijesnih gradova Kvarnera, osim pojedinačnih spomenika, čine povijesna urbana matrica, ulice i trgovi, način gradnje, vizure, krajobraz te odnos naselja prema moru i prirodnom okolišu. Upravo bi posebna obilježja svakoga grada trebala biti polazište njegove buduće obnove i razvoja.
U tom je kontekstu izlaganje Aljoše Špalete iz Ministarstva kulture i medija bilo posvećeno digitalnim konzervatorskim podlogama nove generacije. Na primjerima Rijeke, Krka i Raba pokazano je da suvremena zaštita povijesnog grada više ne može biti usmjerena samo na njegove najstarije građevine i povijesnu jezgru.
U slučaju Raba kulturno-povijesnu vrijednost cjeline, osim same jezgre, čine i Varoš, Komrčar, Boškopini, otok sv. Jurja i međuratno oblikovano začelje rive, kao i njihov širi odnos prema lučkom bazenu, Frkanju i Zaljevu sv. Eufemije.
Nova metodologija digitalnih konzervatorskih podloga nastoji preciznije prepoznati i vrednovati različite prostorne karaktere te ih povezati s odgovarajućim mjerama zaštite. To za Rab znači da se pojedina područja zajedničkih obilježja promatraju kao cjeloviti povijesni predjeli, čije mjerilo, pročelja, javne površine, zelenilo i sadržaji također sudjeluju u oblikovanju identiteta i percepcije povijesnog grada.
Znanstveni skup u Zagrebu pokazao je sadržajan kontinuitet urbanog razvoja Raba. Od planskog proširenja grada u 12. stoljeću, preko višestoljetnih preobrazbi kuća, ulica i javnih prostora, do turističke modernizacije 20. stoljeća, svaki je naraštaj ostavio vlastiti sloj u gradskom tkivu.
Bolje poznavanje tih slojeva danas postaje pretpostavkom ne samo kvalitetnije zaštite kulturne baštine, nego i promišljanja budućeg razvoja grada.
OGLAS
OGLAS
